Igor Kolaković će na klupi odbojkaške reprezentacije Irana debitovati protiv Crne Gore, i to u Crnoj Gori! Nesuđeni crnogorski selektor će, tako, novu trenersku avanturu započeti u svojoj zemlji, sa barem dva prijateljska meča (9. i 10. maja, mjesto odigravanja još nije određeno), u okviru priprema Iranaca za Svjetsku ligu.
Iran je trenutno zvanično sedma selekcija svijeta, pa je reprezentacija sa najboljim rejtingom na listi Svjetske odbojkaške federacije (FIVB) koja je gostovala u našoj državi od obnavljanja nezavisnosti…
“Kada su me pitali za plan priprema, rekao sam ljudima iz Saveza Irana da želim da igramo sa Crnom Gorom. To je reprezentacija čiji je kvalitet objektivno veći od trenutnog rejtinga (49. na svijetu, prim.a.), i biće jako dobar sparing, naročito za prve mečeve”, kaže Kolaković na početku razgovora za „Vijesti”, i dodaje da će Iran nakon Crne Gore igrati kontrolne mečeve sa Slovenijom, Poljskom i Australijom, prije povratka u Teheran gdje će ekipa dočekati start Svjetske lige, 2. juna.
Nekoliko mjeseci je tinjala nada ljubitelja odbojke i crnogorskog sporta uopšte, da će Kolaković, konačno, sjesti na klupu „crvenih”, nakon što je sa velikim uspjehom vodio Srbiju. Zajednička želja OSCG i Kolakovića se, međutim, nije ostvarila, jer naš proslavljeni trener u međuvremenu nije našao klub kojim bi riješio pitanje egzistencije, nakon čega bi mogao da vodi i repezentaciju, jer OSCG nema finansijskih uslova da plaća selektora preko čitave godine. U međuvremenu je stigla ponuda Irana…
“Okolnosti se, jednostavno, nisu poklopile. Ja moram da razmišljam o svojoj egzistenciji. Imao sam stvarno fer dogovor sa predsjednikom OSCG Cvetkom Pajkovićem, na njegovu inicijativu, da sačekamo da nađem klub. Bilo je dosta priča sa nekim klubovima, ali se nijedna nije konkretizovala. Kad se pojavio Iran, nisam se mislio, ipak je to sedma odbojkaška sila na svijetu, ispred Srbije u ovom trenutku. Nisam htio da propustim tu priliku, jer nisam znao da li ću uopšte naći klub, kako bih onda paralelno vodio Crnu Goru. I kao što to obično biva u životu, kada sam preuzeo Iran, onda su se javili klubovima iz Poljske i Turske, ali je tada već bilo kasno. Ne bi imalo smisla da prekidam odnos sa Irancima. Žao mi je što nisam preuzeo Crnu Goru, jer je najljepše voditi reprezentaciju svoje zemlje, ali je za mene, u profesionalnom smislu, ovo veći izazov, a u finansijskom i egzistencijalnom smislu znatno bolja situacija”, iskren je naš proslavljeni trener, kome će pomoćnik u selekciji Irana biti Dragan Kobiljski, član prve šampionske ekipe Budućnosti, koji je sa Kolakovićem već sarađivao.
Na pitanje da li će mu mu biti neobično na klupi druge reprezentacije u duelu sa Crnom Gorom, i to prvi put u karijeri (sa Srbijom nije imao priliku da igra protiv svoje zemlje), bivši trofejni trener Budućnosti kaže da neće.
“Prvo, nikada nisam vodio Crnu Goru, pa da igrače znam iz tog odnosa. Drugo, jako sam srećan što mogu da dođem u Crnu Gori i, prije svega, Irancima pokažem zemlju iz koje dolazim, ljepotu koji imamo, i nivo naše odbojke. Naravno da pokažem i naše gostoprimstvo, koje je dobro kao i iransko. Sa tog stanovišta sam jako srećan. Što se utakmica tiče, one će biti prijateljskog karaktera, i nemam neke pomiješane emocije u vezi tog događaja”.
Kolaković je proteklih skoro mjesec dana boravio u Teheranu, gdje je i zvanično predstavljen tamošnjoj javnosti, na konferenciji za novinare koja je trajala punih 100 minuta!
