Toliko se čekalo da je ovoliko dramatično moralo da bude. Teško, najteže moguće, ali najslađe – Lionel Mesi je uspio, Argentina je zaslužila ,,zlatnu boginju“.
,,Gaučosi“ su šampioni svijeta, treći put u istoriji, prvi put od 1986!
U možda najboljem finalu svih vremena, Francuska je detronizovana poslije penala.
Dibu Martines odbranio je udarac Komana u drugoj seriji, u trećoj je Čuameni šutirao pored gola.
Za Argentinu precizni su bili Mesi, Dibala, Paredes i Montijel. Kod Francuza samo trostruki strijelac Mbape i Kolo Muani.
Od početka je sve mirisalo na pustinjski tango ,,plavo-bijelih“. Lionel Skaloni je donekle iznenadio uvođenjem Anhela di Marije u prvu postavu, budući da as Juventusa nije igrao prethodna dva meča.
Trideset četvorogodišnjak je na noge dizao argentinske navijače na ,,Lusail ikoniku“, oči anđela iz Rosarija vidjele su svaku rupu u odbrani rivala, njegove noge osvajale su svaki centimetar terena, a srce grabilo da nadoknadi propušteno iz 2014. kada je bio vjerovatno najbolji igrač južnoameričke selekcije na putu do izgubljenog finala od Njemačke.
Pasovi tandema čarobnjaka iz Rosarija, Mesija i Di Marije, punile su oči i davale ritam latino žurki na tribinama, i kidale svaku nit francuske igre koja u prvih 45 minuta – nije postojala.
Možda ima istine u pričama da sudije na ovom prvenstvu (pre)lako dosuđuju jedanaesterce za Argentinu jer kontakt Dembelea i Di Marije u 21. u nekim situacijama vjerovatno ne bi bio okarakterisan kao dovoljan za najstrožu kaznu.
Kontakt je, međutim, postojao, Argentinac je poslije driblinga iskusno ,,navukao“ indisponiranog ofanzivca Barselone da ga saplete, a onda je loptu naravno uzeo Lionel Mesi – bio je to njegov trenutak da udari pečat, momenat da se upiše među besmrtne, da pored svog imena doda najsjajniju zvjezdicu, onu koja se čekala toliko godina i na koju bi – da je živ – vjerovatno bio najponosniji heroj titule iz 1986, Dijego Armando Maradona.
Čuveni El Pibe bio je na tribinama srećan kao dijete kada je 2006. Mesi protiv Srbije i Crne Gore debitovao na SP, ali ga je narušeno zdravlje – o kojem je najmanje brinuo igrajući tango sa smrću i živjeći kao da sjutra ne postoji – koštalo da ne isprati krunisanje svog legitimnog fudbalskog nasljednika.
Nasljednika koji je u Kataru uradio nešto monumentalno – bio je strijelac u grupi, osmini finala, četvrtfinalu, polufinalu i finalu.
Maštovito, direktno, konkretno – tako je djelovala Argentina u provm poluvremenu protiv Francuske, koja nije mogla da se sastavi s loptom.
Jednu je na polovini igrališta u 36. minut izgubio štoper Upamekano, a iz drugog pravca odmah je lansiran argentinski superbrzi voz – Mesi je čarobno odigrao za Alvaresa i otvorio prostranstvo, mladi napadač Sitija pronašao Mekalistera koji je munjevito osvajao metre i na drugoj stativi pronašao Di Mariju koji je zaslužio da kruniše sjajnu partiju.
Suze u njegovim očima bile su još jedan dokaz koliko Argentincima znači ,,zlatna boginja“.
Koliko je Francuska djelovala loše, beskrvno – kao da ju je virus zaista ,,pokosio“, pokazao je potez Didijea Dešana iz 41. kada je izvršio dvostruku izmjenu – prije odmora na klupu je poslao Dembelea i Grizmana, a ušli su Tiram i Kolo Muani.
Skaloni je u 64. zamijenio Di Mariju, možda nespremnog za 90 minuta, ali jedinog koji je u svakom momentu pravio razliku i bio nerješiva enigma za ,,trikolore“.
Opao je ritam argentinske igre, a onda je gotovno ni iz čega uslijedio francuski tajfun.
Aktuelni šampion ubacio je u veću brzinu, hitronogi ofanzivci počeli da siju strah, a jedan od njih, Dešanov ,,X faktor“ – Randal Kolo Muani, natjerao Otamendija da ga sruši u šesnaestercu.
Odgovornost je preuzeo Kilijan Mbape i u 80. minutu izjednačio se s Mesijem na listi strijelaca sa po šest pogodaka.
Meč je neočekivano dobio novo lice, Francuska novi život i šansu za mega povratak.
Takva ekipa to ne propušta. Spektakularno su ,,trikolori“ odigrali akciju za 2:2 – Tiram je odigrao za Mbapea, a Mesijev saigrač iz Pari Sen Žermena efektno u padu savladao Dibua Martinesa.
Postigao je dva pogotka u razmaku od 97 sekundi i postao prvi fudbaler koji je dva puta zatresao mrežu u finalu Mundijala od Brazilca Ronalda i duela s Njemačkom 2002.
Francuska se digla kao Feniks iz pepela, Argentinci nijesu znali što ih je snašlo, mada su u sedmom minutu nadoknade bili na ivici eksplozije – Mesi je gađao pod prečku, Ljoris paradom odbranio.
Otišlo se u produžetke, sa ,,istumbanom“ francuskom postavom i Argentinom kojoj su ostale bile četiri izmjene.
Dvije šanse u finišu prvog imao je rezervista Lautaro Martines, od kojih je druga bila kolosalna.
Nije mu se dalo ni u 109, kada mu je udarac odbranio Ljoris, ali je na njegovu i sreću 47 miliona Argentinaca na pravom mjestu bio – Lionel Mesi.
Kapiten ,,gaučosa“ uzvratio je udarac Mbapeu, ali je trka za prvog strijelca šampionata sigurno bila posljednje o čemu je mislio.
O čemu god da je razmišljao, taj mega okršaj imao je nastavak. Montijel je nekoliko minuta kasnije rukom zaustavio udarac Mbapea, koji nije imao ni trunke straha da ponovo stavi loptu na bijelu tačku – 3:3 u 118.
Het-trik u epskom finalu Svjetskog prvenstva, dva dana pred 24. rođendan.
A kakvu je priču mogao da ispiše Kolo Muani da je u finišu iskoristio zicer – izašao je sam na Martinesa, golman Aston Vile fantastično reagovao.
