Nezamjeniv u klubu, nezamjenjiv u reprezentaciji. Ipak, do tog statusa Điđo nije došao preko noći.
“Reprezentacija me je motivisala”, prisjeća se Nikola Vukčević teških momenata u Bragi u razgovoru za CdM.
Sada je njegova uloga ogromna. Postao je prvotimac, ali ne samo to: u zemlji aktuelnog evropskog prvaka je napravio ime.
“Kraj 2015-te i kompletna 2016. godina su za mene izuzetno bitne. U prethodnih osamnaest mjeseci afirmisao sam se kao igrač u prvenstvu Portugala, a moji nastupi nisu prošli nezapaženo ni u Ligi Evrope”.
Bilo je mukotrpno doći do tog statusa?
“Izuzetno teško, uzimajući u obzir poteškoće koje sam imao tokom prve dvije sezone. Prva godina u Bragi je bila teška zbog privikivanja i svih tih stvari koje idu kada igrač prvi put pođe ‘preko’! Mnogo je bilo teško, i fudbalski i privatno! Druga godina možda još teža, jer sam bio prekomandovan u Bragin B tim, bez ikakvog objašnjenja tadašnjeg trenera. Ujedno, to su bili i najteži trenuci u mojoj karijeri”.
Odakle si crpio snagu da istraješ u fudbalskom životu?
“Moj jedini fudbalski motiv u tom periodu bila je reprezentacija. Zvali su me na okupljanja, vjerovali u mene, i to u trenucima kada možda i nisu imali razloga. Na meni je bilo da pokušam da uzvratim na najbolji način, kako dobrim treninzima, tako i dobrim partijama u državnom dresu. Ovim putem se još jednom zahvaljujem tadašnjem selektoru Brnoviću, cijelom stručnom štabu i savezu”.
Samopouzdanje se tesko stice, a lako gubi. Koliko te je boravak u Bragi očvrsnuo i pripremio za budući period, ne samo igrački?
“Bio sam bez samopouzdanja tokom početnog perioda u Bragi. Prekretnica su bile reprezentativne utakmice protiv Švedske ili Rusije. Tada sam, kao igrač Brage B pokazao da mogu da se nosim sa svima. Bilo mi je jasno da mogu da se izvučem iz nezavidne situacije. Na kraju je tako i bilo. Došao je novi trener Fonseka, vidio u pripremnom periodu da posjedujem kvalitet i praktično niotkuda sam, od prvog kola šampionata Portugala, postao prvotimac. Samim tim i samopouzdanje je raslo, a kada imaš samopouzdanje igraš na najvećem mogućem nivou, pritom kada trener ima povjerenje u tvoje mogućnosti. Te uvodne dvije godine su mi samo pomogle na psihološkom planu. Nije bilo lako nakon dvije godine neigranja odjednom dobiti šansu od prvog minuta i to u klubu kao što je Braga”.
Opcije za dalje?
“Što se tiče daljih planova, nekoliko jakih klubova je pokazalo interesovanje, ali sve je u rukama Brage. Nemam ništa protiv da ostanem do kraja ove sezone, pa onda od ljeta pređem na još jedan veći nivo: bilo to u tri najjača ovdašnja kluba ili van Portugala. Sve zavisi i od mojih igara”.
Koliko ti prija grad, kakvi su navijači, ima li pritiska?
“Pritisak postoji od svih ljudi. Od zaposlenih, pa do navijača. Svaku utakmicu ‘moramo’ da dobijemo, čak i kada su na drugoj strani Porto, Benfika ili Sporting. Naravno, i nama je cilj da ih pobjeđujemo, a pokazali smo da možemo. Prije 10-tak dana bili smo bolji u Lisabonu od Sportinga”.
Bakić? Kakav je njegov status, u sličnoj je situaciji kao ti nekada?
“Marko je prije svega moj veliki prijatelj. Pokušavam da mu olakšam ovaj malo nezgodan trenutak za njega, zbog neigranja! Bez sumnje, radi se o izuzetno kvalitetnom igraču, koji ima sve predispozicije da igra na visokom nivou i nadam se da će se i njemu kockice poklopiti. Vjerujte, njegovim igranjem i reprezentacija dobija velikog igrača za narednih 10-ak godina”.
Reprezentacija?
“Uh… Kada se pomene reprezentacija, odmah mi je u glavi slika iz Jerevana! Počeli smo na najbolji mogući način u prva tri kola… Malo nas je poljuljao ishod u Jermeniji. Ipak, vjerujem da ćemo kada je najbitnije pokazati da vrijedimo, da smo mentalno jaki da se nakon tog poraza vratmo još jači! Siguran sam da će nas selektor i stručni štab podići na najbolji mogući način. Najvažnije je da se vratio taj neki žar za fudbalom u Crnoj Gori. Trenutno, moja najveća želja je da stignemo makar do baraža”.
Portugal je postao šampion Evrope. Tvoj nekadašnji saigrač Eder je riješio finale. Priča li se još o tom uspjehu?
“Bila je ogromna euforija, posebno u Bragi, jer je baš Eder postigao pobjedonosni gol. Veliki profesionalac i odličan momak, zaslužio je sve to”.
Najdraže utakmice u dosadašnjoj karijeri?
“Debi za Budućnost protiv Petrovca na našem stadionu. Zatim, utakmica Crna Gora – Kazahstan 5:0 i prošle godine Braga – Boavista, kada sam postigao dva gola koja su mi pomogla da dođem do svega ovoga danas”.
Pratiš li dešavanja u CG fudbalu. Budućnost bi ove sezone mogla da prekine post i okiti se titulom?
“Pratim Budućnost iz nedjelje u nedjelju, gledam izvještaje na televiziji. Konačno dolaze stvari na svoje mjesto i nadam se da će vladati crnogorskim fudbalom narednih 10 godina, jer Budućnost to zaslužuje”.
Šta bi poručio klincima, igračima od 17, 18 godina koji nisu svjesni koliko je teško uspjeti?
“Poručio bih im da se ostave razmišljanja avioni, kamioni, milioni…Do toga se ne dolazi tek tako. Mnogo rada moraju da prođu, ponekad i malo nepravde da bi došli do nekog ozbiljnog nivoa…pogotovo za nas iz Crne Gore. U Evropi nas ne gledaju kao na jaku fudbalsku silu, treba dosta truda i rada do nekog cilja”.
Tvoje želje za 2017. godinu?
“Samo zdravlja, ostalo će doći”.
