Zastali smo tamo gdje su mnogi pali, ali mnogi nam nisu dali za pravo da možemo vjerovati u mogućnost neizvjesne utakmice protiv ekipe koja je 2008 i 2012 osvajala EP…
Ni ovaj koji piše, ni mnogi u hotelu, ni najveći broj onih koji gledaju kraj malih ekrana.
Samo oni koji su, na čelu sa stručnim štabom, istrčali na teren ERGO Arene u Gdanjsku i, unaprijed prežaljeni, dali svoj maksimum koji, nažalost, nije bio dovoljan da se Hansen i družina savladaju.
A bili su tako blizu, bezmalo, do samog kraja. Moćni Danci su, naoružani iskustvom igranja ovakvih mečeva, znali u samom finišu kako se staje na loptu i spriječili senzaciju.
Najveću u muškom rukometu u ovom stoljeću.
Zato momcima treba čestitati na moralu, pregnuću, držanju i, iznad svega, viteškoj borbi. I ne opterećivati ih više Danskom i, po njih, nesrećnim i nezasluženim epilogom.
Treba ih okrenuti ka Rusiji, gde bijemo poslednju bitku u grupnoj fazi a treba im pobjeda od tri razlike da udju u istoriju.
Na krilima svoje mladosti, želje i znanja, neka se isprse protiv Rusije i neka pokušaju.
Jučerašnji nastup nam je otvorio prostor vjerovanja u njih i dodatno osnažio ambiciju da možemo promijeniti lokaciju i umjesto ka Podgorici, krenuti za Vroclav.
Neka im je srećno, a za jučerašnjii nastup, beskrajno hvala i ogroman respekt!
Bio je to peti dan u Poljskoj, valjda nam sedmi donese ono što potajno želimo…
Pozdrav sa sve ljubitelje sporta u Crnoj Gori od naše ekspedicije iz Gdanjska…
Vlado Jovićević za Vas iz Gdanjska
