Prvog dana novembra, Nikola Milić je izabran za predsjednika Vaterpolo i plivačkog sdaveza Crne Gore. Na tom mjestu naslijedio je dr Đura Marića, koji se povukao iz zdravstvenih razloga. Odmah po stupanju na novu dužnost, Milić je “zasukao rukave” I za kratko vrijeme uradio je dosta posla sa saradnicima. Za kraj 2024. godine, donio je veliki “poklon” crnogorskom vaterpolu, ali I sportu uopšte. Uspio je da ubijedi Dejana Savića da preuzme kormilo “ajkula”.
Šta za Vas lično znači izbor na poziciju predsjednika Vaterpolo saveza Crne Gore?
“Kao neko ko je imao sreću da kao dječak nosi kapicu, raste na bazenu i uz vaterpolo, danas sam itekako svjestan koliko je taj sport uticao na mene, kao osobu. Pored ogromne ljubavi koju imam prema vaterpolu, koji je i moja velka strast, naučio sam šta su disciplina i hrabrost, te koliko je važan timski rad. Dolazak na mjesto predsjednika doživljavam kao ogromnu čast, jer je VPSCG simbol sportskih uspjeha naše zemlje, ali i simbol zajedništva, neumornog rada i snage duha koji nas kao narod krasi. Daću sve što znam i mogu da zajedno sa saradnicima i svim članovima naše sportske porodice nastavim istim putem – putem pobjeda i radosti, ali i izgradnji ne samo šampiona, već mladih ljudi i profesionalace koji će nositi sportski duh Crne Gore širom svijeta”, ističe Milić na početku razgovora za “Dan”.
Koje ste ciljeve sebi postavili na početku mandata, i kako ocjenjujete dosadašnji napredak?
“Uradili smo sve što smo planirali u ovom kratkom vremenskom periodu. Nakon formiranja Upravnog odbora i stručnih savjeta, riješili smo pitanje selektora našeg seniorskog tima, i to na najbolji mogući način. Dejan Savić je velikan vaterpola, čovjek koji je sinonim za uspjehe i medalje, ali i čovjek koji plijeni i ponašanjem na bazenu i van bazena. Njegov dolazak na klupu Crne Gore izazvao je ogromno interesovanje svjetske vaterpolo javnosti, a mi smo pokazali koliko smo ozbiljni u namjerama da naša selekcija ostvari ciljeve i želje kojima težimo”.
Vaterpolo savez Crne Gore suočava se s brojnim izazovima. Koji su po Vašem mišljenju ključni problemi i kako planirate da ih riješite? Kako biste ocijenili trenutnu infrastrukturu za vaterpolo u Crnoj Gori? Postoji li plan za unapređenje?
“Mislim da je infrastruktura najveći problem, jednostavno – nedostaju nam bazeni. godinama je Kotor bio bez osnovnih uslova za treninge i takmičenja, u tom periodu je vjerovatno upis djece da treniraju vaterpolo u Primorcu ili Kataru bio drastično manji nego što bi bio. U Herceg Novom već više od tri godine ne postoji zimski zatvoreni bazen, nakon što je krov bazena Instituta Igalo srušen. Uprava Jadrana je našla rješenje koje nije dugoročno, bazen na Škveru nije predviđen da bude upotrebljiv zimi, pa klub utakmice Lige šampiona igra van svog grada. Jedan zatvoreni bazen u Podgorici više nije dovoljan, jer je interesovanje prevazišlo kapacitete. Bazen u Nikšiću nije radio sedam mjeseci, a to rasipa interesovanje i djece i roditelja. Moja velika želja je da se u narednom periodu naša baza proširi, da se Nikšić, poput Podgorice, uključi u proces stvaranja budućih asova i da formira seniorski tim. Bez seniorskog tima, teško se stvara interesovanje mlađih da se bave vaterpolom. Nedostaju nam bazeni u drugim gradovima. U Baru ima aktivnosti na izgradnji olimpijskog bazena, potrebni su nam na sjeveru Crne Gore, recimo u Beranama i Bijelom Polju… Kao nacionalni sport i sport broj jedan, vaterpolo mora da bude dostupan svima, u svim krajevima, u svim gradovima – i to mora da bude i biće naša misija. Nisam srećan što to moram da kažem, ali vaterpolo je jedini sport koji se kandiduje za medalje sa najvećih takmičenja, a imamo problem sa bazenima. A, bazeni više nisu luksuz, već standard i kultura življenja u skladu sa zdravim načinima života”.
Mlađe selekcije Crne Gore ostvaruju izuzetne rezultate na velikim takmičenjima. Na koji način Savez podržava njihov razvoj?
