Nikola Ivanović, ime i prezime koje crnogorska, prije svega sportska javnost, vrlo dobro poznaje. Momak koji ima 20 godina, a iza sebe karijeru na kojoj bi mu već pozavidio neko na svom vrhuncu. Mnogima se na pomen njegovog koša sa pola terena u utakmici sa Srbijom vrate one najljepše uspomene vezane za crnogorsku reprezentaciju, ali to je apsolutno nešto o čemu on više i ne razmišlja.
U nekoliko navrata bio je osporovan zbog svojih partija,smatralo se da može mnogo više, neki su čak pokušavali i ograničiti njegove mogućnosti.
U prvom dijelu sezone kao drugi plejmejker Budućnosti dobijao je šansu na “kašičicu”, a iskusni Aleksandar Ćapin imao je prednost u timu. A onda, upravo povreda Ćapina koji definitivno nije opravdao uloženi novac, dala je priliku da Nikola dobije dovoljno prostora i bez većeg pritiska odigra svoju rolu u drugom dijelu sezone.
Kako je vrijeme odmicalo, mladi Ivanović je prosto eksplodirao a njegovi košgeterski učinci su bili pokretačka snaga tima, i na terenu je izgledao kao pravi vođa. Utišao je sve kritičare i što je najvažnije, još jednom dokazao zašto je jedan od najboljih mladih igrača Evrope.
Kako ocjenjuješ sezonu tvog kluba?
– Mislim da je sezona bila dobra. Smatram da smo u Evrokupu možda mogli korak dalje, a što se tiče ABA lige vodili smo žestoku borbu i na kraju u borbi za četvrto mjesto Cibona,koja je kasnije i postala šampion, bila je za nijansu bolja. Osvojili smo domaću ligu bez poraza i nakon godine posta vratili pehar kupa u naše vitrine.
Da li je povreda Aleksandra Ćapina poremetila planove i ambicije kluba?
– Plej je definitivno najosjetljivija pozicija u timu. Ćapin je bio veoma važan šraf u našoj igri i sigurno da nas je ta povreda poremetila. Niko ne može znati šta bi se desilo da je on bio zdrav međutim mi smo morali nastaviti i osloniti se na snagu koja nam je preostala. U tim momentima ni moja sopstvena forma nije bila na zavidnom nivou tako da smo u tim trenucima svi zajednički morali prevazići te neke nedostatke.
Ta povreda ipak donosi neku pozitivnu stranu. Dobio si više prostora,igrao si pod manjim pritiskom…
– Upravo tako, meni je bilo najvažnije da dokažem prije svega sebi a onda i drugima da mogu. Svoju ulogu ozbiljno sam shvatio još na početku sezone, povreda Ćapina samo mi je pomogla u tom smislu da sam dobio dovoljno prostora da ono što znam pretvorim u djelo. Drago mi je što sam uspio u tome jer znam da sam svakog momenta bio spreman da pružim svoj maksimum.
Trener Igor Jovović,njegova debitantska sezona, mnogi ga upoređuju sa vašim bivšim trenerom Igorom Radonjićem, da li si zadovoljan njegovim radom?
– Svakako da ne treba da čudi poređenje,obzirom da su njih dvojica punih 7 godina radili zajedno i da se poznaju više nego dobro. Mnogi su osporavali njegov učinak,međutim smatram da, bez potcjenjivanja bilo koga od saigrača,sa ovakvim timom on je ostvario sasvim dobre rezultate, a da su se neke kockice složile sigurno smo mogli i korak dalje u ABA ligi. Ipak , mišljenja sam da smo dostojno prezentovali crnogorsku košarku u Evropi i dali svoj maksimum u svakoj utakmici.
Koliko loš kvalitet crnogorskih timova i crnogorske lige utiče na vaše igre u Evropi? Da li smatraš da bi u bliskoj budućnosti još neki crnogorski tim mogao biti konkurentan i eventualno vam se pridružiti u ABA ligi?
– Trenutno tvrdim da ne postoji klub koji bi mogao bila šta ozbiljnije da uradi u regionalnom takmičenju i Evropi. Ove godine liga je bila možda i najlošija od svog osnivanja. Vrlo lako izlazili smo na kraj sa svim protivnicima i mislim da će trebati mnogo truda i ulaganja kako bi se stvorio još jedan tim koji bi bio zreo za nešto veće. Ne bih želio da izostavim Mornar i Teodo koji su nas ipak na dostojan način predstavli u Balkanskoj ligi, međutim za nešto više mislim da je potrebno dosta vremena.
Oni najmlađi dobili su svoju šansu u domaćoj ligi. Da li bi možda posebno izdvojio nekoga? Može li Budućnost u narednom periodu računati na nekog od njih?
– Imamo tu prednost što svi naši mladi igrači koji su uglavnom 96. godište već sada imaju priliku da debituju što mnogo znači za njih i njihovo samopouzdanje. Radi se o vrlo kvalitetnim momcima koji su se bukvalno “prošetali” juniorskom ligom i osvojili je bez problema. Baćović, Radunović i Novosel već duži period treniraju sa nama i svakim danom vidno je poboljšanje kod svakog od njih. Tu je i Ognjen Čarapić koji je dvije godine mlađi od njih, kojem se predviđa fantastična karijera i koji već sada pokazuje neke stvari na kojima bi pozavidjeli i neki mnogo iskusniji igrači od njega.
