Talentovani sedamnaestogodišnji vaterpolista Miroslav Perković od juče je i zvanićno novi član Primorca. Naredne sedmice u budvanskom bazenu “Dragan Trifunović” debitovaće u kapici nekadašnjeg šampiona Evrope u meču Regionalne lige protiv splitskog Mornara.
Turbulentni period oko obeštećenja koje je stariji kotorski klub trebao da isplati mlađem Kataru je završena priča. Kataru su legle pare (isplata u nekoliko rata), Perković je slobodan. Kaže da mu je kamen pao sa srca, praktično u minut do 12 posao je završen. Za usluge mladog centra bili su zainteresovani još neki klubovi, ali njegova odluka je bila konačna u Primorac i tačka.
“Važno da se sve privelo kraju. Srećan sam. Sada je najbitnije da počnem da igram, jer će mi psihički i fizički naredni mečevi mnogo značiti. Do posljednjeg dana sam bio u grču, nijesam znao kako će se priča završiti i da li ću se vratiti nazad u matični klub Kataro. Ili negdje dalje da idem. Srećan sam i jedva čekam da počnem da igram i vratim se na staro”, rekao je Perković.
Mladi igrač je posljednji meč odigrao prije devet mjeseci. Nakon što se oporavio od mononukleoze počeo je da trenira sa Primorcem. Posljednja dva mjeseca je u procesu adaptiranja na novi klub i sistem trenera Petra Vica.
“Ne mogu reći da sam na nekom sjajnom nivou, upravo zbog toga što nijesam igrao, a svakome su potrebne utakmice. Za to se i trenira. Ali mogu da kažem da sam trenutno na zadovoljavajućem nivou, s obzirom na pauzu od tri i po mjeseca i podatak da sam devet mjeseci. Zadovoljan sam spremom i jedva čekam da ponovo uskočim u bazen i predam se utakmici”.
Tek treba da dogovori detalje Još nije potpisan, neke početne ideje su bile da ugovor bude na godinu ili dvije, ali budući da stigao u Primorac, mora biti na duži period od tri ili četiri godine.
Finansijski probemi, neisplaćene plate, nijesu bili kamen spoticanja dolaska u Primorac.
“Hvala Bogu osamostalio sam se prije godinu, da ne budem na teret roditeljima. Finansije mi nijesu na prvom mjestu, svakako da mnogo znače i velika volja se dobija ako je plata redovna i ako uprava obraća pažnju. Razmišljao sam, prije svega, da li će se transfer završiti kao što se završio. Druga važna stvar je da igram, rastem kao igrač, a onda kasnije, ako sve bude kako treba, razmišljaću i o tome. U svakom slučaju, nije prijatna situacija, posebno za momke koji imaju djecu, koji su oženjeni, a plate kasne”.
U Kataru je bio od osnivanja kluba, redovni treninzi pomogli su mu u razvoju, a sada je situacija drugačija. Zbog putovanja ekipe do Budve i nazad, školskih obaveza, trenira jednom dnevno. Malo to utiče na razvoj mladog igrača.
“Za vrijeme zimskog raspusta trenirao sam dva puta dnevno, stekao mnogo veću a koncentraciju i kondiciju. Značilo bi mnogo da radim dva puta na dan. Da je bazen u Kotoru u funkciji mogao bih i prije škole da treniram. Ovako, jutarnji trening praktično bi me odvojio od škole. A Srednja pomorska škola je zahtjevna”, kazao je Perković.
