Ponovo su faktor porodica i princip ,,svi za jednu, jedna za sve“ rukometašice Crne Gore dovele do trona. Istina, ne do najvišeg, ali i sa dva stepenika niže kadetkinje su se dobro vidjele.
A njima je bilo ,,samo“ važno da igraju. Osjete podršku i ljubav navijača, uže i šire rodbine, slave golove, odbrane i ,,cepeline“, druže se van terena, pričaju o taktici, analiziraju protivnike… Zanemarile su sve što bi im potencijalno skrenulo pažnju od prvih utakmica u grupnoj fazi Evropskog prvenstva. Isključile se iz društvenih mreža, odložile telefone (izuzetak je bio poziv sa najbližima) i bile odlučne u namjeri da 12 dana na leđima i u glavama nose ideju sa kojom su krenule sa Ivanovih korita, ali i prošlost (odakle su krenule) koja ih je približila snovima.
Bile su skromne, ne zbog toga što nijesu vjerovale u ono što su radile, već zbog velike scene, sa 24 reprezentacije i činjenice da su mnoge od njih velesile sa ozbiljnim brojem utakmica i iz baza koje broji na stotine rukometašica uzrasta do 17 godina. Trener Miloš Perović, sa saradnicom Bobanom Krstović, na prvom – širem spisku uvrstio je 35 rukometašice, a na EP debitovale su đevojke iz OTP Group Budućnost, Trebjese Bemaks, Levalee 2010, Zete i Ulcinja!
A kako se završilo Evropsko prvenstvo?
Martina, Maša, Ivana, Anđelina i ostale đevojke osvojile su bronzanu medalju. Pobijedile Španiju (22:20) u posljednjem meču i to upravo reprezentaciju od koje su dva puta gubile u finalima Mediteranskog prvenstva (posljednji put u februaru)!
Bez izuzetka – svih osam mečeva (šest pobjeda, dva poraza) bila su ključna za naš tim. Jedan od najvažnijih, koji je, u stvari, otvorio put ka medalji, protiv Francuske (poraz u grupnoj fazi) u četvrtfinalu, pokazao je u produžecima zrelost generacije koja je sa iste ili sa druge strane terena stasavala kroz crnogorsku Pionirsku ligu, a mnoge od njih (prošle godine) debitovale u najjačoj ligi.
Da se na mlade rukometašice može računati u budućnosti (što će zavisiti od mnogih faktora) pokazalo je i to što nijesu gubile glavu kada su ulazile u minus fazu, konkretno protiv ,,furije“ koja je drugo poluvrijeme dočekala sa tri gola prednosti.
Fenomen je, dakle, nešto što uz prezime može da piše na nacionalnom dresu crnogorskih kadetkinja. I jesu bile takve. Uz to i skromne.
Nijesmo svjesni šta smo napravili
Ne bi bila greška da smo oko odjave šampionata kontaktirali bilo koju od naših heroina, ali, glavnu riječ ipak je vodio Miloš Perović. Trener Trebjese Bemaks koji se dan nakon ,,dana D“ vratio dinamici svakodnevice u Nikšiću, koju je na nekoliko sedmica ,,zamrznuo“ zbog milion dobrih razloga.
– Nijesmo svjesni šta smo napravili. Suština je da smo funkcionisali kao porodica i zajedno sve radili i uradili za rezultat. Fokus je bio na rukometu i pričali smo samo o rukometu. Želio bih da istaknem hemiju, način kako su se bodrile, bez ljubomore da li neka od njih igra više ili manje. Disale su kao jedno i to je naša pobjeda – kazao je Perović.
Milion je puteva do cilja, a formula je?
– Šest godina smo bukvalno zajedno, a formula je zajedništvo. Napravili smo odličan plan i program priprema, odigrali prve utakmice sa Austrijom, vidjeli na koga možemo da računamo, pa smo sačekali igračice koje su bile povrijeđene. Otišli smo na Ivanova korita, odradili zahtjevni dio priprema, a onda smo u Nikšiću odigrali prijateljske utakmice sa muškom kadetskom reprezentacijom i sa Sutjeskom. Finiš je bio u Podgorici gdje smo sačekali prvi meč sa Litvanijom protiv koje nijesmo pokazali pravo lice.
