U susret 32. Igrama modernog doba, Crnogorski olimpijski komitet je pokrenuo posebnu rubriku u kojoj će ljubitelji sporta svakog dana moći da čitaju aktuelnosti vezane za organizaciju, moći će da se podsjete i upoznaju sa istorijatom Igara, počev od prvih, održanih u Atini 1896. godine, te da pročitaju priče o olimpijskim herojima…
Ovog puta za sajt Crnogorskog olimpijskog komiteta govorio je Veljko Uskoković.
Prvi put na Olimpijskim igrama u Pekingu vijorila se crnogorska zastava. Na svečanoj ceremoniji otvaranja nosio je kapiten „ajkula” Veljko Uskoković, legenda svjetskog vaterpola.
„Trenutak svečan i veličanstven. Doživljaj koji se pamti do kraja života. O tom trenutku svaki spotista sanja i potajno se nada da će otići na Olimpijske igre. Imao sam zadovoljstvo da učestvujem na tri! Najveći san dosanjao sam 2008. godine u Pekingu. Imao sam čast da na Igrama nosim zastavu. Možda je to bio i najveći momenat u mojoj sportskoj karijeri, koju sam odužio do 38, 39 godine, ali baš sa ciljem na odem na Igre. Dobio sam priliku sa mojom Crnom Gorom. Peking nikad neću zaboraviti. Na jednom mjestu bili smo sa najboljim sportistima. Neopisiv događaj i nevjerovatno iskustvo” ispričao je Uskoković za sajt Crnogorskog olimpijskog komiteta.
Olimpijske igre u Pekingu zadivile su planetu. „Ajkule” su osvojile četvrto mjesto.
„Veliko takmičenje, najveće na planeti. Privilegija je nastupati na Olimpijskim igrama, igrati protiv najboljih, a pobjede i porazi su sastavni dio takmičenja. Peking je došao poslije Malage gdje smo se izuzetno fizički i emotivno istrošili. Sa ovim hendikepom smo otišli na Igre. Međutim, pored svega smo igrali zapaženu ulogu. Sa Mađarima u polufinalu smo duži period vodili, imali igru i rezultat, možda nije momenat da se priča, ali nekim čudnim sudijskim odlukama – izgubili smo. U meču za bronzu protiv Srbije nijesmo uspjeli, kao ni naredna dva puta, ali se nadam da smo ispucali sve bonuse i da ćemo na sljedećim Igrama, iako se još nijesmo plasirali, ali duboko vjerujem da hoćemo, osvojiti medalju.”
Naš izuzetni sportista imao je razloga da slavi bogatu karijeru. Pamti puno, prisjeća se evropskog zlata 1991. godine. Ali i čuvene Malage.
„Bilo je, zaista, puno lijepih trenutaka, svaki pamtim, od starta do kraja. Debitovao sam 1991. godine na Evropskom prvenstvu u Atini i to na najbolji način. Bio sam ponajbolji igrač i strijelac kompletnog EP od kojeg je krenula, slobodno mogu da kažem, blistava karijera. Bio je to izuzetan i upečatljiv momenat. Još jedan momenat, novi da kažem, bio je sa našom reprezentacijom. Mimo svih očekivanja osvojili smo zlatnu evropsku medalju u Malagi. Nijesmo bili favoriti, a igrali smo najbolji vaterpolo. Obradovali smo sebe i naciju. Ove dvije medalje, sjajni momenti, apsolutno su obilježili moju karijeru.”
Rubriku „U susret Tokiju!“ čitajte na sajtu Crnogorskog olimpijskog komiteta.
