Uprkos tome što reprezentacija igra toplo-hladno, Crna Gora je uvijek bila prepoznatljiva, između ostalog, i po muškom rukometu.
A, njegov vječni inkubator i nepresušna baza je, bez sumnje, Cetinje “grad od dvije ulice koji snabdijeva selekciju Crne Gore”, kako jednom reče Lino Červar. I baš u gradu pod Lovećnom tmurne oblake razbijaju dječji osmijesi, lopta, smola i predan rad, a sve to stanuje na adresi po imenu Perper handball. Trener Zoran Abramović, koji je dugo godina radio u Lovćenu i stekao najviše trenersko zvanje u rukometu “EHF Master Coach”, osnovao je 2014. školu rukometa, koja je od februara 2015. registrovan klub u Rukometnom savezu Crne Gore, pod čijim se okriljem takmiče dječaci rođeni 2002. i 2003).
-Abramović: Cetinje rasadnik talenata
Klub broji oko 80 članova, od čega 60 dječaka i 20 djevojčica, uzrasta od 9 do 15 godina, a Abramović skreće pažnju na jako loše uslove koji vladaju u prijestonici.
“Cetinje je uvijek bilo i biće rasadnik rukometnih talenata. Dakle, talentovane djece uvijek ima, a mlađe generacije su sve visočije, na što se danas posebno apostrofira u svjetskom rukometu. Međutim, svi gradovi u državi imaju bolje uslove od Cetinja, koji daje ubjedljivo najviše rukometaša”, ističe Abramović, koji je osvojio dvije titule šampiona sa Lovćenom, kao i dva Kupa Crne Gore.
-Djeca treniraju bez grijanja, na betonu…
Perper funkcioniše, djeca su svakog dana bogatija za neku novu lekciju, potez, taktičku varijantu, ali su loši uslovi najveći protivnik njihovog napretka.
“Generacija 2002/03. trenira u dvorani SC “Lovćen”, u kojoj nema grijanja, tople vode, a struja se uključuje nakon 15 sati. Zimi je do tada praktično mrak, pa djeca u takvim uslovima treniraju. Ostale generacije, poput 2004/05. i 2006/07, imaju treninge na betonu u balonima, kada je temparatura ispod nule”, otkriva Abramović, rekorder iz vremena dok je vodio Lovćen, s obzirom da u dvije sezone nije doživio poraz, uz 42 pobjede u isto toliko mečeva.
-Nema utakmica ni organizacije
Budućnost crnogorskog rukometa je trenutno na staklenim nogama, a iskusni stručnjak ponudio je primjer zašto je to tako…
“U Crnoj Gori najveći problem predstavlja jako loša sistemska organizacija. Pioniri, mlađi i stariji, jednostavno nemaju utakmica, a to je zapravo najvažnije. Dok ostali, u okruženju i šire, imaju po 80 utakmica godišnje, naša djeca nemaju tu priliku, što je nevjerovatno. I onda, kada treba da igraju na nekom turniru protiv vršnjaka iz Hrvatske ili Slovenije dolazi do treme, prvih iskustava, prirodnih grešaka, jer se po prvi put susrijeću sa takvim mečevima. RSCG planira ligu za pionire i od toga se mora krenuti”, otkriva iskusni stručnjak, koji je dva puta proglašavan trenerom mjeseca u regionalnoj SEHA ligi.
-Ali, nema predaje
Međutim, uprkos velikim problemima sa kojim se nose sportske škole i klubovi, Abramović ni ne pomišlja da odustane od brušenja novih heroja i heroina našeg rukometa.
“Nema predaje i ne napušta nas optimizam, kako mene, tako i djecu, te velike rukometne radnike kao što je, na primjer, Miško Popović, koji i dan danas radi sa djecom. Međutim, potreban nam je mini rukomet, koji mogu igrati djeca od šeste godine, kao i češća takmičenja, utakmice, jer samo tako naša djeca mogu da stasaju u vrhunske sportiste”, zaključuje Abramović.
