Minu Mandić, crnogorsku golmanku, optimizam nije napuštao u možda i najtežim trenucima karijere. Napravila je pauzu od rukometa skoro devet mjeseci jer je nakon prošlogodišnje polusezone napustila grčki AEK. Loša finansijska situacija u ovom klubu dovela je do prekida saradnje, ali nije prekinula sa radom. Trenirala je, tijelo ju je slušalo, a u kompletnoj priči bez kluba i takmičarskog adrenalina od majke je dobijala posebnu motivaciju. Mada, kako su sportska familija (mlađa sestra je rukometašica, stariji brat rukometaš, a mlađi golman u istom sportu), ne čudi što Mina nije gubila nadu.
Kako kaže, sve se promijenilo preko noći, dobila je poziv od trenera Zvonka Paunovića iz ekipe Bekament, a dan kasnije pao je dogovor.
– Odgovorila sam: za dva dana stižem u Aranđelovac. U ekipu gdje je nekada sa velikim uspjehom igrala naša proslavljena Olga Sekulić. Ovo je dobra prilika za mene jer na novu sredinu gledam kao na odskočnu dasku nakon pauze koja je iza mene. I stigla sam spremna. Imam ogromnu želju da pomognem timu kako bi u ovoj sezoni stigao do što boljeg plasmana. Prezadovoljna sam radom, treniramo kao muška ekipa, što mi odgovara – istakla je Mina.
Po odlasku iz Levalee 2010 na Island, gdje je branila dvije sezone, najbolje pamti pretposljednju u Portugalu kada je sa Madeirom osvojila Kup i stigla do polufinala EHF kupa.
– Nažalost, nijesam ostala u Portugalu jer prosto finansijski nijesam mogla da izdržim, a onda sam u Grčkoj naišla na probleme, oprostila dvije plate i riješila da se vratim kući. Možda su neki pomislili da sam odustala, ali eto me, ponovo sam tu, na terenu i jedva čekam 11. septembar, kada startuje liga – ističe Mandić.
Nije prvi put da Mina prinudno preskače izazove jer je nakon operacije prednjih ukrštenih ligamenata morala ponovo da obnavlja gradivo i krene od nule.
– Ništa nikad u karijeri nijesam dobila preko veze, sve sama i tako je bilo ovaj put. Naučila sam da se borim i da ne odustajem. To je filozofija sporta – rad i upornost.
Mina je 2019. godine, kao članica vicešampiona Levalee, proglašena za najbolju golmanku lige. I ova nagrada je učvrstila njena uvjerenja da je sport pravi izbor.
– Posljednje četiri godine provodim u inostranstvu i sve te nove sredine i klubovi mentalno su me ojačali. Vidjela sam, u stvari, koliko je ovaj segment važan. I upravo me psihologija privukla, zato planiram da završim fakultet i kada dođe vrijeme da se bavim ovom oblašću.
Mina nam je pričala i o drugim željama, uz zanimljivu rečenicu: ,,Prije bih igrala za reprezentaciju, nego hljeba jela“.
– Moj san je i da nekad zaigram za Budućnost. Ali znam da preko noći ništa ne dolazi. I toliko je prepreka. Ako nijesi spreman da ideš dalje i isključiš opciju odustajanje, sve je uzalud. Zato mislim da bih u Aranđelovcu mogla da napravim veliki korak, nakon što sam mjesecima trenirala u tišini. Ponoviću, nikad ništa nijesam dobila na tacni. Zato mi nije teško da krenem ispočetka. Zbog toga trčim kao ,,luda“ i ništa mi nije teško. Možda samu sebe izguram, a sa novim klubom, koji je ozbiljan, sve je moguće.
Ne zaboravlja Mina odakle je krenula, a posebno trenera Zorana Jocovića, kojem je zahvalna do neba.
– Čitavo vrijeme bio je uz mene – i sa klubom i bez kluba. Napravio je golmanku od mene i bio podrška kada su mi govorili da ne mogu – istakla je Mandić.
