Koliko adrenalin nosi i drži golmana kada mu najmanje šest hiljada navijača na domaćem terenu skandira ime dok ,,skida“ šuteve sa svih pozicija i vodi reprezentaciju ka Svjetskom prvenstvu?
Odgovor daje Nebojša Simić, dežurni junak pobjeda naše rukometne reprezentacije.
– Od trenutka kad smo izašli na zagrijavanje osjetilo se da će biti spektakl. Kad smo pjevali himnu zajedno, u jednom dahu, to je nešto nevjerovatno. U pojedinim situacijama morao sam sebe da smirujem da ne bih prerano proključao, potrošio se i tako ostao bez snage u završnici – sumira Simić utiske iz revanša s Grčkom u baražu za SP 2023.
– Nije u pitanju samo broj navijača jer su dva moja prijatelja iz Njemačke bila na meču protiv Danske prije tri godine i ostala zaprepašćena navijanjem naše publike. Tako nešto nikada nijesu vidjeli, a meč protiv Grčke bio je nivo iznad. Neviđeni spektakl, čast i privilegija je igrati u takvoj atmosferi. Ispunjavaju me takvi mečevi, bude u meni osjećaj zašto sam zavolio rukomet i zašto se bavim ovim sportom.
Navijači nas hrane
Je li u trenucima kad su Grci vodili šest razlike u Halkidi ili kad su prišli na ,,minus jedan“ u drugom poluvremenu u Podgorici, bilo straha da bi moglo da se ,,prospe“ sve dobro urađeno na Evropskom prvenstvu?
– U Grčkoj mi nije baš bilo svejedno. Imali smo veliki zaostatak, ali uspjeli smo da u posljednjih devet minuta ne primimo gol, postignemo nekoliko lakših i tako smanjimo razliku. U Podgorici sam znao da ćemo kad-tad napraviti razliku jer dobro poznajem saigrače, hranimo se energijom navijača i u onakvoj atmosferi bilo je nemoguće da ne pobijedimo – kaže Simić.
Sve karte na stolu
Koliko ova ekipa može bolje?
– Nemamo velike rezerve, sve naše karte su na stolu. Dobili smo mlađeg igrača na kojeg možemo ozbiljno da računamo – Radojicu Čepića, a Branko Vujović je sazrio kao vrhunski igrač i njegov korak dalje u karijeri jedan je od presudnih faktora zbog čega smo napravili velike rezultate u posljednje vrijeme. Ekipa smo koja dosta zavisi od klase individualaca. Timski duh nam je jak, ali nijesmo poput Švedske i Danske koje u slučaju nečije povrede mogu da zamijene bilo koga u timu. Složni smo i to nas krasi. Gubimo i pobjeđujemo zajedno – ističe Simić.
Olimpijske igre najveća želja
Koji rezultat s reprezentacijom bi te učinio ispunjenim kad budeš završavao karijeru?
– Cilj mi je da odemo na Olimpijske igre. Bio sam dio Lige šampiona, već pet sezona sam u njemačkoj Bundesligi, najjačoj ligi na svijetu, to su mi bili ciljevi kad sam počeo da se bavim rukometom. Neostvarena želja su mi Olimpijske igre i bio bih ispunjen kad bismo se kvalifikovali. Vrlo je teško to uraditi jer ima mnogo kvalitetnih reprezentacija. Nadamo se, ipak, da ćemo doći u šansu da igramo kvalifikacije, pa bi se možda organizovale u Crnoj Gori i imali bismo veliku priliku da odemo na Olimpijske igre. Da ne pričam o nekom uspjehu na njima, to bi bio san snova – govori Simić.
– Prilično me ispunjavaju i mečevi koje igramo pred punim tribinama u Crnoj Gori. To su uspomene za cijeli život i nadam se da ću uspjeti da pružim još mnogo reprezentaciji jer sam u najboljim godinama. Radujem se svemu što ću moći da ispričam djeci, što će moći da pogledaju snimke tih utakmica, a volio bih da neko od njih pođe mojim stopama – poručio je Nebojša Simić.
