Mirotić bi sljedeće godine na EP-u igrao za Crnu Goru

Tanjević je izričit da je nekompletnost crnogorske ekipe – naročito na centarskim pozicijama – glavni razlog loših kvalifikacija, tim prije što na bekovskim pozicijama crnogorska reprezentacija nema igrača evropske ekstra klase.

“Povreda Dubljevića, neigranje Pekovića iz svojih razloga, problem sa Vučevićem takođe, neigranje Todorovića, kasnije i povreda Bjelice, sve je to uslovilo da reprezentacija bude u jako teškoj situaciji. Objektivno, na spoljnim pozicijama nijesmo imali igrača, evropskog kvaliteta, koji je mogao nešto da mijenja na terenu. Da je Bjelica ostao, vjerovatno bi se kvalifikovali”, smatra Tanjević, dodajući da igranje za državni grb treba da bude svetinja svakom igraču.

“Nema zezanja sa državnim dresom! Niko ne smije da bude iznad nečega što se zove reprezentacija! Nikola Mirotić je na izvjestan način pristao da sljedeće godine igra za Crnu Goru na EP, šteta zbog neodlaska je sada još veća”, naglasio je u razgovoru za Portal Analitika Bogdan Tanjević, legendarni košarkaški trener, rođeni Pljevljak, trenutno na odmoru u Splitu.

Ovog ljeta nas je, iskreno govoreći, šokirala košarkaška reprezentacija Crne Gore. Nije bilo Crnogorca koji nije očekivao da treći put uzastopno igramo veliko takmičenje. Kakvi su bili Vaši utisci, nakon saznanja da nas je Holandija izbacila sa EP?

TANJEVIĆ: Previše sam star da bih bio neoprezan. Kako kažu u narodu “Koga zmija ujede i guštera se plaši”. Od starta sam se pribojavao ovih kvalifikacija, jer sam do početka uključen u sva dešavanja. Bio sam u stalnom kontaktu sa mojim velikim prijateljem Danilom Mitrovićem, sa kojim se družim 12-13 godina, po 3-4 puta neđeljno smo razgovarali; znao sam kakva je bila problematika ovog ljeta. Nijesam bio toliko siguran da ćemo se lako plasirati na Evropsko prvenstvo.

Znao sam da će biti teško, jer mi uvijek potcjenjujemo protivnike, a treba znati da je Holandija zemlja sa dugom tradicijom. Ja sam 1974. godine igrao sa klubovima protiv holandskih ekipa, kasnije i sa reprezentacijom Turske. Crna Gora je bila nekompletna. Do skora najbolji sektor ekipe – visoki igrači koji daju snagu reprezentaciji – bili su odsutni iz različitih razloga. Povreda Dubljevića, neigranje Pekovića iz svojih razloga, problem sa Vučević takođe, neigranje Todorovića, kasnije i povreda Bjelice – sve je to uslovilo da reprezentacija bude u jako teškoj situaciji. Objektivno, na spoljnim pozicijama nijesmo imali igrača, evropskog kvaliteta, koji je mogao nešto da mijenja na terenu. Da je Bjelica ostao, vjerovatno bi se kvalifikovali. To je po meni jedini razlog ovako loših kvalifikacija. Znam da su imali izuzetno dobre uslove za rad. Nikad im ništa nije falilo. Znam koliko direktor Mitrović voli košarkaše, crnogorsku košarku; sve njegove probleme sam proživljavao kao lične. Nijesam nikada vidio nekoga da toliko voli igrače i da se brine o njima, a to je meni osnovni kvalitet kod ljudi koji se bave mladima.

Što je glavni razlog izuzetno loših kvalifikacija i potpunog neuspjeha reprezentacije?

TANJEVIĆ:. Smatram da je nekompletnost ekipe osnovni i jedini razlog neuspjeha. Možda, da su igrači pružli 100 odsto da nadoknade odsustvo najboljih, možda se moglo proći. Ja sam gledao utakmicu sa Holandijom u Podgorici, Holanđani su odlično spremljen tim, sa izuzetnim igračima, spremnim, prave atlete… Kada sam gledao tu utakmicu, rekao sam da ovo neće izaći na dobro. Iskreno, nijesam vjerovao da ih možemo pobijediti u Holandiji. Mogu misliti koliko je javnost u Crnoj Gori razočarana, pogotovo kad se zna da bi Crna Gora uvijek imala tim za Evropska prvenstva.

Čak su nas i Bugari namučili, u Podgorici na produžetke, u gostima u finišu slomili otpor. Da li je razlog potcjenjivanje, loš pristup igrača, ili loše vođenje od strane selektora Luke Pavićevića?

TANJEVIĆ: Zašto uopšte iko misli da su Bugari slabi? Zašto bi njih neko potcjenjivao? Oni imaju košarkašku tradiciju dugu oko 70 godina. Oni su 1955. godine bili druga evropska košarkaška nacija.Njihovi igrači igraju po inostranstvu. Uopšte ne treba potcjenjivati tu košarku. Što se tiče selektora, kada su rezultati odlični onda je on na trećem, četvrtom mjestu, a kada su loši onda je na prvom.

