Sa 14 godina počela je da trenira atletiku, a njena disciplina je – skok u vis. Vlasnica je svih crnogorskih rekorda, u kategorijama od pionira, do seniora
Marija Vuković od tada ostvaruje brojne zapažene rezultate i niže brojne medalje, nagrade i priznanja, a nedavno je na IMZE koje su održane prvi put u našoj zemlji skokom od 186 centimetara osvojila peto uzastopno zlato na Igrama. Imala je čast da tokom svečanog otvaranja položi zakletvu u ime svih sportista ovog takmičenja.
Za naš portal Vuković je govorila upravo o nastupu na Igrama malih zemalja, budućim planovima, šta je to dovelo do vrhunske forme, čuvenoj medalji iz 2010. godine, kao i o tome u kakvom je položaju atletika u Crnoj Gori.
Nakon osvojenog zlata na IMZE što je ujedno i tvoja peta uzastopna zlatna medalja, kakvi su tvoji prvi utisci ?
Zadovoljna sam, drago mi je što sam nastavila niz zlatnih medalja, a naročito što se to desilo ovog puta pred našom publikom!
Kako si zadovoljna organizacijom samog događaja i kakva je atmosfera vladala tokom svih dana trajanja Igara?
Organizacija je bila odlična, stvarno sam bila oduševljena. Volonteri i cijeli tim je odradio sjajan posao. Sve je bilo na vrijeme i svakako pozitivna atmosfera tokom Igara. Bilo je dosta naših sportista, ali nijesmo uspjeli mnogo da se družimo. Ne koliko smo htjeli iz razloga što je atletika bila u Baru, pa smo morali da putujemo. Ali svakako smo se zabavljali u prolazu kroz selo tako da ni dobra energija nije izostala.
Koji su tvoji naredni planovi?
Trenutno nemam nijedno takmičenje prije kraja maja, eventualno početkom jula. Tako da ću do tada nastaviti sa treninzima i održavanjem forme.
Domaća i svjetska javnost nikada neće zaboraviti skok u vis crnogorske atletičarke koji se dogodio 2010. godine u Kanadi kada je postala svjetska juniorska šampionka sa preskočenih 191 cm. Njena je medalja prva zlatnog sjaja na svjetskom nivou za Crnu Goru od proglašenja nezavisnosti.
“Davno je bilo i lijepo je sjetiti se. Mislim da te 2010. godine nijesam bila svjesna svega – bila sam mlada i zelena. Sada sam dosta svjesnija , ali i daljem radim na sebi”, istakla je Marija.
Iako ćemo svi reći da joj je pomenuta medalja sigurno omiljena, Marija je imala drugačiji odgovor.
“Najdraža mi je srebrna medalja sa Evropskog prvenstva 2009. godine koje se održalo u Novom Sadu. Izdvajam nju jer je to bila prva medalja sa velikog takmičenja, a drugi razlog je što je sestra bila uz mene kao velika podrška.”
Talentovana smo zemlja, ali…
Kaže da trenutno stanje u crnogorskoj atletici može biti na mnogo većem nivou, a za isti sport potrebni su veliki rad, trud, ali i psihološka priprema.
“Naša zemlja ima mali broj stanovnika, a posebno brojem atletskih klubova, ali mislim da smo jaki. Talentovana smo nacija i smatram da bi trebalo malo više da se ulaže i promoviše atletika, jer ovaj sport to zaslužuje budući da imamo potencijala”, rekla je Vuković i pomenula osnovne preduslove za uspješno bavljenje sportom:
“Kao i u svakom sportu osnovni preduslovi su otkrivanje talenta, dosta rada , upornosti , strpljenja i vjere u ono šta radiš. Jako je bitno imati uslove za treniranje i adekvatan stručni tim. Konketno u mom slučaju imam svaki dan po dva treninga , koja traju od po sat ipo do dva. Nekad zna da bude naporno, ali kada su takmičenja malo je opuštenije pa budu lakši treninzi. S tim što je potrebno raditi na psihološkoj pripremi van treninga.”
Pitali smo je i ovo…
Da li imaš neki ritual pred skok i koji?
Prekrstim se i pomolim Bogu.
Pored brojnih osvojenih medalja, koja još uvijek ostaje kao neostvarena želja?
Moja neostvarena želja jeste učešće na OI ali takođe i medalja sa većeg takmičenja u seniorskoj konkurenciji.
Gdje vidiš sebe za pet godina?
Iskrena da budem voljela bih da za pet godina iza sebe imam medalju sa velikog takmičenja, da budem zdrava, ispunjena i okružena dragim ljudima. Ali i da se nastanim na jednom mjestu i stvorim dom, zaključila je uvijek iskrena Marija Vuković.
