Gdje god su igrali rukometaši Crne Gore pred svojim navijačima – u Podgorici, Nikšiću, Bijelom Polju, Baru, na Cetinju…, atmosfera je bila spektakularna. Do nedjelje veče, najviše se pričalo o utakmicama sa Švedskom u junu 2012. i Njemačkom 12 mjeseci kasnije, kada su “lavovi” uz nestvarnu podršku sa tribina srušili velikane svjetskog rukometa i ostavili ih bez Svjetskog prvenstva u Španiji, odnosno EHF Eura u Danskoj.
Ali, od prije dvije noći kao reper za najbolju atmosferu na utakmici bilo koje crnogorske reprezentacije od obnavljanja nezavisnosti navodiće se obračun sa Grčkom u revanšu baraža za Svjetsko prvenstvo. U “Moraču” se “nakrcalo” preko 6.000 ljudi, još 2.000 je ostalo ispred, a kakvo je navijanje bilo, najbolje se vidjelo na licima Helena – na početku meča im je trebalo vremena da proigraju, jer su bili pod prejakim utiskom, a nakon poraza (33:25) sa divljenjem, vjerovatno i zavisti, u nevjerici su gledali scene za nezaborav.
Iz sadašnjeg sastava, epske mečeve sa Švedskom i Njemačkom su odigrali Vasko Ševaljević, Nemanja Grbović, Marko Lasica i Stevan Vujović, a Nebojša Simić je bio akter samo obračuna sa selekcijom “tri krune”. Svi ostali su bili na tribinama ili kod kuća, većina je bila premlada da bi bila na terenu.
Jedan od onih koji je imao privilegiju da u “Morači” 2012. i 2013. bodri buduće saigrače je Miloš Vujović. Tada je još igrao u Crnoj Gori, krčio sebi put ka Mađarskoj preko Ulcinja i Budvanske rivijere, kada već u svom Lovćenu nije imao šansu, i vremenom postao jedno od najboljih lijeva krila svijeta. Član idealne postave Evropskog prvenstva je sada dobio priliku da i na terenu osjeti kako je igrati u nestvarnoj atmosferi u hramu crnogorskog sporta.
– Te dvije utakmice sam praktično kao dijete gledao sa tribina i bilo je impresivno, prelijepo za gledanje. Maštao sam da i ja nekad zaigram pred tolikim brojem naših navijača i taj dan je došao. Sve kockice su se složile, jer smo u pravo vrijeme odigrali dobro na Evropskom prvenstvu i došli u Podgoricu pred toliko publike. Bio je prelijep osjećaj dobiti nagradu za najbolje krilo EHF Eura u ovakvoj atmosferi i igrati pred toliko ljudi. Nemam riječi, oduševljen sam, sve mi ovo još djeluje nevjerovatno – sa ponosom u glasu govori 28-godišnji Cetinjanin, kojem je prije početka meča predsjednik Rukometnog saveza Crne Gore Petar Kapisoda uručio zlatnu loptu kao članu idealne postave EP.
Priznaje član četvoročlanog “klana Vujović” da je bio pozitivno iznenađen kada je vidio prepune tribine.
– Iskreno, očekivali smo da bude dosta ljudi u dvorani, znali smo da žele da nam se na neki način oduže što smo “ginuli” na terenu, što smo ih na najljepši način usrećili na EP. Nismo, ipak, ni pretpostavljali da će biti baš toliko navijača. Presrećni smo zbog svega, atmosfera je bila nezaboravna. Tek sam nakon meča saznao da je mnogo ljudi ostalo van sale, jer je odziv navijača bio prevelik.
Plasman na Svjetsko prvenstvo je uspjeh, a “lavovi” žele da daju još razloga za slavlje vjernim navijačima.
– Sjajno je kada znaš da “Morača” nikad nije bila posjećenija nego u nedjelju, to je motiv više da nastavimo sa dobrim partijama, da uveseljavamo državu, za nju vrijedi “poginuti”. Publika je disala istim dahom, ta energija se prenijela na teren, a čini mi se da su Grci na početku više gledali na tribine, nego razmišljali o igri.
As Fuhse Berlina priznaje da je očekivao lakši zadatak u revanšu.
– Grci su me iznenadili, mislio sam da ćemo ih puno lakše dobiti i brže riješiti meč, a oni su se borili praktično do posljednjeg minuta. Pokazali su da nisu slabašna ekipa, imaju odlične individualce, ali smo u ključnim trenucima potvrdili da vrijedimo i da se ništa na Evropskom prvenstvu nije dogodilo slučajno.
Crna Gora je meč prelomila ritmom, jer je Zoran Roganović mogao da rotira više igrača od Jorgosa Zaravinasa. Nekad su “lavovi” imali problema sa kratkom klupom, sada ima kvalitetnih bekova i više nego što je neophodno.
– Svi momci koji su bili na terenu su odigrali vrhunski, a drago mi je što to nisu samo iskusni, već i mladi, na koje možemo u svakom momentu da se oslonimo. Oni su blago Crne Gore, koje moramo da njegujemo. Neko je igrao više, neko manje, ali smo nakon utakmice svi bili srećni i zadovoljni – ističe Vujović.
Crna Gora je na Evropskom prvenstvu osvojila 11. mjesto, na šampionatu planete u Švedskoj i Poljskoj želi da ode i korak dalje.
– Odmah nakon meča smo pričali šta i kako dalje. Naš najveći san su Olimpijske igre i pokušaćemo da na Svjetskom prvenstvu napravimo prvi korak ka Parizu.
Da li znaš da je za to potrebno bar četvrtfinale?
– Znam, ali sad smo u punom gasu i nema stajanja.
