Oko vrata Marija Hodžića ponovo sija medalja sa velikih takmičenja, druga u seniorskoj konkurenciji nakon bronze, u subotu je stiglo i srebro sa Evropskog prvenstva.
“Izuzetan osjećaj, jer kada još kao dijete maštate o tome da se nađete u finalu Evropskog prvenstva i kada napokon to i postignete, onda znate da ste ostvarili jedan od svojih dječačkih snova”, poručio je za Dnevne novine iz Španije Mario Hodžić.
Španski gradić Gvadalahara uvijek će imati posebno mjesto u srcu Marija Hodžića.
“Prije šest godina u istoj sali postao sam prvak svijeta (kadetska konkurencija), što je bio moj prvi značajan rezultat u ovom sportu, tako da saznavši da ću opet da se borim u istoj sali dobio sam dodatnu motivaciju i želju da ostvarim što bolji rezultat”, dodao je Hodžić.
Mario se pred velika takmičenja nikada nije krio iza izjava, već je uvijek obećavao napad na zlatnu medalju. Najsjajnije odličje ovog puta, ipak, je otišlo u Francusku na grudi Stivena da Koste. Da li ostaje žal zbog toga?
“Na svako takmičenje idem sa ciljem da osvojim zlatnu medalju. Tako da svakako ostaje žal za propuštenom prilikom, ali biće još mnogo ovakvih prvenstava, tako da ću u skorijoj budućnosti svojoj državi donijeti i zlato”, jasan je naš karatista.
Karate će od 2020. biti olimpijski sport, a medalja iz Gvadalahare oživjela je snove Marija Hodžića da se narednog ljeta nađe na najvećoj sceni u Tokiju.
“Početkom ove godine počeli su da se prikupljaju bodovi za Olimpijske igre, ali zbog povrede sam propustio par važnih takmičenja”, podsjetio je Hodžić.
Međutim…
“Sa ovom medaljom sa Evropskog prvenstva dobiću broj bodova koji će mi obezbijediti što bolju poziciju na svjetskoj olimpijskoj rang listi i održati me u borbi za plasman na Olimpijske igre”, zaključio je evropski viceprvak Hodžić.
Uz srebro Marija Hodžića Crna Gora se sa EP u Gvaladahari vraća sa još jednom medaljom bronzom Nikole Malovića.
“U seniroskoj reprezentaciji sam tri godine i za te tri godine nismo kolektivno imali bolji nastup na jednom ovakvom prvenstvu”, smatra Hodžić.
“Svi takmičari su bili u samom vrhu i posjedovali su kvalitet za medalju, ali u sportu je nekad potrebna i sreća i jedino što izdvaja Nikolu i mene od ostalih u reprezentaciji jeste što smo imali sportske sreće, koja je neophodna na ovakvim takmičenjima”.
