Jedna od junakinja bronze „lavica” na 15. Evropskom prvenstvu je Ivona Pavićević. Lijevo krilo Budućnost Bemaxa je sa 22 gola bilo četvrti strijelac Crne Gore (iza Đurđine Jauković sa 48, Jovanke Radičević sa 43 i Itane Grbić sa 30), a odradilo je i veliki posao u odbrani.
„Od početka smo vjerovale i borile se, a ovog puta se sve poklopilo. Energija je bila na nivou, bile smo prava porodica od starta prvenstva, a i navijači su bili tu da nam daju vjetar u leđa. Sve je krenulo od Podgorice, kao da je sve ovo moralo da se desi. Presrećna sam”, kaže Pavićevićeva.
Članica je odlične generacije 1996. godište i mlađe, koje je kao kadetkinje i juniorke vodila Maja Savić. Iz tog tima je čak osam igračica sada osvojilo medalju u Ljubljani, a Ivoni je ovo bilo prvo veliko takmičenje na kojem je bila neprikosnoveni prvi izbor na lijevom krilu.
Na toj poziciji je godinama broj 1 bila Majda Mehmedović, a nakon njenog povlačenja minutažu su dijelile 26-godišnja igračica Budućnosti i godinu starija Dijana Mugoša.
Nažalost, Mugoše sada nije bilo, jer je pokidala prednji ukršteni ligament, zbog čega je na spisku bila 19-godišnja Nađa Kadović, a Pavićevićeva imala ogromnu minutažu.
„Nisam imala neki pritisak, jer već drugu sezonu igram konstantno u Ligi šampiona, na nivou. Gledala sam na ove utakmice kao priliku za uživanje. Volim rukomet, igram ga iz ljubavi, tako da i ne bi trebalo da osjećam pritisak. Odigrala sam nekoliko dobrih utakmica, na meču za 3. mjesto me nije krenulo, nisam imala svoj dan, ali imam medalju. I da sam najgora bila, boli me briga. Sve se zaboravlja”, uz osmijeh je rekla Ivona.
Ako je iko zaslužio ovu medalju, onda je to svakako ona. U decembru 2019. je bukvalno u posljednji čas „skinuta” sa spiska za Svjetsko prvenstvo u Japanu, jer je nesvjesno učestvovala u doping skandalu u rumunskoj Koroni iz Brašova.
Iako je samo vjerovala ljudima iz kluba i naivno pristala na lasersku intravenoznu terapiju, ne shvatajući da je to zabranjeno, prvobitno je kažnjena sa 16 mjeseci suspenzije, što joj je kasnije smanjeno na 12.
Taman kada je trebalo da se vrati na teren u dresu Budućnosti, zadesila je porodična tragedija, jer joj je u januaru 2021. u saobraćajnoj nesreći poginuo brat Boško. Samo ona zna kako je smogla snage da se vrati rukometu…
„Prvo sam izgubila više od godinu zbog doping skandala, a onda i brata. To je najveći gubitak. Vratila sam se rukometu, prvo zbog mojih, zbog njega, kasnije i zbog sebe, a osjećam da mi on šalje neku snagu i energiju. Mislim da me je Bog nagradio za sav moj trud i da je to moralo da se isplati”.
Je li ova medalja za njega?
„Jeste” sa suzama u očima je rekla Ivona i više nije bilo ni potrebe, ni snage da se o bilo čemu još priča…