Slijedi reprezentativno ljeto, kvalifikacije za Eurobasket 2015, grupa u kojoj su još Izrael, Bugarska i Holandija. Tvoja predviđanja i da li vjeruješ u prolaz?
– Smatram da nema potrebe za nekim traženjem alibija. Bugarska i Holandija su ekipe koje ne bi trebalo da predstavljaju neki veći problem. Izrael je ipak reprezentacija koja ima novog klupskog šampiona Evrope i koja nam je bila veoma neugodan rival u prošlim kvalifikacijama. Kvalifikacije otvaramo upravo gostovanjem Izraelu i mislim da će to biti možda i najvažniji meč za nas. U Tel Avivu uvijek vlada fanatična atmosfera, tu su ljudi koji prosto žive za košarku,tako da pobjedom u tom meču smatram da bi završili veliki dio posla.
Kolike su šanse da Peković i Vučević budu u timu?
– Mislim da je to stvar koja se više tiče čelnih ljudi koji brinu o tome. Moje mišljenje je da će oni ipak propustiti ove kvalifikacije i da ćemo imati dosta problema na poziciji centra obzirom da ni Dubljević još uvijek nije sanirao povredu ramena koju vuče duži period. Blagota Sekulić i njegov problem sa tetivom je takođe nešto što brine, veći dio sezone odigrao je pod injekcijama i pitanje je koliko će biti spreman da pomogne. Ono što raduje jeste odlična sezona Vladimira Golubovića koji je bio najbolji centar Evrokupa. Definitvno zaslužuje poziv, na njemu je da li će se odazvati ukoliko dodje do toga a na našim čelnicima da li će ga pozvati ili ne.
Tajris Rajs i njegova sezona iz snova. Da li vjeruješ da će tako nastaviti u kvalifikacijama i biti jedan od glavnih igrača na terenu?
– Sigurno je da nas sve raduje njegova forma. Odigrao je fantastičan “Final Four” i proglašen je za najboljeg igrača što je jedan istorijski uspjeh za svakog košarkaša. Na pripremama će biti i Tejlor Ročesti koji će takodje pokušati da izbori mjesto u timu obzirom da imamo pravo da registrujemo samo jednog od njih dvojice.
Mlada reprezentacija Crne Gore je započela pripreme, selektor Pavićević u jednom intervjuu izjavio je da je očekivao da ti nastupiš na šampionatu u Grčkoj ali da mu je saopšteno da ćeš ti ipak biti u sastavu seniorske reprezentacije. Koliko je uopšte bila realna opcija tvog nastupa u mladoj reprezentaciji obzirom da si ti već neko ko je duži period važan šraf seniorskog tima?
– Obzirom da sam prošlo prvenstvo i kvalifikacije odradio sa seniorskim timom mislim da nije bilo realno očekivati da se opet vratim u mladu reprezentaciju. Nakon izjave ja se nisam osjećao prozvanim, potpuno ga razumijem i smatram da svaki trener očekuje ono najbolje u timu. Ipak, moja želja i želja ljudi u reprezentaciji jeste da ja igram u seniorskom timu obzirom da sam tu više potreban i da mogu više napredovati kao igrač.
Planovi za narednu sezonu,da li ostaješ igrač Budućnosti?
– Trenutno sam na odmoru, ogromna je mogućnost da ću ostati u klubu. Ja se iskreno nadam kao prvi plej međutim na ljudima u klubu je da odlučuju o tome. Ostaje mi se u klubu, smatram da još nije trenutak da idem dalje, Podgorica je moj dom, a Budućnost klub koji svake godine napreduju i ostvaruje sve bolje rezultate kako u Evrokupu tako i u ABA ligi.
Od 4. do 8. juna na košarkaškom terenu pored Gimnazije “Slobodan Škerović” održan je turnir u basketu “Street Basket Podgorica 2014”. Ovog puta za tebe uloga žirija,reci nam nešto o tom iskustvu?
– Smatram da sam poziv dobio zbog svojih atletskih sposobnosti kako bih tačno mogao procijeniti zakucavanja. Mislim da su ovi turniri nešto što zaista treba ovom gradu, šteta je što se održava samo jednom godišnje i zaista je lijep osjećaj vidjeti momke koji tamo igraju i koji prije svega vole košarku.
Za kraj ovog razgovora da li bi poručio nešto onim najmlađima koji tek prave svoje prve košarkaške korake i koji bi jednog dana mogli i željeli biti uspješni u ovom sportu?
– Košarka je izuzetno težak posao,košarka nisu samo treninzi , spavanje, odricanje, za košarku čovjek mora biti mnogo psihički jak i uporan kako bi ostvario neki veliki uspjeh. Mnogo puta doći će period kada ćete željeti da odustanete od svega, međutim samo treba da budete istrajni u tome jer zadovoljstvo koje donosi košarka ne može se porediti ni sa čim na svijetu.
Ognjen Vujadinović
