Iza Marka Jankovića je najuspješnija godina u klupskoj karijeri – titula s Karabagom, debi u Ligi šampiona, maestralna asistencija i partija u pobjedi nad Benfikom u Lisabonu, pogodak protiv Čelzija u elitnom takmičenju…
Iako mu je tek 30 godina, može da se kaže da su rezultati sa prvakom Azerbejdžana kruna dugog puta jer je još sa 12 godina otišao iz Cetinja u potrazi za fudbalskom srećom – u Beograd, u Partizan.
– Iz ove perspektive, poslije više od 15 godina, taj odlazak izgleda dosta izazovan i težak, ali nijesam imao prevelikih poteškoća pri odlučivanju. Dosta teže je bilo mojim roditeljima da to prihvate i upute se sa mnom, da me podrže u tom izboru – govori Janković za Pobjedu.
– Naravno, kod svakog dječaka, ali i starije osobe, odlazak u nešto novo budi nesigurnost, pitate se što ako bude ovako ili onako, preispitujete se. Ali ja sam iz dubine duše to htio, bio sam odlučan i s ove distance mislim da nijesam pogriješio, to mi je veliko životno iskustvo – kaže iskusni vezista.
Imao je samo jedan cilj.
– Maštao sam o dresu Partizana. Godinu ranije pošao sam na probu, isključivo iz razloga što sam bio veliki navijač Partizana, nijesam išao toliko daleko da razmišljam o nekoj ozbiljnijoj karijeri. Samo sam želio da obučem taj dres, da se oprobam sa vršnjacima koji su već bili tamo. Nakon svih treninga i utakmica, kad sam vidio da imam kvalitet i njihovog poziva da im se odmah priključim, onda sam već počeo da razmišljam u nekom drugom smjeru – prisjeća se Janković.
Kako mi je propao debi za Olimpijakos
Šest godina kasnije, i dalje vrlo mlad iako 18-godišnjak, Marko Janković otvorio je novo veliko (životno) poglavlje. Otišao je u Olimpijakos, čiji je igrač bio do 2017, ali nije debitovao za prvi tim.
– Prvi put sam otišao potpuno sam. U veliki klub. Bio sam u ekipi do 23 godine, išlo mi je dosta dobro, trenirao sam konstantno s prvim timom. Trener Mićel, koji je legenda Real Madrida, od početka mi je govorio da treniram dobro i da budem spreman da odigram nekoliko utakmica za prvi tim, pogotovo ako se desi da osvoje titulu nekoliko kola prije kraja sezone. To se i desilo – priča Janković.
Janković dok je bio fudbaler Olimpijakosa (FOTO: Splet)Ipak…
– Deset kola prije kraja prvenstva pozvao me u karantin s prvim timom i pred spavanje mi rekao da ću igrati 10 mečeva, da ne treba da osjećam strah i da igram slobodno. Čak i ako devet mečeva budem loš ili najlošiji, da on vjeruje da ću u desetom pokazati zašto mi je ukazao povjerenje. Međutim, ujutro me tim-menadžer pozvao u kancelariju i saopštio da zbog toga što su oni previdjeli da me licenciraju na početku sezone za seniorsku ekipu, a stranac sam, nemam pravo nastupa. Grčki savez im je napravio ustupak da prijave novog igrača, ali isključivo domaćeg. U tom momentu upao je Kostas Cimikas, odigrao nekoliko mečeva i kasnije završio u Liverpulu. Ko zna što bi bilo sa mnom da sam možda odigrao neki meč, ali to je životna priča o tome kako se neke stvari ne poklope – govori Janković.
Nije mu bilo svejedno…
– Bio sam sâm. Ljudi iz kluba brinu o vama koliko mogu, ali to je dok ste na treningu, ostalo vrijeme ste prepušteni samom sebi. Vrlo je bitno da znaš što želiš u životu, a ja zbog ove situacije mjesec nijesam mogao da dođem sebi zbog razočaranja. Ipak, ubrzo sam prihvatio da se takve stvari u sportu dešavaju, da je ispred mene duga karijera, možda i nova razočaranja, da mnoge stvari i ne zavise od mene. Dešava se. Nijesam se kasnije previše vraćao na ovu temu, možda sad prvi put govorim o tome – ističe vezista prefinjene tehnike.
Zbog poziva Partizana prekršio sam obećanje Zahoviču
Olimpijakos je Jankovića slao na pozajmice u OFK Beograd i Maribor, a onda je stigao poziv koji nije mogao da odbije – želio ga je ,,njegov“ Partizan. Otišao je takođe na pozajmicu, kasnije potpisao ,,pravi“ ugovor.