“Ponosni smo na naše mlađe generacije: tri takmičenja prošlog ljeta, tri polufinala i dvije medalje. Iz ove male, ali talentovane zemlje, šaljemo poruku svijetu da se uz rad, posvećenost i vjeru mogu ostvariti snovi koji se čine nemogućim. Imamo sada i djecu iz Podgorice, koji su članovi nacionalnih selekcija iz Budućnosti i Akvatik Verdeu, i to nas raduje i to znači da se baza šira. Ali, moramo da nastavimo da radimo na takav način, jer nam mala baza ne dozvoljava luksuz koje možda imaju razvijenije i veće vaterpolo zemlje. Naš zadatak je da osnažimo klubove i podržimo rad sa mladima, da nastavimo da razvijamo talente, da im ukažemo stručnu i pedagošku pažnju i da se “borimo” za svakog mladog igrača koji se svojim zalaganjem i trudom bori za ovu zemlju u bazenu. Za to su nam neophodna velika novčana sredstva i velika pomoć države. Nevjerovatno je da iz dva-tri kluba pravimo ovakve rezultate, pored Mađarske, Španije, Italije… Mi radimo u mnogo slabijim uslovima, ali izuzetno stručnim i predanim radom dolazimo do velikih rezultata. Apelujem i na privredu, potencijalne sponzore, Vladu da nam pomognu da imamo ovakav kontinuitet, pa i napredak u radu i razvoju mladih igrača, jer samo tako možemo da obezbijedimo sigurnu budućnost našeg sporta. Mi smo jedini sport koji učestvovao pet puta na Olimpijskim igrama, želimo, naravno, i da se plasiramo na šeste, ali i da u Los Anđelesu 2028. pokušamo da osvojimo jedinu medalju koja nam nedostaje”.
Seniorska reprezentacija često ostaje na korak od medalje. Šta mislite da im nedostaje da naprave taj odlučujući korak?
“Prije svega, smatram da je Vladimir Gojković u proteklom periodu uradio ogroman posao, stvorivši veoma snažnu i perspektivnu grupu igrača. Takođe, smatram da su njegovi rezultati bili izuzetni – dvije evropske medalje, dva zlata Svjetske lige, jedno polufinale i jedno četvrtfinale Olimpijskih igara. Šta je falilo posljednje tri-četiri godine? Prije svega, malo sreće, kao nedavno u mečevima grupne faze u Parizu, protiv Italije i Grčke, koje smo izgubili petercima, a u finišu ispustili pobjede. Možda je nedostajalo malo sportske drskosti, više samopouzdanja u ključnim trenucima, možda i malo više iskustva… Nijanse često odluče na najvećem nivou, detalji, koji možda i nisu vidljivi “običnim” gledaocima i navijačima. Vjerujemo da će Dejan Savić “ispraviti” te detalje…
Koliko je realno očekivati da se Crna Gora u bliskoj budućnosti ponovo uključi u borbu za zlato na velikim takmičenjima?
“Apsolutno realno. Imamo mladu selekciju, koja je i minulih godina bila blizu. Mi smo i ranije bili tim, koji je “djelovao iz drugog plana”. Nikada Crna Gora nije bila prvi favorit na velikim takmičenjima, a uvijek je bila jedan od kandidata da se umiješa u borbu za najviši plasman. Možda smo sada u ulozi opasnog autsajdera, možda nam ta uloga i odgovara. Mi smo jedina nacionalna selekcija koja je pet puta učestvovala na Olimpijskim igrama. Želimo, naravno, da se plasiramo i na šeste, a da u Los Anđelesu 2028. godine pokušamo da osvojimo jedunu veliku medalju koja nam nedostaje. Do tada imamo dosta stanica, imamo ambicije da rastemo kao tim, da budemo konkurentni najboljima i da ih iznenadimo”, zaključio je Milić.
Poklopile se ambicije
Nedavno je postignut dogovor sa Dejanom Savićem, koji je jedna od legendi ovog sporta. Kako je došlo do ovog dogovora i šta očekujete od njegove uloge?
“Ambicije su nam se poklopile. Savić se, kako je sam rekao, uželio visokog nivoa, a mi smo željeli trenera sa reputacijom i znanjem da kvalitet koji imamo podigne na još veći nivo. Ponosni smo što je trener takve reputacije u selekciji Crne Gore prepoznao tim koji ima potencijal i može da bude u svjetskom vrhu. Da nije tako, čovjek koji je za 10 godina osvojio 17 medalja na najvećim takmičenjima sigurno ne bi ulazio u ovu priču”, objasnio je Milić.
Savić otvorio treninge za sve trenere
Da li je saradnja sa Savićem dio šire strategije za unaprjeđenje stručnog kadra u Savezu?
“Upravo tako. Pravila vaterpolo sporta se mijenjaju, potrebno je svakodnevno usavršavanje u radu i sa seniorima i sa mlađim igračima. Kao neko ko je cijeli život bio dio elitnog vaterpola, kao igrač i kao trener, Savić je, sigurni smo, spreman da na najbolji mogući način prilagodi nove trendove u rad sa našim igračima. A njegova odluka da su treninzi naše selekcije otvoreni za sve trenere govori koliko je spreman da podijeli znanje koje posjeduje i koliko je otvoren za razmjenu mišljenja, a to su važni koraci za naš kompletan sistem”.
