Crnogorska atletičarka i članica Atletskog kluba „Lovćen“ Marija Vuković u razgovoru za Radio Cetinje najavila je odlazak u Švedsku, gdje će trenirati sa novim trenerom Vladom Petrovićem. Takođe, govorila je i o svom povratku u matični klub nakon pune decenije, te podsjetila na saradnju sa srpskim rekorderom u disciplini skok u vis Dragutinom Topićem.
Drago mi je što je Atletski savez Crne Gore podržao ideju da bacačica diska Kristina Rakočević i ja budemo kod Vlada Petrovića koji će nas spremati u narednom periodu. Vjerujem u to da će saradnja sa njim da izvuče maksimum iz mene, i da ću pokazati dobru formu. Gledam na to kao na novi početak, pa se nadam da će mi Stokholm pružiti priliku koju ću iskoristiti najbolje što znam – kazala je Vuković.
Povratak u matični klub nakon 10 godina iskoristila je kao mogućnost da pomogne mlađim članovima, ali, kako i sama kaže, da završi karijeru tamo gdje je sve počelo.
Ako djeca koja treniraju u AK „Lovćen“ ikako mogu da imaju neke pomoći od mene, kao i moj nastavnik Ivo Popović, ja sam tu. Uspomene sa početka, na oskudnu učionicu u kojoj smo vježbali, vratile su me Cetinju i svom klubu. Ne dolazim često zbog obaveza, ali kad sretnem svu tu djecu vidim u njima želju i volju za treninzima, uprkos tome što nemaju adekvatne uslove za rad. Dobro je što sve to prihvataju kroz igru i što nijesu još uvijek svjesni veličine tog problema. Nastavnik Ivo sa njima radi sa puno ljubavi i požrtvovanja, baš kao i što je to radio i sa mnom i sa Darkom Pešićem i ostalima – rekla je Vuković.
Iako je sa Dragutinom Topićem postala svjetska juniorska prvakinja, za taj period vezuju je ne tako lijepe uspomene. Nakon raskida saradnje, bila je u nedoumici na koji način nastaviti karijeru.
Stidljivost i nenametljivost su učinile da nijesam bila svjesna veličine svih tih detalja oko saradnje sa Topićem. Sve je to sa njim bilo dobro. Međutim, kad sam postala Svjetska prvakinja nastali su i prvi problemi. Stigao je pubertet, samim tim i promjena u mom tijelu, prije svega u kilaži. Smatram da je morao da me nauči pravilnoj ishrani, jer je provodio dosta vremena sa mnom – mnogo više nego moji roditelji. To me je psihički iscrpljivalo, i uvuklo u začarani krug, pa je tako vararila i moja kilaža. Neposredno pred Olimpijske igre 2012. godine, ostavio me je samu, rekavši da moram da smršam. Ja sam ga poslušala, ali i doživjela povredu, jer nijesam imala dovoljno snage i mišića. Žao mi je što tada u mom timu nije bilo Iva Popovića, ali, jednostavno, drugi su odlučivali u moje ime – istakla je Vuković.
Osim zlatne medalje sa Svjetskog prvenstva, Vuković u karijeri ima i niz drugih izvanrednih rezultata. Međutim, nedavno u Berlinu nije uspjela da ispuni normu za Svjetsko prvenstvo – razlog tome, kako ističe, bio je smrtni slučaj u porodici.
Veče uoči kvalifikacija u Berlinu primila sam vijest da je moja baba preminula. Mislila sam da ću biti u redu, da ću sjutradan skakati za nju. Međutim, to me je, ipak, slomilo. Fizički sam bila tu, ali psihički daleko. Žao mi je što nijesam ušla u finale, jer bi onda sve bilo moguće. Osjećala sam se spremno i da mogu više od 181, jer to nije bio rezultat koji me je opisivao u tom trenutku. Sezonu sam završila spremna i zdrava, tako da se radujem novim obavezama i takmičenjima – zaključila je Vuković.
Priliku da ponovi uspjeh i srebrnu medalju sa Evropskog prvenstva u Novom Sadu imaće već u martu, kada će Glazgov ugostiti najbolje evropske atletičare. Od ostalih takmičenja, Vukovićku očekuje nastup na Igrama malih zemalja, čiji će domaćin biti i Bar, a u oktobru naredne godine nastupiće na Svjetskom prvenstvu u Dohi.