– U Mariboru sam proveo fenomenalnu sezonu, igrao vrlo dobro i imao dogovor sa Zlatkom Zahovičem da ostanem još godinu. Međutim, nekoliko dana pred početak priprema pozvao me Ivan Tomić iz Partizana, a bilo je i poziva nekih osrednjih klubova iz Portugala itd. Nijesam zaista želio nigdje da idem jer sam osjećao podršku kluba, bilo mi je lijepo, ali kad je nazvao Partizan, morao sam da razočaram Zlatka i na neki način prekršim obećanje. Na kraju me razumio jer Partizan je jedini klub u koji sam morao da odem. Osjećao sam da poslije toliko godina provedenih u omladinskim kategorijama zaslužujem taj dres, želio sam da se dokažem kao igrač i ljudima koji me ranije nijesu ostavili, mada možda tada nijesam bio spreman. I definitivno sam uspio – tokom tri sezone osvojili smo sve, posljednja dupla kruna Partizana je ona u kojoj sam učestvovao, u sezoni 2016/17 – podsjeća se Janković.
Italija? Uvijek sam bio isti igrač, samo nijesam dobio šansu
Nakon ispunjenja dječačkog sna, crnogorski reprezentativac je iz Partizana otišao u Italiju. Potpisao je za SPAL, igrao malo, pozajmljen je Krotoneu u Seriji B, ali ni to epizodu na Apeninima nije učinilo boljom.
Pad u karijeri, ali i nova važna lekcija.
Janković na predstavljanju u SPAL-u (FOTO: SPAL)– Kod mene se nije desio pad – uvijek sam bio isti igrač, ali nijesam dobijao šansu. Neko će reći: da si zasluživao – dobio bi je. Ali ne osjećam potrebu ikome da se pravdam jer znam kako su se stvari odvijale. Otišao sam u sistem koji ne sadrži poziciju koju sam igrao, a pri dolasku u SPAL mi je bilo predstavljeno da će se igrati u formaciji gdje bih imao ulogu. To se nije desilo. Samim tim sam trpio, ne samo ja, već još jedan ili dvojica igrača koji su imali sličnu poziciju. Trener nije mogao da nam pruži ozbiljniju minutažu jer nije igrao u tom sistemu – objašnjava Janković.
– Da li se kajem zbog odlaska u Italiju? Ako vam kao mladom igraču objašnjavaju kako vas vide, plaćaju transfer, uopšte sebi ne postavljate pitanje da li može da ne bude tako. Cilj mi je bio da odem u Seriju A, čak sam mislio da je to odličan korak jer nije u pitanju bila neka vrhunska ekipa gdje bih teško mogao da se nametnem, nego da idem postepeno, pa eventualno za sezonu, dvije, tri da probam da napravim skok u karijeri i igram za bolji tim. To se nije desilo, ali to je fudbal, ne ide sve po planu i ništa u životu ne gledam kao razočaranje, već kao lekciju koja služi za dalje – ističe Janković.
– Izvukao sam dosta pouka, vidio mnogo dobrih stvari u nekim drugim segmentima: što krasi i definiše druge igrače i zašto su tako dobri. I to sam primjenjivao u daljoj karijeri – kaže naš sagovornik.
Promjena koja je odredila karijeru
Karijera mu se potpuno promijenila u Izraelu, gdje je igrao za Beitar Jerusalim i Hapoel Tel Aviv.
Pomjeranje sa mjesta krilnog igrača na poziciju centralnog veznog odredilo mu je fudbalski put – kao ,,osmica“ je postao ,,srce“ tima i u klubovima i u reprezentaciji.
Ko zna što bi se desilo da je ostao uz aut liniju…
– To nećemo nikad saznati, ali u tim momentima sam potpuno promijenio sebe. Mislim da bih bio uspješan i da sam ostao na staroj poziciji, ali ispalo je ovako. U sredinu me pomjerio trener u Izraelu jer smo imali mnogo povreda, a borili smo se za opstanak i rekao mi je da moram da igram zadnjeg veznog kako bih probao da spojim nekoliko pasova. U početku sam dosta loše to prihvatao jer mi je prva pomisao bila kako samo moram da trčim za drugima, kao igraču koji cijelog života igra u napadu nije mi baš prijalo. Ali uskoro sam se privikao i zavolio to. Izborili smo i opstanak i više nijesam mijenjao poziciju – prepričava Janković.
Ispunjen u Karabagu
Nije poziciju, ali jeste klub(ove) i državu – iz Beitara u Hapoel, iz Izraela u Karabag i Azerbejdžan.
Tamo je od ljeta 2022.
