Reagovanje Ministarstva sporta prenosimo integralno:
Ocjenjujući ih kao neutemeljene i neargumentovane, Ministarstvo sporta odbacuje navode predsjednika Karate saveza Crne Gore Vladimira Jokovića izrečene u, juče objavljenom, intervjuu Agenciji ,,Mina” u kojem optužuje ministarstvo za neodgovoran odnos prema karateu u Crnoj Gori i tim povodom saopštavamo sljedeće:
Indikativno je to što gosp. Joković iz ugla predsjednika saveza nije afirmisao dosadašnji odnos Ministarstva sporta prema Karate savezu, ali i pažljivo razmotrio i afirmisao nova zakonska rješenja koja će u bitnom uticati na uređenje sistema sporta u Crnoj Gori i unaprijeđenje položaja sportista.
Prvo, žao nam je što gosp. Joković, nije bio elementarno profesionalno korektan da istakne podatak koji vrlo dobro zna, a to je da je karate od Uprave za mlade i sport, kao prethodnog organa zaduženog za oblast sporta, dobijao oko 30.000 eura za isti obim programske agende kojom i sada konkuriše kod Ministarstva sporta, iako je budžet Uprave za mlade i sport bio veći nego što je budžet sa kojim raspolaže Ministarstvo sporta.
Drugo i ne manje bitno, nije bilo u njegovom interesu, da pod velom senzacionalističkog i tendencioznog medijskog nastupa, napomene da se tek formiranjem Ministarstva sporta odnos prema crnogorskom karateu značajno mijenja nabolje, jer se u odnosu na prethodni period, u 2017. i 2018. po prvi put, utrostručuje iznos novca opredijeljenog za rad Karate saveza i to isključivo zbog rezultata koje naši karatisti postižu na međunarodnoj sceni, kao i zbog činjenice da karate sada pripada porodici olimpijskih sportova, pa su samim tim porasla i ulaganja države u navedeni sport.
I treće, cijeneći da je obaveza gosp. Jokovića bila da kao predsjednik saveza, umjesto što prećutkuje, jasno i glasno ukaže na vrlo važnu činjenicu, na koju i u ovom saopštenju podsjećamo, a to je da je u prvoj godini rada, od svih sportova u Crnoj Gori, Ministarstvo sporta, najviše nagradilo karate, kada smo samo za premije crnogorskim karatistima opredijelili oko 50.000 eura i na taj način, prepoznali i prema važećim zakonskim pravilima vrjednovali svaki njihov rezultat, na čemu su nam crnogorski karatisti, za razliku od gosp. Jokovića, iskreno zahvalni. To su i javno isticali prilikom svakog prijema, govoreći izmedju ostalog, da ovakav odnos Ministarstva sporta ,,ne samo da motiviše sve veći broj djece i mladih da treniraju karate, već mu se vraćaju i oni koji su ga napustili”.
Takođe podsjećamo, da je za organizaciju prošlogodišnjeg Balkanskog prvenstva za kadete i juniore, Ministarstvo sporta opredijelilo Karate savezu dodatnih 25.000 eura, kako bi i Crnu Goru, kao državu domaćina, predstavili u što boljem svjetlu. Pored navedenog, važno je napomenuti i da su u 2017. i 2018. udvostručena finansijska sredstva, koja je Ministarstvo sporta putem javnog konkursa opredijelilo karate klubovima.
Kada se gosp. Joković već usudio da neutemeljeno govori o navodnom lošem odnosu Ministarstva sporta prema karateu, trebalo je prije svega da ga zabrinu navedene činjenice koje su mu jako dobro poznate, jer ga u potpunosti demantuju.
Navodi gosp. Jokovića, čude ako imamo u vidu i to, da je i sam bio gost Ministarstva sporta i prisustvovao skoro svim prijemima crnogorskih karatista, koji su bili maksimalno transparentni i medijski propraćeni. Tada nije propuštao priliku da pohvali odnos Ministarstva sporta prema potrebama crnogorskih karatista i Karate saveza.
