Legendarni fudbalski trener i bivši selektor hrvatske reprezentacije Miroslav-Ćiro Blažević preminuo je jutros u 88. godini.
Blažević je preminuo nakon duge borbe s rakom. Bolest mu je prvi put dijagnostikovana 2011. godine. U septembru 2019. teška se bolest još jednom vratila.
Blažević je rođen 10. februara 1935. godine u Travniku u kojem je i započeo, kako je sam uvijek govorio, skromnu igračku karijeru.
Blažević je do 31. godine igrao fudbal, a onda se posvetio trenerskoj karijeri. Igračku je završio u švajcarskom Mutijeru, a u toj zemlji počeo je i trenersku karijeru. Vodio je Veve i Sion, a onda je 1976. godine preuzeo švajcarsku reprezentaciju.
Njegov pravi trenerski uzlet počeo je 1979. godine kad je došao u Rijeku. Iako je prvenstvo završio na skromnom 10. mjestu, Ćiro je Rijeku odveo do četvrtfinala Kupa kupova u kojem je izgubio od Juventusa. Na kraju sezone došao je u Dinamo i tada je krenula legenda o Ćiri, bijelom šalu i 1982. godini.
Nakon petog mjesta u prvoj sezoni na klupi, Ćiro je 1982. godine Dinamu donio titulu Jugoslavije nakon 24 godine čekanja i zauvijek postao Dinamova legenda. Cerin, Deverić, Mlinarić, Zajec, Vlak i ostali igrali su fantastičan fudbal koji je na “Maksimir” privlačio u prosjeku 30.000 navijača.
Dinamo je titulu potvrdio pobjedom protiv Željezničara 2:0 četiri kola prije kraja, ali slavlje u gradu nije prestajalo danima i nedjeljama, podsjeća Index. Arhitekta tog velikog uspjeha bio je Blažević “koji je sa bijelim šalom oko vrata gazio sve pred sobom.”
“To je bilo nešto perfektno i bez konkurencije najveći uspjeh moje karijere. Svaka čast bronzi u Francuskoj, ali meni je Dinamova 1982. godina kruna svega što sam napravio kao trener”, rekao je Ćiro na svoj 82. rođendan.
Legendarni trener tu nije stao pa je s Dinamom sljedeće sezone osvojio jugoslovenski Kup i na kraju sezone je prvi put otišao iz Dinama. Otišao je u Grashopers s kojim je osvojio titulu u Švajcarskoj, a onda je 1985. stigao u Prištinu i uveo je u Prvu ligu.
Iste godine vratio se u Dinamo s kojim nije ostvario zapažene rezultate. Potom je radio u Nantu i Paoku, a 1992. godine se vratio u Dinamo, odnosno tadašnju Kroaciju sa kojom je osvojio titulu i Kup.
Nakon toga preuzeo je hrvatsku reprezentaciju koju je vodio do četvrtfinala Evropskog prvenstva u Engleskoj 1996. godine i dvije godine kasnije na Mundijalu u Francuskoj na kojem je Hrvatska osvojila istoriju bronzanu medalju.
Nakon Hrvatske preuzima Iran 2001. godine, ali azijsku selekciju nije uspio da odvede na Mundijal u Južnoj Koreji i Japanu 2002. godine. Nakon toga je Osijek spasio od ispadanja iz lige da bi se 2002. godine četvrti put vratio u Dinamo s kojim je osvojio titulu. Ali, na kraju sezone se posvađao sa Zdravkom Mamićem i otišao iz kluba.
Vodio je slovenačku Muru, hrvatski Varteks, a imao je epizodu i u splitskom Hajduku 2005. godine, koji se tada spremao za kvalfikacije za Ligu šampiona u kojima je kasnije eliminisan od Debrecina. Nakon niza loših rezultata Blažević je u septembru 2005. podnio ostavku.
Vodio je još Nojšatel, Zagreb, Šangaj, Slobodu iz Tuzle, koju je vratio u Prvu ligu i Zadar, a bio je selektor Bosne i Hercegovine. Sa “zmajevima” je u baražu za Mundijal 2010. godine izgubio od Portugala.
Trenersku karijeru je završio u Zadru 2015. godine.
Najtalentovaniji, da je imao priliku…
“Trener svih trenera” bio je omiljen širom Evrope, a volio je i našu zemlju, posebno naše fudbalere koje je izuzetno cijenio.
,,Oduvijek govorim da ovo podneblje, a tu mislim na cijelu bivšu Jugoslaviju, daje najnadarenije igrače. Ovdje se svako malo rađaju najvrsniji fudbaleri svijeta. Eto, vi ste dali Savićevića i Mijatovića, dvije veličine, igrače koji su bili u najvećim klubovima“, kazao je u intervjuu za Antenu M prije manje od dvije godine i dodao:
,,Crnogorci su, po nekoj tradiciji, čak nadareniji za fudbal i od nas, i od Srba, i ostalih s ovih prostora. Da sam imao priliku da vodim Crnu Goru, sigurno bih se odazvao pozivu“, poručio je Ćiro.