– Godina u Izraelu mi je mnogo pomogla da se vratim u život, a onda je stigla ponuda Karabaga, gdje je već bio Marko Vešović. Objasnio mi je kako funkcionišu stvari, a znao sam da su redovni u evropskim takmičenjima. Trebalo mi je to da bih bio u žiži javnosti, na oku za eventualno nešto veće. Već četiri godine sam u Karabagu, konstantno igramo evropska takmičenja, i fudbalski i u privatnom smislu sam vrlo ispunjen i zadovoljan – navodi Marko.
Cetinjanin je jedan od ključnih igrača ekipe koju vodi Gurban Gurbanov. Osvojio je tri titule i Kup, da bi ove sezone ispunio san debijem u Ligi šampiona, nakon nekoliko neuspjelih pokušaj a s aktuelnim klubom.
Radost nakon gola Čelziju u Ligi šampiona (FOTO: UEFA)Prvak Azerbejdžana nije ,,zalutao“ u elitu – nakon šest kola ima sedam bodova i konkuriše za nokaut rundu.
– Gradili smo sebe, probali da rastemo iz godinu u godinu. Neke stvari su se poklopile. Nije lako ući ni u Ligu konferencija ili Ligu Evrope, kamoli u Ligu šampiona. Bili smo ranije vrlo blizu ulaska u elitu, ali dočekao sam i to ove sezone. Sami ulazak je ozbiljan uspjeh, svi u klubu su prezadovoljni. A koliko smo bodova sakupili – to je već filmski scenario. Nijesmo samo puki učesnici, već smo pokazali da možemo da igramo protiv tako jakih ekipa – podvlači crnogorski internacionalac.
Vrijeme je za novu etapu
I Janković je pokazao da pripada eliti – dugo će u Azerbejdžanu pamtiti njegovu maestralnu asistenciju za Kamila Durana u istorijskoj pobjedi na gostovanju Benfiki (3:2), gol iz penala u remiju sa Čelzijem (2:2) u Bakuu, pamtiće veliki doprinos našeg asa u gotovo svakom meču za ,,konjanike“.
Ipak, najbolje je otići dok ste na vrhuncu – zato, ali ne samo zbog toga, Cetinjanin planira kraj sjajne avanture u Azerbejdžanu.
– Razmišljao sam u dva smjera. Jedan je da završim u karijeru u Karabagu, a drugi, ako se ,,namjesti“ situacija, da odem u toplije krajeve, gdje mogu sebi da produžim karijeru i mislim da bih mogao mnogo da pomognem nekom od tih klubova da dođe do željenih rezultata, da mlađima prenesem iskustvo… Ujedno ne bih imao toliko obaveza i putovanja kao u Karabagu, provodio bih više vremena s porodicom – otkriva planove Janković.
S planovima je upoznao čelnike Karabaga.
– Nadam se da će mi na kraju sezone izaći u susret i pomoći da ostvarim ciljeve. Ne radi se o nezadovoljstvu klubom, već smatram da je vrijeme za novu etapu. Mislim da smo kao ekipa dostigli vrhunac, iako bih volio da nije tako. Zbog poštovanja prema klubu i velikoj armiji navijača koja me izuzetno voli i poštuje, volio bih da po odlasku iz Karabaga zadrže sadašnju sliku o meni i da me takvog pamte – govori Janković.
Nije neuspjeh što smo bez velikog takmičenja
Portret Marka Jankovića je slika odličnog i ostvarenog fudbalera, ali za karijeru (gotovo) svih ispunjenih snova nedostaju dvije stvari.
Jedna je plasman na veliko takmičenje sa Crnom Gorom. Realno ili ne?
– Za ove prostore je poznato da uvijek najavljujemo odlazak na svjetska i evropska prvenstva, pobjede protiv bilo koga da igramo. To je ambiciozno i u jednu ruku lijepo, ali prvo treba biti realan. Uvijek sam za varijantu da polazna tačka budu skromnost i dobar rad. Treba postavljati visoke ciljeve, ali ne moraš baš uvijek da pričaš o njima, već da znaš na čemu radiš, pa dokle stigneš – smatra Janković.
Marko Janković u dresu reprezentacije Crne Gore (FOTO: FSCG)– Teško je mijenjati svijest ljudi. Svako ima limit u kvalitetu, a svi napreduju, sve ekipe su vrlo dobre i ne smatram da je neuspjeh to što Crna Gora do sada nije otišla na veliko takmičenje. Za to je potreban vrlo dug i kvalitetan rad, da se poklope i druge stvari. Sigurno će se to desiti u bliskoj budućnosti, ali treba da budemo strpljivi i kvalitetno radimo u svim aspektima – navodi iskusni vezista.
Druga bitna stvar koja bi ispunila Markovu karijeru mogla bi uskoro da se desi. Stadion na Cetinju bi konačno trebalo da bude završen i otvoren 2026, a realne su šanse da ,,A“ selekcija na njemu brzo odigra meč.
