FK Budućnost je završila svoje vojevanje u kvalifikacijama za Ligu šampiona.
U dvije utakmice bili su lošiji od FK Partizana, ekipe koju je njihov trener Kažić prije obavljanja žrijeba priželjkivao za protivnika. Prvu utakmicu su izgubili, a drugu odigrali neriješeno. Pritom nijesu postigli gol. Rezimirajući učinak naših fudbalera, može se reći da su maksimalno odgovorno obavili svoj posao.
U drugoj utakmici u Podgorici pružili su jako dobru partiju. Bili su bliži pobjedi od renomiranog protivnika. Nije im smetalo ni to što najjeftiniji igrač Partizana, na godišnjem nivou, ima veća primanja od ukupnih primanja svih fudbalera Budućnosti.
Ubijeđen sam da bi prošlogodišnji tim FK Budućnost, pojačan sa Mijatovićem i Vlaisavljevićem, bio u stanju da da izbaci iz daljeg takmičenja, na ovim utakmicama, raspolućeni i slab tim Partizana.
Šta fudbal predstavlja za Podgoričane vidjelo se na toj utakmici. Na dan utakmice grad je oživio i uzavreo. Tribine su poslije dužeg vremena bile pune, navijanje veličanstveno. To je bila još jedna pobjeda fudbala i sporta uopšte. Zato nam treba jaka Budućnost i više ovakvih evropskih utakmica.
U bliskoj prošlosti u Titogradu je živio Vušo Raičević, veliki navijač FK Budućnost. On i njegovo društvo često su se družili sa čašicom. Tako su jednog dana sjedjeli za kafanskim stolom i pili. Sem Vuša, za stolom je bilo par cijenjenih Titograđana.
U jednom momentu Vušo se porečkao sa jednim od njih. Za susjednim stolom, usamljen, sjedio je čovjek koji nije bio na dobrom glasu. Taj je, u želji da se umili Vušu, ustao ipovikao „ U pravu si Vušo” Na to se Vušo hitro okrenuo prema njemu i pitao ga: „ Što ćeš ti?“. Jedan od Vušovih drugara, da bi smirio atmosferu, obratio mu se riječima „Vušo, on te brani”. Nervozni Vušo mu je uzvratio riječima: „ On me brani? Ja više volim da me ovaj bije (pokazujući na osobu sa kojom se svađao), nego da me on bran”. Nauči nas Vušo da nije važno što će ko reći, nego je važno ko će reći.
U jednoj od svojih izjava nakon utakmice u Podgorici, trener FK Budućnost kazao je da u klubu trenira fudbalere koji nijesu obučeni. Nijesu obučeni oni koji su ponikli iz škole njegovog kluba a ni oni koji dolaze iz crnogorskih klubova. Nijesu obučeni jer su ih trenirali nesposobni treneri. Podsjetiću da u sadašnjem sastavu FK Budućnosti nastupaju fudbaleri ponikli u klubovima širom Crne Gore. Nijesam mogao da vjerujem što čitam.
Igrači koje su trenirali treneri: Rakojević, Vukićević, Vukotić, Malovrazić, Nedović,Vlaisavljević, moja malenkost i mnogi drugi crnogorski i inostrani treneri, ostali su neobučeni!
Neobučeni igrači Budućnosti, a osvojiše šampionsku titulu i iako jako oslabljeni dobro se suprotstaviše FK Partizan. Dođe Kažić i za mjesec poprilično ih obuči! Slijedi da će za dva mjeseca biti potpuno obučeni. Opet to znači da je borba za novog prvaka Crne Gore već riješena! Ona je za FK Budućnost rezervisana, jer u ostalim crnogorskim klubovima igraju neobučeni igrači.
Prosto ne mogu da shvatim da neko ko se profesionalno bavi fudbalom može tako nešto da izjavi. Analogno ovom, pitam se zašto je Kažić za meč sa Partizanom iz ekipe izostavio obučenog igrača, reprezentativca Đalovića, a u ekipu postavio neobučenog igrača?
Išamara Kažić crnogorske trenere (i meni bride obrazi, iako se više ne bavim tim poslom). Svi oni nesposobni, pa on dođe da spasi naš fudbal! Budi bog s nama. Kako je obuka igrača par ekselans stručno pitanje, neću ga ovdje elaborirati.
Neka se o tome oglase prozvani tj Savez trenera FSCG. Mene interesuje nešto drugo. Ko je taj fudbalski autoritet koji može ocjenjivati rad trenera jedne države? Ne sporim pravo nikome, pa ni Kažiću, da javno iznese svoje mišljenje. Nejasna mi je njegova hrabrost da iskaže generalne ocjene. No i to može da se radi. Da bi tako izrečene ocjene imale svoju težinu, mora onaj koji ih izriče da ima kredibilitet, stručni ili bilo koji drugi. U suprotnom to je samoreklamiranje i odvratni narcisionizam. To je pljuvanje uvis. Čini me zadovoljnim to što pljuvačka tada pada po onome ko pljuje.
Mali je broj ljudi, čak i fudbalski znavenih, koji su znali ko je trener Kažić kada je u junu postavljen za šefa struke u FK Budućnost. Kakvu je igračku karijeru imao? U kojim klubovima je igrao i da lije kao igrač bilo koji trofej osvojio? Koje je klubove kao trener samostalno vodio? Koje je rezultate sa njima postigao da bi ga preporučili za trenera jednog velikog kluba kao što je FK Budućnost? Koje je fudbalere kao trener afirmisao? Odgovora nije bilo. Na kraju je dospjela do javnosti glavna karakteristika koja je Kažića preporučila za trenera našeg vodećeg kluba. Bio je pomoćnik trenera Ostojića, sada funkcionera FK Budućnost, u par srpskih klubova. Dobro ste pročitali, prijatelj učinio prijatelju. To može samo u zemlji čuda, Crnoj Gori.
Kada se zna da ovaj trenerski tandem nije imao nekog bitnijeg uspjeha u radu, ako se izuzme netačna priča koja je puštena u etar da su sa FK Obilić osvojili titulu, ovo postaje groteska. Moj prijatelj trener Okuka moraće dobro da obezbijedi medalju koju je dobio za osvajanje titule šampionata sa FK Obilić, jer za izmišljenu priču mogu zatrebati dokazi.
Ponovo se vraćam na naravoučenije priče o Vušu Raičeviću. Nije važno što, već ko to priča! Neka Kažić izjavljuje što god hoće. Ja to doživljavam kao Vušo onog koji ga je branio. U ovom slučaju Vušo bi rekao:,,Ne daj Bože da vas on hvali, morali bi se tada dobro zabrinuti!.“
Dajem sebi za pravo da zamolim urednika sportske redakcije Pobjede da u ovom listu omogući prostor treneru Kažiću kako bi se oglasio. Da nam objasni kako da u Crnoj Gori dobijemo trenere koji će znati da obučavaju fudbalere? Smatra li da je UEFA škola pri FSCG, na kojoj se školuju naši treneri i na kojoj povremeno drži predavanje i njegov mentor direktor, prevaziđena? Šta predlaže da se uradi? Možda bi on, zajedno sa njegovim pomoćnicima, koji su poznati kao „ vrsni treneri za obuku igrača” mogli otvoriti školu za doškolovavanje trenera koji su dobili Profi licencu. Pomaži Kažiću, nauči nas. Spasi crnogorski fudbal. No, prvo se obriši od posljedica pljuvanja uvis.
Autor teksta: Branislav Milačić
