Poslije 22 godine, u Crnu Goru je došao rukometni velikan.
Lovćen je početkom vijeka vodio velike borbe sa Kilom i Portland San Antoniom, a sada je igrao sa Flenzburgom i bio mu blizu u 1. poluvremenu.
U nastavku je, međutim, do izražaja došla velika klasa njemačkog giganta, koji je slavio 35:19 (15:12).
„Prvo poluvrijeme je bilo fantastično, ambijent nevjerovatan, što me je podsjetilo na ono što je bilo nekada. Neću ni da pričam šta bi i koliko nam još trebalo da bi 2. poluvrijeme bilo kao prvo. Momci su u prvom dijelu dali maksimum, sprječavali kontre, a nije bilo lako, jer pojedini nisu dovoljno spremni. Čestitam im, barem smo u 1. poluvremenu podsjetili kako je nekada davno, davno bilo“, rekao je Pero Milošević.
Nije bilo krilo igre za krila, Mirko Radović je prvu loptu dobio u 25. minutu i dao gol, a do kraja je još imao dva šuta. Sa lijeve strane nije bilo nijednog!
„Nije to bila ideja, jer mi dosta igramo na krila. Ali, zavisi gdje ‘pukne’ odbrana, a dosta smo probijali između pozicija 1 i 2, odnosno 5 i 6. Imali smo i nekoliko šansi, nismo dali golove, a protiv ovakvog protivnika su potrebne i odbrane golmana“.
Dok je Vuko Borozan odmarao, priliku je dobio mladi 18-godišnji bek Milorad Bakić, brat crnogorskog reprezentativca Aleksandra. Iznudio je isključenje i dao dva gola, čime je pokazao potencijal.
„On je mlad, ima perspektivu, ali mora mnogo da se radi. Da bismo igrali dobro u ovom takmičenju, potrebno je da se još dvije godine radi i da se po dva igrača dovode svakog ljeta. Tako se stvara tim. Mislim da smo odigrali nevjerovatno 1. poluvrijeme, ali je za više neohodno još dosta rada, jake lige, ovakvih utakmica i ambijenata, da bi momci koji nemaju iskustva osjetili sve ovo. U 1. poluvremenu je i Eraković iskoristio šansu, a kasnije su svi ušli u igru, što im je nagrada za dobar rad. Mogli smo da rizikujemo, da neki igraju duže, sigurno bi poraz bio manje ubjedljiv, ali su ovako svi zadovoljni, jer su osjetili ambijent“, zaključio je Milošević.
Kapiten Mirko Radović je takođe potencirao navijanje.
„Atmosfera je bila fenomenalna, hvalla svim ljudima sa Cetinja i iz drugih gradova koji su došli i bodrili nas, mislim da smo im se igrom u 1. poluvremenu zahvalili. Bilo je divno vidjeti svu tu djecu, ima među njima novih Simića, Vujovića… Mislim da će ova utakmica značiti mlađim igračima, jer se do sada nisu nalazili u ovakvoj situaciji, da igraju pred ovakvom publikom, protiv ovakvog protivnika“, istakao je Radović.
Razlika u kvalitetu je ogromna, ali je Lovćen na momente pokazivao da može da igra na visokom nivou.
„Flenzburg je, po meni, jedna od najboljih timova na svijetu. Svaki naš pad koncentracije je kažnjavao strahovitom brzinom. Publika je pokazala da je prava, nagradila i nas i njih, i ubijeđen sam da ćemo iz ovog meča izaći još jači. Imamo mnogo pozitivnih stvari da izvučemo iz ove utakmice, što možda zvuči čudno nakon ovog rezultata“, naglasio je momak koji nosi traku i u reprezentaciji Crne Gore.
Trener gostiju, Nikolej Krikau, zahvalio se Lovćenu i publici na prelijepom dočeku.
„Bilo je prelijepo igrati utakmicu u ovakvoj atmosferi, vidjeti veliku podršku koju je dobio rival. Uživao sam i slušajući crnogorske pjesme, sigurno će mi ostati u glavi narednih dana. Zadovoljan smo igrom, pokazali smo stabilnost u odbrani početkom utakmice i u 2. poluvremenu. Odbrana Lovćena 5-1 nam je pravila probleme u drugom dijelu 1. poluvremena, ali sam srećan što smo bez problema došli do pobjede“.
I Blaž Blagotinšek se zahvalio na dočeku.
„Bila je dobra atmosfera, lijepo je igrati u ovakvoj dvorani. N početku se nismo sastavili, bilo je puno grešaka, ali smo u 2. poluvremenu pokazali kako igramo. Bilo nam je baš fino tokom ova tri dana u Podgorici“, rekao je slovenački div.
