Budućnost je 1. septembra dovela pojačanje koje bi moglo da bude kapitalno u borbi za titulu ove sezone. Naravno, pod uslovom da Marko Bakić pronađe formu zahvaljujući kojoj je 10 godina bio internacionalac u Italiji, Portugalu, Španiji i Belgiji.
Budvanin se vratio u crnogorski klupski fudbal, priznaje da je to ono što je želio u ovom momentu nakon epizode u dresu Muskrona.
“Morao sam nešto da promijenim, da učinim da se osjećam dobro na terenu. Stvari nisu išle u pravcu u kojem sam želio i odlučio sam da na neki način krenem ispočetka. Četiri godine sam bio u Muskronu, borio se za opstanak…. Želio sam nešto drugo”, kaže Bakić.
Podgorički klub i Bakić nisu dugo pregovarali.
“Kontakt je uspostavljen kada je Anto Drobnjak postao sportski direktor. Nismo dugo pričali, odmah mi se svidjela ideja da dođem u najveći klub u Crnoj Gori. Obećao sam Antu da dolazim, da ću potpisati 1. septembra ako ne dobijem neku ponudu koja se ne odbija. Do 1. septembra sam na stolu imao još jednu opciju, ali dao sam riječ i želio sam da je ispunim”, ističe Bakić, koji za dvadesetak dana puni 29 godina.
Debitovao je za “plave”, igrao četiri utakmice u prvenstvu i jednu u Kupu. Posljednju, u porazu od Iskre pod Goricom, bio je na terenu 90 minuta.
Jednom je i zatresao mrežu, u trijumfu nad Mornarom u pretprošloj rundi CFL.
“Imao sam šest mjeseci pauze, od kada sam završio sezonu u Belgiji. Sada se polako vraćam u formu kakvu želim i vjerujem da ću pomoći Budućnosti da ispuni ciljeve. A cilj je, naravno, titula. Pogotovo nakon što smo rano ispali iz Kupa protiv Dečića…”.
A do trofeja je put dugačak.
“Mislim da će borba za titulu biti neizvjesna. Mi, Sutjeska i Dečić – sva tri tima su sa velikim ambicijama, ko bude konstantniji u ovoj izjednačenoj ligi imaće veće šanse. Nadam se da će to biti Budućnost, tome svi težimo, jer Budućnost je klub koji apsolutno uvijek mora da ide na trofeje”.
Još dva su razloga zašto je izabrao Budućnost, otkriva Bakić:
“To su trener Miodrag Džudović i reprezentacija. Sa Džudovićem sam kratko bio i saigrač, kasnije smo sarađivali u nacionalnom timu dok je bio dio stručnog štaba. Definitivno je on jedan od razloga zašto sam ovdje, jer znam koliko ima ozbiljan pristup svemu što radi i koliko može da mi pomogne sada kada je naša relacija trener-igrač”, navodi Bakić.
A reprezentacija je apsolutna želja broj jedan. Posljednji meč za “hrabre sokole” je odigrao u martu prošle godine protiv Gibraltara.
“Nikada nisam krio da mi je reprezentacija Crne Gore sve. I nisam htio da idem bilo gdje da igram, da razmišljam da li me tamo neko prati ili ne… Sada sam tu, spreman da igram u kontinuitetu i zaslužim poziv. Da dam sve da opet budem dio reprezentacije, da igrama “natjeram” selektora da me pozove”, zaključio je nekadašnji veliki talenat Mogrena.
Nisam iznenađen igrama Klub Briža
Klub Briž je hit Lige šampiona, ima tri pobjede u grupi u kojoj su i Atletiko Madrid, Bajer i Porto.
Gol-razlika belgijskog tima je 7:0 nakon što je preksinoć srušio i “kolćonerose” sa Stefanom Savićem – 2:0.
Bakić dobro poznaje belgijske prilike i nije iznenađen učinkom Klub Briža.
“Klub Briž je ekipa protiv koje je najteže igrati u Belgiji. Kada znam o kakvom je timu riječ, onda mi iskreno i nije iznenađenje da su im rezultati ovako dobri. Sada im se sve “namjestilo”, očigledno su bolji od Bajera i Porta, a ni Atletiko nije nepobjediv”, kaže Bakić i dodaje:
“U igri Briža se pita Hans Vanaken, ali vidim i da su opet dali šansu mladim igračima”, naveo je Bakić o trostrukom uzastopnom šampionu Belgije.
