U potrazi za minutažom, nekadašnji napadač Budućnosti je iz Njemačke krenuo istočno – preko moldavskog Šerifa iz Tiraspolja, gdje je dobio minute u grupnoj fazi Lige šampiona, pa sve do Dalekog istoka, korejskog Inčon junajteda.
Dugo Stefan Mugoša nije mogao da pronađe sebe u Evropi, u Njemačkoj prije svega – Kajzerslautern, Aue, Minhen 1860, pa Karlsrue.
Nije da nije postizao golove, kad god je dobijao šansu, kad-tad je znao i da bljesne nekim fantastičnim potezom, ali je klupa bila njegova jedina prava konstanta.
A da se radi o napadaču „plemenitog kova”, često je pokazivao i dokazivao u reprezentaciji Crne Gore – golove koje je postizao na mečevima sa Poljskom, u Podgorici i Varšavi („makazice”), pa protiv Turske kod kuće, kada je obrisao travu protivničkim bekom i plasirao loptu u mrežu – spadaju u red najvećih majstorija crnogorskog fudbalskog tima do sada.
U potrazi za minutažom, nekadašnji napadač Budućnosti je iz Njemačke krenuo istočno – preko moldavskog Šerifa iz Tiraspolja, gdje je dobio minute u grupnoj fazi Lige šampiona, pa sve do Dalekog istoka, korejskog Inčon junajteda.
Tu se, napokon, pronašao fudbalski, ili bar djeluje da će biti tako – sa šest golova na 10 utakmica, u 12 uvodnih kola, najbolji je strijelac ekipe i treći strijelac korejske K lige.
Kaže da je prilikom dolaska u Inčnon, imao sreće. Zbog – Dejana Damjanovića.
“I ranije je postojala mogućnost da idem u Južnu Koreju, provijavalo je to u vazduhu, sada se konačno realizovalo. Kada se pojavio Inčon, čuo sam se sa Bosketom, koji mi je bukvalno rekao – ‘dolazi’! Rekao mi je da se radi o ozbiljnoj ligi, sa sjajnim stadionima, navijačima, o ozbiljnoj zemlji prije svega, gdje poštuju strane igrače”, priča Mugoša za „Vijesti”.
Dejan Damjanović, nekadašnji crnogorski reprezentativac, legenda u Južnoj Koreji, pomogao je Mugoši i posredno.
“Prvi Damjanovićev klub u Južnoj Koreji bio je upravo Inčon. On je ovdje ostavio toliki trag, takva je institucija, da se ljudi klanjaju kada se samo pomene njegovo ime. Preko njega su i čuli za Crnu Goru, pa kada sam dolazio, izgledalo je kao da nisam nov u Južnoj Koreji. Interesantno je i to da je imao 26 godina kada je došao u Koreju, isto koliko imam i ja, pa su navijači, mediji, pravili paralele. Imao sam uz sve to sreću da odmah po dolasku postignem dva gola i navijači su me zavoljeli. Nisam vjerovao da se to dešava”, neki od njih dolaze na stadion sa crnogorskim zastavama”, priča Mugoša.
I dok Damjanović i dalje, u 35. godini, trese mreže u dresu Suvona, Inčon je dobio „novog Damjanovića”.
“Boske je ovdje neprevaziđen i ne gajim iluzije da mogu da uradim ono što je on uradio”, iskren je Mugoša.
“On je igrajući za Seul dao 120 golova, po sezoni je davao preko 20, ono što su Mesi i Ronaldo u Evropi, to je on u Koreji. Mislim da ne pretjerujem, toliko je popularan”.
Mugoša, ipak, polako krči svoj put…
“Meni je dobro krenulo, dao sam šest golova, dva puta sam asistirao, brzo se uklopio u ekipu, našao ‘vezu’ sa navijačima, privikao se na zemlju, koja je fenomenalna. Ono što je za sada problem jesu slabiji rezultati ekipe, upali smo u krizu, doživjeli šest poraza na posljednjih sedam mečeva, pali na pretposljednje mjesto. Otišao je trener, ekipu će u naredna dva kola voditi pomoćnici, a onda slijedi pauza zbog Svjetskog prvenstva. Nadam se da ćemo igrati bolje”, ističe Mugoša.
Kako god, osjeća se bolje nego u Njemačkoj.
“Tamo sam imao problem, zapravo imao sam nesreću da se namjeste neke stvari – tri godine me je trenirao trener koji me je doveo, koji mi je stalno obećavao da ću igrati, svake pripreme sam bio u ‘fokusu’ i igrao sam dobro, a kada krene prvenstvo – klupa. Najbolju polusezonu odigrao sam na pozajmici za Aue, ti golovi su me preporučili za drugu pozajmicu, Minhenu 1860, ostavio sam trag, ali napadačima je potrebna minutaža. Ako jednu utakmicu igram, pa pet ne igram, onda je to veliki problem, lako se ispada iz ritma. Sada konačno imam kontinuitet i nadam se da će potrajati tako”, zaključuje Mugoša.
Neke od najboljih utakmica, neke od najljepših golova u karijeri, Stefan Mugoša je odigrao i postigao noseći dres reprezentacije Crne Gore.
“Te utakmice i ti golovi mi posebno znače, jer najviše volim da igram za reprezentaciju, najljepši osjećaj koji jedan sportista može da doživi jeste kada nosi dres svoje države. Jedva čekam svako naredno okupljanje, srećom, sljedeće je već za 15 dana, utakmice sa Bosnom i Hercegovinom i Slovenijom”, kaže Mugoša.
Napominje i da ga golovi u dresu reprezentacije ispune samopouzdanjem.
“Kada sam dao gol Turskoj, osjećao sam se kao da mogu da ‘letim’, sve se to prenijelo na klub. Čim sam se vratio u Inčon, dao sam dva gola, već na prvoj utakmici”.
