Prošla su dva kola Lige šampiona, sada slijedi pauza zbog ,,prozora“ kada će se okupiti reprezentacija. Nameću se nekoliko utisaka koje bih željela da podijelim.
Kao prvo – favoriti pokazuju stabilnost i uglavnom će očekivane ekipe voditi bitku za Budimpeštu u junu sljedeće godine. Đer, iako bez pet igračica (Nzeminko, Bratset, Toft, Lukač i Stanko) nekako je zadržao oreol nepobjedivosti u duelu sa Esbjergom koji ima dva poraza iz dva uvodna kola. Ali je prvu utakmicu igrao bez najbolje igračice današnjice tako da očekujem bolje partije danske ekipe u nastavku sezone – sa zdravom Rejstad.
Naše igračice koje nastupaju u inostranstvu pokazuju odličan nivo forme što raduje pred kvalifikacije za Evropsko prvenstvo u oktobru i Svjetsko prvenstvo u decembru. Tu, prije svega, mislim na Pletikosić, Jauković i Brnović koje će biti i okosnica reprezentacije Crne Gore.
Ono čemu ću posvetiti najviše redova u mojoj prvoj analizi je naša Budućnost i ono što smo mogli viđeti nakon prva dva kola.
Nakon turbulentne dvije godine napokon su se stvari, čini mi se, sredile kada je finansijska stabilnost kluba u pitanju. Da se zaključiti nakon velikog broja sponzorskih ugovora potpisanih u posljednje vrijeme, uz značajnu podršku Glavnog grada. To je svakako za pohvalu.
Ono što me brine, što nije za pohvalu, jeste kako je Budućnost izgledala na terenu u duelima sa dva najlakša protivnika, istina na papiru u grupi.
Po meni, Budućnost je igrački jača i od Storhamara i od Debrecina. Ono što je falilo, ne ulazeći u tehničko-taktički dio koji je stručni štab pripremao, jesu energija i vjera da se utakmice mogu dobiti. A ako toga nema, onda se ne mogu dobiti ni mnogo lakši protivnici od ove dvije ekipe.
Drugi, za mene veći problem za budućnost Budućnosti i crnogorskog rukometa je nedavanje prilike đevojkama koje su budućnost našeg rukometa. Tu, prije svega, mislim na Elenu Mitrović, koja je ljetos igrama na juniorskom prvenstvu Evrope oduševila i pokazala da mora dobiti šansu. Nažalost, ne znam iz kog razloga, neki drugi su tu šansu dobili, a nijesu budućnost ni Budućnosti, a ni crnogorskog rukometa. Elena nije dobila priliku da pokaže šta zna i koliko može. Sada želim da se na tome i zaustavim – neću da nabrajam dalje.
Sada slijedi pauza. Nadam se da će stručni štab iskoristiti ovo vrijeme da analizira dosadašnji učinak. Da se otkrije zašto nema energije i želje da se na terenu ostavi sve što se ima od snage i znanja. Ne mogu prihvatiti da su, recimo – Grbić i Radivojević odjednom zaboravile da igraju rukomet, niti to da su izgubile želju za igrom. To su odlične igračice koje mogu napraviti razliku na terenu. Ključno je da se stručni štab u sljedeće dvije neđelje posveti analizi šta je razlog ovako nemoćnog izgleda Budućnosti – to nije stvarno stanje, to nije pravo lice i slika naše ekipe. Makar ne protiv ove dvije ekipe u prva dva kola. To je i ključno jer Budućnost čekaju jači izazovi u nastavku sezone, a prvi je Đer za dvije neđelje.
Iskoristila bih priliku da pozovem navijače da zajedno pomognemo đevojkama da nađu način da se izdignu iz letargije već na sljedećoj utakmici. Budućnost je iznad svih nas i zaslužuje našu navijačku podršku.