Pohvalio je Perović organizaciju šampionata, pričao je o izuzetnim naporima i fazama oporavka, kao i o tome da je ekipa živjela svaki dan za utakmicu.
– Posebno smo obratili pažnju na slobodne dane i oporavak što je suština velikih takmičenja – način kako da se ekipa odmori. Inače, svako dijete je sebi najbolji doktor. U periodu oporavka Anđela (fizioterapeutkinja) odradila je vrhunski posao.
Rukometno znanje se vidjelo na terenu. Ali, šta je prethodilo pobjedama, odnosno na koji način se pripremao teren za rezultate? E, to je priča za sebe i širina koja obuhvata psihološku pripremu, analizu, taktiku…
– Mišljenje trenera, sa kojima smo pričali na prvenstvu, bilo je da konkretno Francuska ima najbolju reprezentacija posljednjih 10 godina. A to znači da je pokrivena na svim pozicijama. E sad, lakše je kada spremate taktiku ili analizirate nekoliko igrača, ali kada bukvalno imate 16 sličnih igrača – onda nije lako. U tom pravcu smo išli da iznenadimo rivala. Vodili smo 45 minuta, a onda smo krenuli u greške zbog neiskustva i izgubili. Ali, nijesmo gubili nadu, uradili smo analizu, vidjeli greške i shvatili da možemo bolje. Što smo pokazali protiv Češke u utakmici koja je bila biti ili ne biti, za nas. Dobro smo pripremili meč, odigrali vrhunski i plasirali se u glavnu rundu što je bio glavni cilj – ispričao je Perović.
U glavnoj fazi ,,lavice“ su bile u podređenom položaju jer su i Francuska i Hrvatska bile na maksimalnom bodovnom učinku.
– Protiv Hrvatske je bila rapsodija. Vrhunski meč. Sačuvali smo okosnicu reprezentacije, dali priliku igračicama koji do tada nijesu imali veliku minutažu i vidio se koliki potencijal imamo u samoj selekciji. Završili smo glavnu rundu kao najbolja drugoplasirana reprezentacija što nas je ponovo dovelo do meča sa Francuskinjama. Vidjeli smo priliku da vratimo dug i vrhunski smo se spremili. U paklenoj atmosferi, u produžecima vidjelo se da su djeca bila fizički i mentalno maksimalno spremna. Nijesu dale na sebe, što je bilo izuzetno važno.
Pamtiće se produžeci
Za manje od 20 sati Crnogorke su ponovo istrčale na teren, a ulog je bio najveći – igrale su za finale.
– Malo je bilo vremena za oporavak, a čekala nas je Slovačka, koja je na kraju osvojila titulu. Dobro smo ušli u meč, onda je uslijedio pad zbog isključenja, pa smo se ponovo vratili, poveli… Kasnije smo pravili neke greške, promašivali zicere koje smo morali da pogodimo… Nakon poraza smo brzo ušli u priču oko bronzane medalje, čekala nas je Španija zbog koje smo 60 minuta bili budni. Karakteristična po tome što uporno napada i mijenja odbranu. Uz to, imala je veću rotaciju. Ali, đevojke su na to odlično odreagovale. Skupile su se u pravom smislu i zasluženo slavile.
Pamtiće se posljednja utakmica, ali duel sa Francuskom i produžeci su primjer kako ,,mali“ postaju veliki. Zanimalo nas je šta je Perović kazao igračicama na kratkoj pauzi uoči produžetaka.
8 utakmica za 12 dana odigrale su naše rukometašice, uz skor od šest pobjeda i dva poraza
– Generalno se ne mogu sjetiti, ali znao sam da sa jakom odbranom… Mislim da sam im rekao ako smo 60 minuta igrali dobar rukomet, u produžecima moramo duplo bolje. Znači, još jače i da srušimo velesilu. Tako je i bilo. Dodale su gas i maestralnim golovima i odbranama izborile polufinale.
