Maštali su o glavnoj fazi, o nove tri utakmice na Evropskom prvenstvu, ali su već sedmog dana boravka u Danskoj morali da spakuju kofere i vrate se u Crnu Goru.
Od nove senzacije u režiji izabranika Zorana Kastratovića, ipak, nije bilo ništa. Švedska, Hrvatska i Bjelorusija su trenutno bolje i iskusnije ekipe, a bile su i znatno spremnije od „crvenih”.
Dovoljno je vidjeti imena klubova u kojima igraju reprezentativci Crne Gore i igrači rivala u grupi D i shvatiti da bi svaki bod bio ravan čudu.
Još ako se tome doda činjenica da Stevan Vujović i Mirko Milašević nisu odradili pripreme i da nisu bili adekvatno spremni, da su zbog povreda ispadali Vasko Ševaljević i Nemanja Grbović, da je Marko Lasica tek izašao iz duge pauze, da su Marko Simović i Igor Marković meč sa Bjelorusima igrali povrijeđeni i uz natčovječanske napore, da se kapiten Draško Mrvaljević nije ni priključio saigračima.
Za podmlađeni tim, u kojem nije bilo šest igrača sa prošlogodišnjeg Svjetskog prvenstva, sve to je bilo preveliko breme.
“Mladost, neiskustvo i problemi sa povredama su razlozi eliminacije. Moglo je da bude bolje, ali i gore. Ostaje gorak ukus u ustima, jer smo mogli da ostvarimo više i žao mi je što to nije bio slučaj. Imamo neka opravdanja što sve nije bilo baš najsjajnije, a za širu i dublju analizu je da li su ona objektivna ili ne. Mislim, ipak, da je pred ovom generacijom rukometaša lijepa budućnost“, rekao je Rade Mijatović nakon dolaska na podgorički aerodrom.
Najiskusniji igrač crnogorske reprezentacije smatra da sastav koji je nastupio u Danskoj ima budućnost i da će na narednim takmičenjima biti ozbiljniji takmac svima.
“Ovi mladi momci su najzad vidjeli kako se igra na velikom takmičenju, koliko su protivnici ozbiljni i šta mogu da očekuju u budućnosti. Ovo je velika škola, moraju da se izvuku pouke i, ako bog da, uz kontinuirana učešća na velikim takmičenjima u dogledno vrijeme ćemo uspjeti da ovu generaciju izvučemo na pravi put. Nadam se i da će igrati malo zapaženiju ulogu na najvećim smotrama“.
Na sve tri utakmice je dolazilo do pada u drugom poluvremenu, pogotovo protiv Bjelorusije. Šta je razlog za to?
“Nedostatak iskustva i rutine u rješavanju utakmica koje bi trebalo da dobijemo. Pokazalo se dosta puta do sada da su utakmice koje smo igrali pod pritiskom, kao protiv Izraela, bile jako teške za nas ili smo ih gubili. Sve bih to pripisao mladosti, neopravdanom strahu i blagoj nevjerici u sebe. Na te stvari moramo svi da utičemo da se poprave i da dođu jednog dana na svoje mjesto. Momci koji su stasali ili tek stasavaju moraju da shvate da tu nisu bez zasluga, da im je ovdje mjesto, jer su se izborili za njega, a ne zbog toga što je manjak konkurencije tako odlučio”
Crna Gora će biti u 2. šeširu na žrijebu baraža za Svjetsko prvenstvo u Kataru.
Da li ti je zbog toga, kao i propuštene tri veoma kvalitetne utakmice u glavnoj fazi, još više žao što ste izgubili od Bjelorusije?
“Šteta je što smo ovako neslavno završili prvenstvo i što smo u 2. šeširu, ali mislim da on nije ništa gori od prvog. Reprezentacije koje dolaze iz pretkvalifikacija imaju više šansi da prođu nego selekcije sa Evropskog prvenstva, jer uvijek poslije velikog takmičenja ima određenog nezadovoljstva kod timova koji se ranije vrate kući. Desi se smjena ljudi, što trenera, što igrača, tako da je vrlo moguće da reprezentacije iz 1. šešira budu slabije u junu nego što su sada u januaru. Uzgred, velika prednost 2. šešira je što revanš igramo kući“.
Nadaš li se da će vam rival biti baš Bjelorusija, a ne neka jača ekipa?
“Nemam strah ni od jedne reprezentacije, jer smo pokazali da u Podgorici možemo da igramo sa svima. Postoji faktor iznenađenja, jer uvijek neko od četiri velike reprezentacije može da ne bude u polufinalu na Evropskom prvenstvu, pa da igrom slučaja izvučemo neku od tih ekipa. Ali, većini selekcija koje su nastupale na ovom Evropskom prvenstvu možemo ravnopravno da se suprotstavimo, pogotovo na domaćem terenu“, zaključio je Mijatović.
Vijesti
