Pandemija koronavirusa i prolongiranje finiša fudbalske sezone u Sloveniji, po svemu sudeći, stavili su tačku na uspješnu saradnju crnogorskog štopera Ilije Martinovića i hita tamošnjeg šampionata, ekipe Alumunija iz Kindričeva.
Nije šampionat Slovenije trajno suspendovan, štaviše – klub sa Drave jedva iščekuje nastavak kako bi prvi put u istoriji izborio plasman na evropsku scenu, ali nekadašnji fudbaler Lovćena i Mogrena i bivši mladi crnogorski reprezentativac, neće više biti tu da ubere plodove dvogodišnjeg truda i sjajnih igara.
– Probaću sve da opišem u kratkim crtama – kada je u Sloveniji počela pandemija došao sam se u Crnu Goru, a nisam se još vratio u klub jer nije bilo izvodljivo zbog vanrednih okolnosti. Rukovodeći se svim činjenicama – prije svega, da mi ugovor ističe za mjesec i po, uprava je razumjela situaciju u kojoj se nalazim i dala mi je vremena da se pojavim na treningu tek kada se steknu mogućnosti za to. Nisam zamišljao posljednji period u Aluminiju na ovaj način, ali nažalost, svemu moramo biti naredni – ističe Martinović, koji vjeruje da će njegov klub u preostalih 13 kola sačuvati treće mjesto na tabeli i proslaviti istorijski uspjeh.
– Cijelo prvenstvo nalazimo se u vrhu tabele, zavrijedili smo poštovanje, dokazali kvalitet, zaslužili smo Evropu, iako garancija nema da ćemo se naći tamo jer su i konkurenti opasni, a iza nas je jedan Maribor. Ipak, ‘na kraju se mrtvi broje’, što kaže naša poslovica, znajući da je fudbal sinonim za neizvjesnost – poručuje 26-godišnji Cetinjanin.
Ilija Martinović odlazi iz Alumunija jer ima drugačije, još veće ambicije…
– Traziću novu sredinu, a i vrijeme je. Došao sam do kraja putovanja koje mi je promijenilo i život i karijeru na najbolji mogući način. Kruna bi bila izlazak na evropsku scenu prvi put u istoriji kluba. Igrači su me napravili boljim, jer smo bili koherentna grupa od prvog dana, naš kolektivizam je jeo individualizam, samim tim i protivnike kroz protekli period – ističe Martinović.
– Kamen spoticanja oko nastavka naše saradnje je razlika u ambicijama. Poštujem njihov izbor puta koji se ne poklapa sa mojim, jer želim da se oprobam na većem nivou, jačoj ligi ili timu, jer imam kvaliteta, iskustva i dovoljno znanja za takav korak u fazi karijere kroz koju prolazim.
Boravak u Alumuniju bio je i Martinovićev period potpune afirmacije.
– Do nastavka drugog dijela šampionata, u kojem nisam nastupao na pet mečeva zbog nepotpisivanja novog ugovora sa klubom, izabran sam za najboljeg igrača tima po izboru navijača, uvršten sam u najbolju jedanaestoricu sezone i bio sam član najbolje odbrane lige, sa najmanjim brojem primljenih golova. Za mene su to priznanja koja samo bacaju malo svjetla na trud koji ulažem da dosegnem visine koje slutim i vidim u svakodnevnim odricanjima – zaključio je Martinović.
Porodica, literatura, kulinarstvo
Cijelu pauzu zbog pandemije koronavirusa Ilija Martinović je proveo, i još uvijek provodi, u svom Cetinju i u Crnoj Gori.
Kaže da mu izolacija nije teško pala:
– Svakoga je iznenadilo stanje sa virusom koje je uzelo maha, htjeli to da priznamo ili ne, ali ne mogu da kažem mi je teško palo, jer moj se život ne razlikuje mnogo ni kad funkcionišemo normalno zbog toga što je oblikovan profesionalizmom i jasnim programom življenja.
Objašnjava i kako provodi pauzu.
– S obzirom na obavezni karantin i izolaciju, sve te dane provodim prilagođavajući se datoj situaciji i radeći stvari koje me inače čine ispunjenim i srećnim – trenirajući pod posebnim uslovima, čitajući, vodeći koju čašicu razgovora više se porodicom, a oprobao sam se i kulinarstvu.
