Milena Raičević: Ljekovito bi bilo napraviti “rez”

Milena Raičević, naša proslavljena rukometašica i jedna od legendi Budućnosti, za Pobjedu – ARENU komentariše izdanja ,,plavih“ u Ligi šampiona, naših reprezentativki koje nastupaju za inostrane klubove u eliti, sa kratkim osvrtom na neke od zanimljivih mečeva.

Završeno je treće kolo Lige šampiona i manje-više sve je bilo očekivano. Znači, bez većih iznenađenja, osim što je Podravka na svom terenu izvukla bod protiv favorizovanog Odenzea (bez Matee Pletikosić koja vuče povredu od okupljanja reprezentacije) i srećne pobjede FTC-a protiv Sole iako je čitav meč bio u zaostatku.

U ostalim utakmicama favoriti su opravdali očekivanja pa i Đer protiv naše Budućnosti.

Pitali smo se kako će izgledati Budućnost nakon reprezentativne pauze i kako će reagovati nakon promjena u stručnom štabu?

Budućnost je u prvom poluvremenu izgledala jednako kao i protiv Storharmara, neorganizovano i bez ideja, prije svega u napadu. Drugo poluvrijeme, bojim se, nije realna slika jer mi se čini i da je Đer smanjio gas, ali u svakom slučaju energija je bila na višem nivou. Glavni problem Budućnosti u dosad viđenom je što je nestao sistem koji je građen toliko godina.

Odlično znamo da je svaku generaciju krasilo to što je ginula na terenu, a dobra odbrana bila je temelj za dobru tranziciju i napad. Budućnost je prošle godine bila puno opasnija u napadu, ove napad izgleda znatno slabiji. Jer kako to izgleda na terenu nije ni za European Cup, a kamoli za Ligu šampiona.

Jasno je da novi trener nije imao vremena da pripremi ekipu na svoj način, tako da na nove promjene koje je najavio moramo sačekati do narednog meča.

Postavlja se pitanje šta je rješenje koje se nameće pred menadžment kluba (sve pohvale za ono što su uradili u kratkom periodu za finansijsku i organizacionu stabilnost), jer za uspjehe nije dovoljno samo obezbijediti sredstva, već, prije svega, imati viziju na duže staze što je cilj ove Budućnosti. Možda bi ljekovito bilo napraviti rez koji je učinjen 2007. i 2008, kada se klub, nakon godina posrtanja, opredijelio za crnogorsku mladost. Tada smo Jovanović, Radičević, Dragutinović, Barjaktarović, Miljanić, Mehmedović, Lazović, ja i mnoge druge dobile priliku i iskoristile je na najbolji mogući način.

Istina je da su prve dvije godine bile bolne, uz dosta neuspjeha, ali se na kraju, zaista se sve isplatilo. Možda istu priliku zaslužuju đevojke koje su ljetos pokazale da su budućnost našeg kluba i reprezentacije. Kad ovo kažem ne mislim samo na igračice koje su samo u sistemu našeg kluba već i iz Trebjese i itd. Za dobrobit crnogorskog rukometa svi bismo morali funkcionisati kao jedna cjelina.

Što se ostalih rukometnih tema tiče, mimo Lige šampiona, istakla bih da je na pomolu još jedna sjajna generacija mladih ,,lavica“. Imala sam priliku za vikend da gledam generaciju koju vodi Anđela Bulatović i oduševljena sam potencijalom. Čestitke svima njima koji učestvuju u stvaranju mladih ,,lavica“ jer su, zaista, blago našeg kluba.

Na kraju, velika čestitka Trebjesi koja je u derbiju Prve lige pokazala da se, osim Budućnosti, kvalitetno radi i u tom klubu što su ljetos potvrdili tokom EP za kadetkinje. Znatan broj đevojaka iz tog kluba je budućnost našeg rukometa.

Do sljedećeg utorka srdačan pozdrav uz poruku da naša Budućnost zaslužuje veću podršku bez obzira na trenutne rezultate.