Luka Pavićević je trener koji je imao najbolje moguće škole. Mlad čovjek koji je igrao kod dva najbolja jugoslovenska trenera, Ace Nikolića i Božidara Maljkovića. Ne treba uopšte sumnjati u njegov kvalitet. Izostanak najboljih igrača mu nije išao na ruku. Danas bi igrači, listom željeli, da su ekstra plaćeni, da im se organizuje da se zabavljaju, da utakmica traje dva i po sata, da bi svi bili zadovoljni minutažom, i još da nemaju obavezu da ponesu rezultat na svojim plećima.

Trenirali ste reprezentacije Turske i Italije i znate kako treba sa igračima. Svojevremeno ste izbacili NBA asa Hida Turkoglua iz reprezentacije Turske. Kakav je vaš odnos sa igračima koje trenirate?

TANJEVIĆ: Ja se dugo bavim košarkom, i evo navešću vam dva slična primjera. U italijanskoj reprezentaciji sam, svojevremeno, pred EP izbacio njihovog najtalentovanijeg igrača, koji nije htio samo da igra već i da se zabavlja na terenu. Navukao sam na sebe veliki bijes navijača, ali na svu sreću igrali smo dobro, postali i prvaci. Pa najnovije sa Turskom i slučaj Turkoglua i Okura 2006. pred Svjetsko prvenstvo. Oni su tada bili zvijezde, sa višemilionskim ugovorima. Tražili su mi da treniraju 15 dana manje od ostalih, a ja sam im odgovorio ili od starta ili nikako. U jednom od razgovora sa njima, iz mene je izašla crnogorština i rekao sam im ‘’marš napolje’’. U to vrijeme otkazati reprezentaciji, ili bajraku kako oni kažu, bilo je veoma opasno, jer je kod njih nacionalni ponos veći nego u ostalim zemljama. Mogao te je neko pretući na ulici – kao magarca.

Onda je, možete misliti, Turkoglu sazvao konferenciju za novinare, u zemlji u kojoj dnevne političke novine imaju najmanje jednu stranicu posvećenu košarci. Našao sam se u škakljivoj situaciji sjutradan. Ja sam objasnio da mi ne treba, a ne – da ga neću. I opet sam rizikovao da me neko zgazi automobilom. I kako to biva, Turci su iovako drčan narod, što smo mi naslijedili od njih, navijačima se to sviđelo, na SP smo igrali dobro i to bez tri povrijeđena igrača, na kraju šesto mjesto. Poslije je ta cijela nacija bila na mojoj strani, to jest reprezentacije, to jest – reda, rada i discipline!

Da li je kod selektora Pavićevića bilo reda?

TANJEVIĆ: Nema zezanja sa državnim dresom! Dobijao sam brojne nagrade, počev od Olimpijskog komiteta pa nadalje, ali hoću da kažem da se moraju poštovati neka pravila, da niko ne smije da bude iznad nečega što se zove reprezentacija! Tako da ne možemo narediti Pavićeviću da ti igra jedan 15, drugi 25, onaj 38 minuta… Trener treba da ima potpunu slobodu u vođenju ekipe, a onda nakon takmičenja treba postaviti pitanje kako je radio i šta. Ovdje ne vidim nikakvu veliku grešku mog kolege, i mislim da su gore navedeni problem glavni uzrok ne odlasku na EP.

Svako se ljeto nekako više pričalo o tome hoće li igrati Peković, hoće li igrati Vučević, hoćemo li nagovorti Mirotića, nego o samoj igri. Mislite li da bi savez morao više jednom za sva vremena da riješi tu situaciju. Da je sreće, sa ta tri igrača, uvijek bi bili u vrhu košarke…

TANJEVIĆ: Danas je to jako teško uraditi. Treneri u to ne mogu više da se petljaju, to je politika. Ja sam poprilično učestvovao u tome sa strane, kao navijač, kao prijatelj Košarkaškog saveza Crne Gore. Zbog velikog prijateljstva sa ljudima iz KSCG, zbog dugogodišnjeg rada u Crnoj Gori, zbog moje Ljubišnje, bio sam uključen u sve te stvari. Mirotić bi sljedeće godine možda i igrao za Crnu Goru na Evropskom prvenstvu, poslije posljednjih razgovora, i zato je sada još veći žal i šteta što se nijesmo plasirali. On je ove godine potpisao prvi profesionalni ugovor sa NBA ligom, i to morate shvatiti, želio je malo da se nabilduje, da se dobro pripremi, da se pokaže kako treba. On je na izvjestan način pristao da sljedeće godine igra za Crnu Goru, i to je sada velika šteta…

Ova druga dvojica, ne znam… Ja sam imao klinca iz turske reprezentacije koji je meni otkazao, otkazao meni koji sam ga puštao da igra po 15 minuta u Euroligi – Enes Kanter, koji je “pobjegao” iz Turske u NBA. Igrači mnogo griješe; igračima koji igraju u NBA – a imaju ljeti mogućnost da igraju za reperezentaciju – to je odlična prilika da napreduju. Veliki broj njih završi sezonu u aprilu, a NBA počinje neđe u oktobru. Pa šta rade ti ljudi toliko mjeseci? Kada ih NBA treneri pitaju – šta ćeš da radiš tokom ljeta – oni kažu, malo ću trenirati, dizati tegove, malo igrati basket dva na dva…Pa se onda igrač zezne i kaže: ima neki program nacionalne reprezentacije, kao neke evropske utakmice, trener ludak nas trenira dva puta, drži govore… U stvari, ne znaju da je to vrijeme suštinski poklonjeno njima, da rade ljetnji program, da bi sljedeće sezone bili korak ispred kolega koji to nemaju!