Važno je ovom prilikom takođe istaći, da za razliku od Ministarstva sporta, jedino Karate savez nije ispoštovao troje karatista koji su prethodne godine u mlađim kategorijama osvojili značajan međunarodni rezultat koji, zbog početka primjene nove Uredbe, nijesu sredstva mogli dobiti direktno od Ministarstva sporta, ali nas je gosp. Joković uvjeravao da će isti biti stipendisti navedenog saveza, što se nije dogodilo, već se na jedan vrlo neprofesionalan način i pored razgovora na tu temu na sastanku kojem su prisustvovali i karatisti koji su osvojili navedene rezultate, Karate savez i dalje obraća Ministarstvu sporta, iako vrlo dobro znaju da za to ne postoji zakonski osnov.
Kada gosp. Joković, govori o neopravdanom i neosnovanom uskraćivanju Saveza za 40.000 eura koje su ocijenjene kao nenamjenski utrošene, podsjetićemo ga na ono o čemu smo više puta govorili u javnosti, a to je da će se provjeravati utrošak svakog eura opredijeljenog sportskim organizacijama i da će se svako nenamjensko trošenje novca koje odstupa od priloženog programa na konkursu, sankcionisati ukidanjem daljeg finansiranja i povraćajem sredstava u budžet. To je profesionalna obaveza Ministarstva sporta koju doživljavamo kao odgovoran odnos prema novcu poreskih obveznika, koju gosp. Joković očito ne poznaje, kao što ne razumije ni to da se ne mogu novcem građana Crne Gore, koji je opredijeljen za realizaciju godišnjih sportskih programa, vraćati dugovi nastali iz internih dogovora rukovodstava saveza iz prethodnog perioda. Ko i najmanje poznaje Zakon o sportu i podzakonska akta koja se odnose na finansiranje sportskih programa, zna da tako nešto nije moguće.
U objektivnom traženju objašnjenja za ovakav medijski nastup u kojem gosp. Joković neutemeljeno brine za sudbinu karate sporta, kao logična jedino se nameće njegova zabrinutost za sudbinu njegovih ličnih interesa, koji su značajno poljuljani donošenjem novog Zakona o sportu, koji onemogućava određene političke funkcionere da budu na čelu saveza, u ovom slučaju i gosp. Jokovića. Utemeljenje u navedenom, takođe nalazimo i u činjenici da su svečani prijemi karatista u Ministarstvu sporta, uvijek bili opterećeni molbama gosp. Jokovića da odredba koja ograničava učešće političara u upravljačkim organima sportskih organizacija ne bi trebalo da bude dio zakonskog teksta, aludirajući na njegov ,,lični doprinos“ razvoju karatea u Crnoj Gori.
U kontekstu čestog isticanja, da je gosp. Joković vrhunski sportista, kao drugi objektivan razlog za njegovo javno obraćanje nameće se i činjenica da novi Zakon o sportu konačno propisuje obavezu revizije ranije utvrđenih statusa vrhunskog sportiste, među kojima je i gosp. Joković, pa ga očito brine i preispitivanje njegovog statusa vrhunskog sportiste, odnosno dalja sudbina njegove doživotne mjesečne naknade.
To su stvarni razlozi koje gosp. Joković kao takve, nije mogao javno prezentovati, već ih je morao upakovati u mnogo opštiji i prihvatljiviji populistički pristup brige o karate sportu.
I zato, zbog sportske i ukupne crnogorske javnosti, podsjećamo da su novim Zakonom o sportu konačno stvoreni neophodni normativni preduslovi za uređenje sistema sporta u Crnoj Gori kojim se pravi ogroman iskorak i u dijelu koji se odnosi na položaj sportista. Donošenjem nove Uredbe kojom se uređuje oblast stipendija i premija samo 15 dana nakon stupanja na snagu novog Zakona o sportu iako je za navedeni posao imalo zakonski rok od četiri mjeseca, Ministarstvo sporta je jasno pokazalo svoj odnos prema sportistima i njihovim rezultatima jer je istom precizirala direktno stipendiranje mladih sportista i direktnu isplatu sportistima sada već najvećih premija u regionu, kako bi ih zaštitilo od samovolje određenih čelnika saveza i zloupotrebe sredstava opredijeljenih za stipendije i premije o čemu su brojni sportisti svjedočili jer su godinama bili uskraćivani za iste.
Na kraju, a u kontekstu pomenutih preduslova kojima Ministarstvo sporta konačno gradi zdravi sportski sistem, sa nestrpljenjem očekujemo nove uspjehe crnogorskih sportista, kako bi država i na taj način pokazala zahvalnost onima, koji Evropi i cijelom svijetu, šalju najljepšu sliku o Crnoj Gori.