Janković, jedini Cetinjanin u aktuelnoj generaciji ,,sokola“, sanja momenat kako sa kapitenskom trakom na ruci predvodi nacionalni tim u svom gradu.
– Nema što da sanjam traku, ja sam kapiten na toj utakmici – uz osmijeh komentariše vezista Crne Gore.
– Mnogo bi mi sve to značilo, pogotovo ako odigramo lijepu utakmicu, da možda i rezultat bude pozitivan. Jedva čekam taj dan. Ukoliko se to desi – bilo bi mi veliko zadovoljstvo i bez ikakve šale, što se mene tiče, nakon te utakmice čak ne bih više ni morao da igram za reprezentaciju – rekao je Janković za Pobjedu.
– Bila bi mi to prva utakmica na Cetinju poslije 18-19 godina – zaključio je igrač sa 57 nastupa u dresu nacionalnog tima.
Ne patim od nagrada, Krstović zasluženo prvi
Marko Janković je dugo godina među ključnim igračima reprezentacije, a 2025. je bio jedini crnogorski fudbaler s velikom minutažom u Ligi šampiona.
Bio je i strijelac i asistent u elitnom takmičenju, ali kapiteni i treneri naših prvoligaša to nijesu dovoljno prepoznali, pa je u tradicionalnom izboru FSCG za najboljeg crnogorskog fudbalera završio na drugom mjestu.
– Priznanje od ljudi iz svoje države je najteže postići i ima poseban značaj i težinu. Naravno da bih volio da se nekada desi, ali ne patim od toga. Igrao sam i igram u eri Mirka Vučinića, Stefana Savića, Stevana Jovetića, Adama Marušića… To je vrlo ozbiljna konkurencija i nije lako izboriti se da budeš proglašen za najboljeg. Drago mi je da uvijek imamo igrače s dobrim sezonama i teško se odlučiti kome uručiti nagradu. Kome god da je date, ne možete pogriješiti – rekao je Janković.
– Ne bih ni volio da je dobijem a da se desi da samo ja imam dobru sezonu, a ostali ne. Sada je priznanje dobio Nikola Krstović, po meni – zasluženo. Bio sam drugi na listi. Nikola je imao veliki transfer, nastupa u Seriji A i on je u Ligi šampiona. Trenutno nije starter, ali u velikom je klubu i sasvim zasluženo je dobio priznanje. Čestitam mu na tome – kaže Marko.
Istina o ljekarskim pregledima u Legiji
Po odlasku iz Italije, u zimu 2021, Marko Janković bio je na pragu potpisa za Legiju iz Varšave. Do saradnje ipak nije došlo, a poljski mediji lansirali su tada vijest kako crnogorski vezista nije prošao ljekarske preglede.
Pet godina kasnije, Cetinjanin objašnjava što se zaista dogodilo.
– Imao sam dogovor s Legijom i odradio dvodnevne medicinske testove da vide u kakvom sam stanju. Klupski doktor bio je upoznat s mojom fizičkom spremom, koja je bila na zadovoljavajućem nivou – mogao sam da igram, ali ne 90 minuta. Na testiranju sam mogao da istrčim i više od onog što jesam, bio sam zadovoljan, čak i iznenadio sebe. Poučen ranijim iskustvom, i da sam 20 odsto manje bio spreman, to nije nikakva prepreka za dalji rad – govori Janković.
– Međutim, dobio sam poruku od sportskog direktora kako sam u lošem fizičkom stanju, da im treba igrač koji će odmah da igra, bukvalno za nekoliko dana, a sve do tada su mi govorili da je Legija klub koji traži fudbalere koji nijesu u savršenoj situaciji i uzima ih kako bi ih vratila na top nivo, iskoristila njihove kvalitete za dobre rezultate i kasnije zaradila. Stvari se nijesu poklapale, da bi se ispostavilo da su našli drugog igrača u istom momentu i morali su da sebe opravdaju na taj način, što je za takav klub bilo ispod svakog nivoa – prisjeća se Janković.
(Nepotpuna) informacija iz Varšave zasmetala je Cetinjaninu.
– Svi su prenijeli vijest da sam fizički nespreman, što je bio veliki udarac za mene – da me poslije 20 godina treniranja neko tako predstavi za sljedeće klubove. Mislio sam da će mi praviti veliki problem u karijeri, srećom nije – navodi Janković, dodavši da se tada ,,razočarao u našu javnost koja je prenosila masovno tu vijest“.
– Niko me nije nazvao da bi iz prve ruke saznao što se desilo, a tada sam već imao mnogo utakmica za reprezentaciju, znali su me, imali moj broj… Profesionalnost naših novinara je zakazala, ali ne ljutim se, ovo je samo kritika ako se ubuduće nekome dogode slične stvari, a nadam se da neće – podvukao je Janković.