Nije fraza, ali bez odbrane nema rezultata. Cnogorke su iz meča u meč rasle u najvažnijem rukometnom segmentu. ,,Utegnuta“ odbrana, konkretno protiv pokretljivih igračica Španije, uz sjajnu Mašu Dubljević sa gola, donijela je medalju.
– Prije svega, fokusirali smo se da odbranimo gol. Znali smo da imamo odlične golmanke – Mašu, Miju i Ivanu kao treću, kojima odgovara takva vrsta zone. Fokusirali smo se da sve praznine popunimo snagom, odnosno našom morfologijom. Bili smo jaki na svakoj poziciji, sa adekvatnim izmjenama sa promjenom odbrane. Fokus je, takođe bio na njihovu tranziciju i na brzog centra. Nije bilo lako, ali su sve napore izdržale. Odbrambeno su se podizale, uz vidljivo jaku energiju.
Mirna voda brijeg nosi
Bekovi su bili pokretači. Šteta što Perović sa saradnicima nije mogao da računa poslije druge utakmice na talentovanu Nejlu Hodžić, zbog čega su dešnjakinje napadale sa pozicije desnog beka.
– Nejla je dobila udarac, uradila je magnet, ima rupturu mišića i dvije do tri sedmice će se oporavljati. Bili smo bez nje, bez rotacije i ljevaka. Zbog čega smo rotirala tri srednja beka koji znaju da igraju sa te poziciju. Bekovi, generalno, grade igru, a od nas su dobijali dosta savjeta. Gledali smo šta je to šta najbolje rade u klubovima, šta im odgovara, a onda smo se trudili da im što više podignemo samopouzdanje i da vjeruju u to što rade. Nijesmo željeli da pričamo o detaljima koji su nas mučili, konkretno mislim na zdravstvene probleme. Na primjer, Anđela Vujović, koja je generalno prvi pivot, stisnula je zube i igrala je koliko je mogla. Ali, i to je sada manje bitno, u odnosu na to da smo pokazali smirenost, stabilnost i da su djeca vjerovala u ono što smo radili i pričali – jasan je Perović.
Martina i Maša najbolji izbor
Individulalne nagrade stigle su u prave ruke, kazao je Perović.
– Najbolji izbor, nema dileme. Martina Knežević je bila na vrhunskom nivou. Dosta smo pričali kako da karakter kanališe na pravi način, a imala je podršku od tima. Maša Dubljević bila je, takođe, na vrhunskom nivou, sa 50 odsto odbrana u većem broju utakmica. Bukvalno je bila na svaku loptu – istakao je Perović.
Podvig i korist za budućnost
Perović je kazao da je medalja donijela višestruku korist.
– Direktno smo se plasirali na juniorsko prvenstvo Evrope za dvije godine, obezbijedili Svjetsko prvenstvo naredne godine, a 2010. godište neće igrati kvalifikacije za prvenstvo Evrope. I sve ovo iz male baze, ako uporedimo sa Francuskom koja ima 100.000 igrača ili Španija sa upola manje. Rumunija zamalo nije ispala iz A divizije, iako ima četiri akademije, a vidjeli ste gdje je završila Mađarska, Norveška…
Dobio je Perović podršku i pohvale od kolega.
– Podrška mnogo znači. Drago mi je da smo ovako završili šampionat, uz podvig na koji smo čekali 15 godina. Srećan sam što smo Crnoj Gori donijeli petu medalju.
Od Trebjese Bemaks uvijek očekujte najljepše
Prvo odmor, a onda teren i sve ono što čeka Perovića sa Trebjesom Bemaks.
– Dio ekipe je već u predtakmičarskom ritmu. Čekaju nas turniri, imaćemo i pojačanja, a kao i do sada, šansu će dobiti naša djeca, iz našeg grada. Radićemo punom parom kako bismo ponovili prošlogodišnji rezultat. Maksimalno ćemo se posvetiti radu i razvijanju mlađih selekcija. A od Trebjese uvijek očekujte najljepše – poručio je Perović.
