Kriva je. Kažnjena od strane kluba, kažnjena od strane EHF. Udarila je glavom legendu mađarskog i evropskog rukometa Anitu Gorbic.
Kapitenka Đera joj je oprostila, napisala je na sajtu kluba da se ovakve stvari dešavaju u žaru borbe. I nije pokazala prstom na Milenu.
Nijesu mađarski mediji pisali o tome kako je Milena originalno iskopirala Zidana, koji je u čuvenoj utakmici Svjetskog prvenstva udario glavom Matarecija, a onda završio karijeru. Niko je od rukometašica ili rukometnih radnika nije nazvao pogrdnim imenom. Milena se sjutradan izvinila Aniti, javnosti, klubu i navijačima.
–I ja bih osudila ovakav incident, daleko od toga da sam ponosna na taj svoj potez. Ali, niko nije vidio pozadinu, koja postoji. Ako se neko sjeća utakmice, onda zna koliko sam puta ležala na terenu i da li se neko tada zapitao da li ću ustati, da li ću nastaviti. Da li se neko zapitao kako je meni bilo sjutradan, a ponavljam da sam vrlo svjesna kakav sam incident napravila, ili kako je bilo mojoj porodici, koja je bila uz mene.
Jesi li svjesna da se na trenutak zaboravilo šta si uradila u karijeri, da su bukvalno svi tvoji trofeji, medalje, golovi poništeni?
–Ko želi može da zaboravi, ali mi se čini da je više onih koji znaju i koji osjećaju šta sam i šta smo sve kroz klub i reprezentaciju uradile. Ne mogu me uništiti zlonamjerni komentari, a ponosna sam na sve trofeje, medalje i utakmice. Jer, ti što me osuđuju, komentarišu, mnogo su mali za mene da bi me poremetili ili skrenuli sa puta, uticali na moj nivo, na koji želim u budućnosti da budem.
Šta je bilo dan poslije, jesi li se plašila da bi mogao neko nešto na javnom mjestu da ti dobaci, ili uputi pogled koji osuđuje?
–U tom trenutku, kad sam to uradila, nije bilo toliko strašno, razmišljala sam kako je bilo u žaru borbe, bio je finiš, lomio se rezultat, ali dan poslije sam shvatila šta je ustvari bilo. Ogromna pompa se digla, Mađari su dosta toga pokrenuli, a bogami i pojedinci ovdje nijesu zaostajali u komentarima i natpisima. Svjesna sam šta sam uradila, ali sam ipak iznenađena količinom osude.
Koliko si u tim trenucima bila spremna sebi da sudiš?
–Osuđujem sebe zbog toga jer sam dozvolila da mi se to desi, ali sve je to bilo u žaru borbe, a najbolje će me razumjeti oni kojima se slično desilo i oni koji znaju šta je to kada se igraju velike utakmice, ustvari, najbolje će me sportisti razumjeti.
Kad je bilo teže, dan i danima nakon što se tvoje ime provlačilo, i to u negativnom kontekstu poslije incidenta u ,,Morači“, ili poslije dvije operacije koje si imala u inostranstvu zbog problema sa srcem?
–Samo onaj ko doživi slično, može razumjeti koliko je teško i koliko je snage i želje potrebno za ozdravljenjem. Odnosno, šta je sve potrebno da se iz ovakve situacije izađe jak. Prva operacija je bila teška, u pitanju je bilo srce, nešto novo za mene, šok, iznenađenje, a i druga mi je teško pala, jer je bila bolnija.
Koliko ti je trebalo vremena da vratiš snagu nogama i rukama i ,,našteluješ“ glavu?
–Ponašala sam se kao da se ništa nije desilo, tako sam se postavila, a pokazalo se da ništa nijesam izgubila. Oba puta, pet dana poslije operacije, bila sam na terenu. A što se tiče događaja iz ,,Morače“, svako ima pravo na mišljenje, niti mogu, niti želim da osporim.
Ako se još i zvijezde poklope, prva, naredna tvoja utakmica za Budućnost je finale LŠ, vjerovatno sa Đerom. Naravno, ovo je samo želja i pretpostavka. Plašiš li se?
–Sanjam finale i želim tu utakmicu i na nju gledam kao da je riječ o prvoj, kao da tek treba da debitujem.
Možeš li da zamisliš pune tribine, ako dođe do duela sa Đerom u Budimpešti, gdje par hiljada domaćih navijača zviždi na predstavljanju. Nećeš biti dobrodošla?
–Ne plašim se ničega, zadovoljstvo će mi biti da igram. Ne bojim se ni takve atmosfere, jer mi do sad to nije predstavljalo problem, a neće ni u Budimpešti. Imaću istu energiju kao da je finale Olimpijskih igara, a umjesto zvižduka, a lako je, zamisliću aplauze. Nije to tako teško. Naravno, sve to ne može toliko jako da bude, a da ne čujem trenera i da se apsolutno ne fokusiram na utakmicu.
Onda to govori o tvojoj mentalnoj snazi ili, možda, želiš da vjeruješ da si mnogo jaka?
–Ima nešto od toga što je i urođeno, a kasnije se nadograđivalo utakmicama i iskustvom.
Utisak je da će Budućnost mnogo izgubiti u defanzivi tvojim neigranjem. Ali i u napadu. Šta ti kažeš?
–Odgovaram da nema favorita, da se igrač rađa za ovakve utakmice, da se one čekaju tokom sezone, a često i čitav život. To je samo jedna utakmica do finala, nema revanša, nema popravnog. Priželjkujemo jedno: najbolji dan u karijeri.
Budućnost je bila standardna u drugom dijelu Lige šampiona, Vardar se šetao formom. Može li stabilnost da donese prevagu?
–Vardar je zasluženo stigao do završnice, i to je veliki uspjeh, imaju dosta zvijezda, a čini mi se da su se dosta dobro uklopile. Odlična su ekipa.
Preskočićeš prvi duel na fajnal-foru, a posljednji, u četvrtfinalnoj grupi u Ljubljani sa Krimom, odgledala si na TV-u. Kako si se osjećala?
–Uh, mnogo je teško. Teško je bilo i onda kada sam znala da se neću pakovati za Ljubljanu, biti u istom avionu, odraditi trening. Prije utakmice poslala sam poruku: ,,Igrajte, ovo je naša pobjeda“. Vjerovala sam.
Za mnoge je iznenađenje plasman Budućnosti na fajnalfor?
–Mislim da sam baš u razgovoru za Pobjedu istakla da ćemo putovati, i to bez problema, na fajnal-for.
Istina, hrabra izjava?
–Ako želiš nešto jako, ostvariće se.
Ali i drugi žele jednako, zar ne?
–Nikad želje nijesu iste.
Šta onda da poželimo u polufinalu sa Vardarom?
–Nama najbolji dan.
Od koga si dobila najbolji savjet?
Od moje sestre. Sve što dođe i prođe. Nekad je potreban dan, nekad mjesec, ali prođe, a to je najvažnije.
Kako treniraš?
Bez problema, kao i ranije. Možda sad i jače.
Nije te život mazio?
-Teško da će neko proći sve ono loše kroz šta sam prošla u mladosti. Poslije smrti majke imala sam 14 godina-počela je moja borba i brže sazrijevanje. Željela sam da budem bolja, jer onda kada izgubite sve, prosto se javlja potreba da postavljate ciljeve i da ih kroz borbu ostvarujete. A jesam li uspjela da prevaziđem najveći poraz u životu? Jesam. Kako? Zbog moje porodice, koja je moj život.
MN sport
