Nebojša Simić je blistao protiv Hrvatske, još jednom izabran za igrača utakmice, ali nije htio da prihvati epitet heroja, već je oduševljeno pričao o saigračima.
„Neću sebe da stavljam u prvi plan, to sam milion puta rekao. Momci su mi namjestili odbranu kao nikad do sada u životu. Branio sam zicere, ali sve namješteno, na dogovor, sve ispoštovano do najsitnijeg detalja. Hvala im, nema ovdje jednog heroja, svi smo heroji”, rekao je fenomenalni golman.
U dahu je nastavio.
„Kao da sanjamo, samo ne želim da se probudimo. Toliko igramo jedan za drugog, slavimo golove, bodrimo jedan drugog… Imam osjećaj da bi momci dali sve za mene u svakom trenutku, kao što bih ja za njih. To nas čini jakim. Ne bojimo se nikoga, ulazimo u svaku utakmicu rasterećeno, sa ogromnom željom. Cijela Crna Gora je uz nas”
Posebno se osvrnuo na fenomenalan gol u posljednjem minutu 1. poluvremena, kada su Miloš Vujović i Marko Lasica kompletirali dupli „cepelin“.
„Ljudi bacaju dupli ‘cepelin’, a to nikad nismo ni vježbali na treningu. Kako to može neko da baci? Nisam vjerovao očima, pitao sam ljude je li se to dogodilo. To jednostavno izlazi iz nas. Gledajte Čakija (Stefan Čavor, op.a), imao je jedan trening! Ovo nisu ljudi, ovo su superljudi”.
Simić je nedavno skrenuo pažnju i na loše stanje u crnogorskom klupskom rukometu i poručio da će djeci dati da treniraju košarku.
„Uopšte nam nije potrebna ekipa koja će se penjati na krov Evrope, već samo da nas predstavlja u regionalnim i evropskim takmičenjima. Je li to toliko puno da se traži za ove momke? Čitam da su u RK Budućnost primili jednu platu od početka sezone, a izjavili su da im je prosječna 100 eura. To je sramota i hoću da o tome priča. Hoću da se crnogorski rukomet još više popne, pokazali smo da to zaslužujemo”.
Imao je i poruku za navijače, koji mu svakodnevno pišu.
„U autobusu čitam poruke i samo se smijem. Izvinjavam se što ne mogu da odgovorim, ima ih preko 10.000. Oduševljavam se, koliko je energije i ljubavi, pišu mi ljudi ‘volim te više od svoje majke’. Pozdravljam sve u Crnoj Gori, idemo dalje, da sanjamo još”.
