Da se upornost i naporan rad uvijek isplate govori i primjer mlade košarkašice Marine Vučetić, kojoj nije smetalo ni to što je košarkom počela da se bavi prilično kasno. Djevojka koja sa 16 godina pravi svoje prve košarkaške korake vjerovatno nije ni slutila šta je sve može čekati u nastavku karijere. Kruna njenog rada i istrajnosti stigla je krajem prošle godine, kada je Marina proglašena za najbolju košarkašicu u Crnoj Gori za 2014. godinu u izboru Košarkaškog saveza Crne Gore (KSCG).
Karijeru je započela u Herceg Novom, a najveći uticaj na njeno bavljenje ovim sportom imala je porodica.
Ko je osim porodice imao najveći uticaj da vas zadrži u ovom sportu i prije svega pomogne da razumijete košarku i budete uspješan sportista?
– Kao što ste već i naglasili karijeru sam započela u Herceg Novom, u klubu u kojem sam upoznala trenera Milana Dabovića koji je odmah prepoznao moj košarkaški potencijal. On me je izveo na pravi put i njemu dugujem veliku zahvalnost zbog svih rezultata koje danas postizem.
Čime ste najviše zasluzili poziv crnogorskog šampiona Budućnosti Volcano i da li je bilo teško adaptirati se na novu sredinu i mnogo jači klub?
– Smatram da sam priliku da pojačam redove crnogorskog šampiona dobila prevashodno pružajući dobre partije za svoj klub i zbog toga što sam na svakom meču davala svoj maksimum. Mislim da su skauti Budućnosti prepoznali moju borbenost na terenu što je bio dovoljan razlog da dobijem poziv i branim boje najtrofejnijeg kluba u Crnoj Gori. Svaki početak je težak ali ja sam imala sreću što je u klubu bilo dosta starijih i iskusnijih igračica koje su mi pomogle da se lakše uklopim u novu sredinu.
Ove sezone Budućnost ima jak tim. U domaćem prvenstvu sve osim titule bilo bi ogromno iznenadjenje, da li mozda možete napasti titulu u Međunarodnoj ženskoj regionalnoj ligi? Vaš ogroman kvalitet i potencijal viđen je i na meču u Veneciji gdje ste napravili ogromno iznenađenje i savladali italijanski Rejer.
– Svake godine očekivanja kako uprave kluba, tako i nas igračica rastu a cilj je naravno biti šampion Crne Gore, a u regionalnoj ligi težiti za što boljim plasmanom. Nadamo se da ćemo kroz dobre igre koje pružamo uspjeti da dobijemo priliku da se borimo i za titulu regionalne lige. To bi zaista bio veliki uspjeh za crnogorsku klupsku košarku.
Što se tiče reprezentacije, očekuješ li poziv selektora Milatovića i da li smatraš da Crna Gora može do medalje na Evropskom prvenstvu u Mađarskoj i Rumuniji?
-Naravno. San svakog sportiste je da dobije priliku da brani boje svoje države na svim takmičenjima. Pored toga, to bi bio jos jedan podstrek za mene da dajem sve od sebe, da napredujem i da učim od naših najboljih košarkašica. Igraćemo u vrlo teškoj grupi na Evropskom prvenstvu. Mislim da treba da idemo korak po korak i da naš fokus treba da bude prolazak prve faze takmičenja. Kroz kvalifikacione mečeve smo pokazale kvalitet koji posjedujemo i smatram da uz naše iskusne reprezentativke imamo tim koji moze do medalje ukoliko budemo pružale maksimum svojih mogućnosti na svakoj utakmici prvenstva.
Kao što smo i napisali u najavi proglašena si za najbolju igračicu Crne Gore u 2014. godini. Da li je to zaista kruna tvoje dosadašnje karijere i nagrada za mukotrpan rad? Koliko je za tebe lično važna ta nagrada?
– Veliko mi je zadovoljstvo što sam proglašena za najbolju igračicu u 2014. godini. To je dokaz da se veliki rad i trud isplate i ogromna satisfakcija da i dalje nastavim da napredujem i usavršavam svoju igru. Ujedno, koristim priliku da se zahvalim trenerima i saigračicama na ovom priznanju, jer da nije bilo njihove pomoći ne bih dobila ovu nagradu.
Da li imaš uzora ili bi prosto izdvojila neku košarkašicu ili sportiskinju kojoj se divis?
–Uzori su mi Jelena Dubljević, Iva Perovanovic i Jelena Škerović, sa kojima sam imala priliku da saradjujem u reprezentaciji, jer su to igracčce koje dugo igraju na vrhunskom nivou i u ozbiljnim klubovima i od kojih mogu dosta da naučim.
Koja je tvoja poruka najmlađim košarkašicama koje će tek ili su tek zakoračile u košarkaške vode?
– Moja poruka je da budu uporne i da uporno rade na sebi i da se usavršavaju, jer se samo uz veliki trud i rad može postati dobar igrač.
Ognjen Vujadinović