“Iran je, definitivno, zemlja odbojke, tamo je odbojka sport „broj dva”, iza fudbala. Vrlo je propraćena na svim medijima, na svim nivoima, vrlo brzo se širi informacija o odbojkaškim zbivanjima. Moj prvi utisak je da ljudi jako puno vole taj sport, i da su veoma privrženi odbojkaškoj reprezentaciji i klubovima. To se vidi i po načinu na koji su organizovali konferenciju za novinare na kojoj sam predstavljen, i po pitanjima koja sam dobijao od novinara, koja su bila vrlo smislena. Igrači su nevjerovatno popularni, na nivou njihovih filmskih glumaca. Savez je organizovan, imaju dosta dobre uslove. Nije to evropski standard, ali imaju sve što treba za vrhunski rad. Što se Teherana tiče, gdje sam bio, radi se o ogromnom gradu, metropoli sa 20 miliona stanovnika i katastrofalnim saobraćajem. Ali su ljudi jako ljubazni”.
S obzirom na trenutni rejting, ciljevi Irana su visoki…
“Kad sam došao, prvog dana su mi rekli da oni žele da budu među četiri najbolja tima na Olimpijskim igrama u Tokiju 2020. godine. Rekao sam im da će do 2020. godine biti uspona i padova. A rezultat koji žele sa sadašnjom reprezentacijom ne može da se ostvari. Suludo je tjerati igrače koji sada imaju 32 godine da u Tokiju sa 35-36 budu najbolji u timu i među četiri na svijetu. Zato sam odlučio da podmladim reprezentaciju, s tim da sam ostavio kostur tima, ima i igrača preko 30 godina. Tu je tehničar Maruf i primač Nazari, koji, u stvari, treba da nam pomogne zbog prijema servisa, jer je Iran na prijemu dosta slab. Svi ostali su ispod 30 godina, ima ih sa 22, čak i 18 godina. To su neke godine sa kojima bi igrači mogli da pruže najbolje do Tokija. U suštini, Iran se neće predavati unaprijed ni u jednoj utakmici. Vjerovatno samo Brazil nijesu savladali do sada, a pobijedili su dosta reprezentacija. Kao trenutno sedmi na rang-listi, očekuju progres ka 4. mjestu”, istakao je Kolaković.
Bašić ima i kvalitet i iskustvo
O novom selektoru Crne Gore, Veljku Bašiću, Kolaković ima samo riječi hvale.
“Bašić je iskusan trener, koji je u svojoj karijeri imao odlične rezultate. Bio je klupski prvak Francuske (Pari volej) i vicešampion Evrope (Tur), u ovom trenutku je sa Fenerbahčeom aktuelni osvajač Kupa i lider u prvenstvu Turske. Prošle godine je bio vicešampion Turske. Vodio je dvije reprezentacije, Tursku i Tunis, sa kojima je bio na Evropskom, odnosno Svjetskom prvenstvu. Zaista ima veliko iskustvo, znam ga kao vrlo dobrog i poštenog radnika i mislim da igrači u reprezentaciji Crne Gore moraju da iskoriste njegov kvalitet i iskustvo. On ima odgovarajući kvalitet za igrače koje će da trenira”, kaže Kolaković.
Odumiranjem klubova, „umrijeće” i reprezentacija
Kolaković je više puta govorio o tome da bez jake Budućnosti, nema jake Budvanske rivijere, ni obrnuto.
Budućnost odavno nije ono što je bila, Budvanskoj rivijeri ovih dana prijeti gašenje kluba…
“Ne bih htio da umanjim značaj osvajanja Kupa ekipe Jedinstva, kojoj čestitam ovom prilikom, ali bi bilo značajnije da su pehar osvojili u konkurenciji jake Budvanske rivijere i Budućnosti. Ne znam šta može biti u finalu plej-ofa, Jedinstvo može da bude i prvak, ali opet bi bilo bolje za crnogorsku odbojku da se dogodi da Bjelopoljci osvoje titulu pored jake Budvanske rivijere i Budućnosti. Nisam neki prorok, to je čista logika. Klubovi odumiru, a odumiranjem klubova, „umrijeće” i reprezentacija. U ovom trenutku Crna Gora ima jaku reprezentaciju zahvaljujući nekom pređašnjem radu, gotovo svi igrači igraju u inostranstvu. Ali su i svi oni u godinama, pitanje je da li svi mogu da dosegnu i sljedeći olimpijski ciklus. Nisam pametan da nađem rješenje, ali lokalne uprave treba da daju određenu podršku, sponzori to ne mogu svakako. Odbojka nije skup sport, čak je možda i jedan od najeftinijih. Ništa, dakle, bez podrške lokalnih uprava, čemu svjedoči i trofej Jedinstva”, ističe bivši trener Budućnosti, slovenačkog ACH voleja i francuskog Kana.