Ne može se napredovati, ako samo dižeš tegove i radiš – kako oni to kažu – individualnu tehniku. Pa, Turgoklu je poslije onog šamara što sam pominjao, poslije kvalifikacija u ljetu 2008. godine, proglašen za najveći napredak u NBA ligi. Zamislite, najveći napredak u 29. godini! Naravno, ako igrač ima ambicije, ako se nije zadovoljio ‘’paretinama’’. Najbolji su igrači oni kojima pare nijesu motiv; ako ste kvalitetni pare dođu na usput…

Kako se igrači sa naših prostora nose sa toliko dobijenim novcem?

TANJEVIĆ: Naši igrači sa tolikim “paretinama” u džepu se boje da neće imati kad da potroše tolike pare. Umjesto da se posvete sebi, da se zahvale košarci što im je sve to omogućila. Oni nijesu prvaci svijeta na 100 metara ili deset hiljada metara, što traži nevjerovatna odricanja, oni su te pare zaradili loptajući. U košarci, ako si veliki talenat, ako su te tata i majka rodili visokog, možeš i sa osrednjim treningom da postaneš solidan košarkaš. Svako od nas treba da poštuje ono što mu je Bogom dano. Svako jutro kada se probudim zapitam se – šta si gospodine uradio za košarku? Košarka mi je dala život, najprije kao igraču, poslije se zabavljam kao trener, sa igračima, osjećam se mlad, putujem… Čak me za to plaćaju, i to se zalomilo da me jako dobro plaćaju posljednjih 30 godina. Svaki dan se pitam šta sam uradio za košarku – ne za crnogorsku, jugoslovensku, italijansku, tursku, već za košarku! Ja tako edukujem igrače, i nikada nijesam propuštio da kažem ono što mislim.

Primjer je Majers, prva zvijezda italijanske košarke. Stalno sam mu urlao nad glavom, dva puta sam ga izbacio iz reprezentacije jer je bio j….. bogataš. Mogao je da me kupi sa tim njegovim parama stotinu puta, ali sam mu morao staviti do znanja da to ne znači da može da se izdr…, već da taj talenat stavi na raspolaganje reprezentaciji. Već sljedeću godinu imali smo takav odnos da je on mene zvao babo…

Još jedan primjer: gledam sa prijateljima finale US Opena, gledamo Marina Čilića, i u jednom trenutku kamera ide publikom, i samo jedan sekund, jedan sekund, se zadržava na Majkla Džordana! To je sve što mu pripada danas…Manje je značajan nego neki glumac što se glupira na NBA utakmicama. Igrači zaboravljaju da je slava prolazna. Džordan je najveće čudo što sam ikada video, najviše je guzice potrošio za svoj tim. Danas dobije samo sekundu…

Očigledno je da su crnogorskoj košarci potrebne velike promjene. Sad nam, na žalost, neće faliti vremena, jer ćemo čak do 2017. godine da čekamo na neko veliko takmičenje. Veliki udarac za crnogorsku košarku?

TANJEVIĆ: Velika, velika rupa. Teško je naći dovoljno utješnih riječi za izostanak sa Evropskog prvenstva. Mala je Crna Gora, malo je takmičenja u Crnoj Gori. Jedino Budućnost ima visok nivo takmičenja kao što je Jadranska liga. Ostali nemaju. Proizvesti svake godine dva nova reprezentativca je jako teško, zato ovi koji sada igraju moraju da produže svoje trajanje u reprezentaciji na duži niz godina. Vidite, Turska koja ima 80 miliona stanovnika, zemlja koja ima jednu od najjačih liga u Evropi, sada je u maloj krizi – bekovi su stari, a ovi mladi, dok njima ojačaju kosti i mišići, proći će tri godine. Tako da će i Turska morati da se stipi jedan period. I oni su sada napravili fenomenalan rezultat plasmanom među osam najboljih. Dakle, i velike zemlje teško podnose smjenu generacija. Jako težak proces, moramo se vratiti sa velikom ambicijom sljedeće ljeto, da se polako podižemo za prve sljedeće kvalifikacije.

Kada Vas možemo očekivati u Crnoj Gori, mnogi bi voljeli da vas vide na nekoj od vodećih funkcija u Košarkaškom savezu Crne Gore?

TANJEVIĆ: Teško, ja sam sada na odvikavanju od košarke. Ja ću dolaziti kod vas u Crnu Goru, kod prijatelja, da pričamo o košarci. Eto, me možda već u oktobru dolje.

ANALITIKA