Iako ima tek 26 godina, član AK Lovćen i najbolji crnogorski atletičar Darko Pešić saopštio za “Radio Cetinje” da će okončati svoju sportsku karijeru.
Kao razloge navodi nepoštovanje i loš tretman od strane Atletskog saveza Crne Gore.
“Od saveza sam mogao da dobijem samo mrvice, nepoštovanje i nerazumijevanje. To je na Balkanskom prvenstvu dokazao generalni sekretar saveza Milan Madžgalj koji me uvrijedio do groba. Razlog napuštanja kraljice sportova, jeste to što sam za posljednjih 10 godina od kako se takmičim na najvećim mogućim takmičenjima tretiran ispod onoga što sam zaslužio, sputavanjima i držanja na tankoj žici”.
Pešić tvrdi da se nikada nije osjećao kao šampion, čak ni kao profesionalac, iako se takmičio sa najboljim desetobojcima Svijeta. Imao je osjećaj da je amater koji ostvaruje profesionalne rezultate.
“Svih tih godina trpio sam ja, kao moja familija, moji prijatelji i treneri sa kojima sam sarađivao. Živio sam u svim tim državama i sarađivao sa najboljim trenerima i kao čovjeku koji se lako prilagođava, plan i program mi se ‘lijepio’, ali problem je što sam svuda preživljavao, i umjesto da se osjećam kao profesionalac, ja sam se osjećao kao amater koji ima rezultate profesionalaca”.
Najbolji crnogorski desetobojac u istoriji i trostruki prvak Balkana, kao i šestoplasirani na evropskom dvoranskom prvenstvu 2017. godine imao je veliku želju da kao predstavnik Crne Gore učestvuje na Olimpijskim igrama, a taj cilj je već jednom bio srušen.
“Olimpijske igre su ostale samo san, koji je već bio srušen 2016. godine kada sam bio na spisku, a preko medija sam saznao da treba da nastavim da sanjam. Razlozi nepoznati ili poznati”.
Tvrdi da nema ni govora o nastupu za bilo koju drugu državu.
“O tome nema ni govora. Ja sam rođen u Crnoj Gori i za nju sam nastupao patriotski, onako kako samo sportisti znaju, dok za druge koji iz priloženog stanja u crnogorskom sportu riječ patriotizam koriste ,,moćni” ljudi kako bi upravljali kvalitetnim ,,nemoćnim” ljudima”.
Na kraju, Pešić zaključuje da će okrenuti novi list u svom životu i zadovoljstvo tražiti izvan atletike i sporta…
“Ne znam što ću dalje. Vodiću računa o svom zdravlju, i početi nešto da radim što me ispunjava, ali ne u sportu. Ovakav sport ne zaslužuje sportistu koji ima tako loš tretman od strane matičnog saveza”.