“Crnogorci pametni, mudri, vjerni, pravi drugovi”
Gostovao je pod Goricom sa Dinamom.
,,Imam lijepe uspomene na sve njih, oni su jedni od najvećih igrača svih vremena ovog podneblja – Savićević, Mijatović, Petrović… Sve su to igrači koje se ne smiju zaboraviti i neće se zaboraviti, barem dok mi živimo, ova generacija koja se družila sa njima. Ovi mladi brzo sve zaborave, dođu drugi, ali je činjenica da Crna Gora može biti ponosna na svoje planetarne asove koji su došli iz tako male zemlje i osvojili fudbalski svijet. Imam mnogo prijatelja u Crnoj Gori, u mladosti sam se družio sa mojim Crnogorcima – pametnim, mudrim, vjernim, pravim drugarima“.
Mnogi kažu da je bilo teško gostovati u tadašnjem Titogradu?
,,Pa to je bila neosvojiva tvrđava. Morao si biti jako spreman da bi tamo nešto izvukao. Ali to su bila lijepa vremena. Ma koliko god smo mi spremni da se suočimo sa stvarnošću današnjom ne smijemo zanemariti ono što je bilo lijepo kad smo bili mladi. To je naša mladost, ta moja generacija…“, isticao je Blažević.
Ovako je govorio legendarni Ćiro Blažević
Legendarni Miroslav Ćiro Blažević bio je poznat po neobičnim izjavama tokom duge karijere.
Za dva dana je trebalo da proslavi 88. rođendan, ali ga nažalost nije dočekao.
Ovo su neke od izjava po kojima ćemo ga pamtiti.
Zašto je najbolji trener na svijetu?
Ja kažem da sam bolji trener od Kapela. Onda me pitaju: “Kako to?” Pa da su Kapelo ili Murinjo rođeni u Travniku, došli bi do Turbeta (mjesto pored Travnika, op.a). Nek oni odu iz Travnika do vrha fudbala, ma daj.
O Batistuti pred okršaj protiv Argentine na SP-u 1998. godine
“Ni Zvone (Boban) ni ja ne bi dali Šukera za deset Batistuta. J*bo te Batistuta.”
Zašto život definiše kao male satisfakcije i velika razočarenja?
Čuješ… Skoro si me rasplakao, jer to je najveća istina. Ja sam bio šampion i kup osvajao. Bio sam selektor pet reprezentacija. I to su sve velike satisfakcije. A još veće razočarenje je kada si na ulici. Kada te đubrad istjeraju i onda ti hodaš trotoarom i pitaš se: “Bože, hoće li me još neko angažovati?” E, to su ta razočarenja koja totalno zakamufliraju onu radost koju si imao kad si bio šampion.”
Poruka mladima
Moraju znati da rade na sebi da osiguraju ono što je najvažnije jer svi kažu zdravlje. A Ćiro kaže: “Da, zdravlje… Ali, i najzdraviji čovjek bez para – gotova bolest.” Ja kad nemam para, ja sam psihički bolestan. Moraš raditi na sebi da bi mogao sebi osigurati egzistenciju. Moraš se jako truditi da bi zaradio novac.
Sreća i razočarenje
Nikada sreća ne može biti tako velika kad pobijediš koliko je razočarenje veliko kad izgubiš.
Sedam faktora uspjeha
Postoji jedna formula sastavljena od sedam faktora: talenat, motivacija, karakter, sportska inteligencija, sredina, trening i, na kraju, sreća. Svi su ti faktori važni. U mom slučaju se socijalna motivacija pokazuje kao najveća. Prije je, možda, taj elemenat bio dovoljan, ali se nije uočavalo koliko je i sredina važna.
O talentu
Moja me majka spremala za sveštenika. Otišao sam u sjemenište, ali kada me časna oblačila, shvatio sam da to nije za mene. Otišao sam kući i rekao majci da sam se zaljubio u časnu sestru i tu je bio kraj mog svešteničkog puta. Želim da kažem da moraš da budeš talenat za neke stvari i da se to ne može nametnuti.
O nacionalizmu
Ja volim sve ljude. Mrzim ove primitivce koji odlaze u ekstreme pa mrze nekoga zato što nije… To je grozno. Ja sam takav, evo ti sve, respektujem tvoje, ali nemoj dirati moje. To je u mojoj doktrini i mom odgoju. Odrastao sam s Muslimanima i Srbima. Nikad nismo znali ko je ko. Nadam se da će to jednom prevagnuti kod nas jer čovjek se ne smije pozivati na primitivce koji su smatrali da mogu ubiti, a da im se ništa ne dogodi. To je strašno.
