Marija Jovanović je definitivno odlučila da se na kraju takmičarske godine oprosti od rukometa.
“Završavam. Istrošila sam se fizički i psihički. Nalazim svakodnevno motiv, ali je naporno i sve me to prazni. Postala sam mašina, neću sebi to da dozvolim. Istina, u rukometu uživam cijeli život, ali neću da radim ništa na silu i da se forsiram. Sa druge strane, već sam imala drugi operativni zahvat što nije mnogo za igrača sa dugom karijerom, ali mislim da je najbolje vrijeme da zadovoljna i mirna stavim tačku”, rekla je Marija Jovanović za Arenu.
Odlazak na kraju sezone znači da reprezentacija ni u buduće, a nakon 0I u Riju se oprostila, neće računati na nju. Bila je projektovana za SP (negdje prije početka operisala koljeno), a onda i za kvalifikacije za EP (važan meč u martu u Gdinju sa Poljskom).
“Sjećam se da sam se oprostila od reprezentacije. Provela sam najljepše trenutke u Crnoj Gori. Ali, jednostavno mislim da nema smisla odmagati nekome. Mislim da je plan bio da se radi sa mlađim igračima, treba nastaviti i vjerovati u njih. Naravno, uz pomoć i onih igrača koji se mogu vratiti. Srcem sam uz reprezentaciju i svoju zemlju, ali rekla sam još nakon Rija nešto i tako će biti.”
Osim zasićenja i premora, bivša kapitenka “lavica” navela je još neke razloge odlaska sa scene.
“Prestalo je ono vrijeme kada sam iskreno uživala u igračima, ekipama. Ne vidim toliku ljepotu u rukometu. Možda je sve do mene, ali nedostaje mi nešto što sam gledala kod Bojane Popović. Zaista ne vidim više tu kreativnost. Nekako mi se čini da je sve rukomet mehanizam.”
Kada završi sezonu, vratiće se u Crnu Goru.
“Malo ću da odmorim, a onda otom-potom. Imam neke planove, možda krenem u neke druge poslove. U svakom slučaju, spremna sam za kraj i nadam se da ću kreativnost i energiju okreniti ka drugim stvarima.”
Žališ li?
“Žalim što sam se povrijedila pred Olimpijske igre, željela sam da krunišem reprezentativnu karijeru. Ali, iz nekog razloga se nije dalo. Baš sam se bila nameračila. Bila sam na dobrom putu najbolje da se spremim, ali, nažalost, povrijedila sam se. Ostalo? Srećna sam jer sam uživala u svakom trenutku, osjetila radost, ljubav i ljepotu. Nauživala sam se i ispunila san. Možda se nekad vratim rukometu. Znam da bih mogla da prenesem dosta toga, imam potencijal, ali ne bih nikoga da zavaravam.”
Sa FTC-om želi plasman na završni turnir Lige šampiona. Kao i prošle godine, kada su u četvrtfinalu izgubili od Bukurešta.
“Odigrali smo 21 utakmicu i ostvarili 19 pobjeda. Ekipa je istrošena, ima loših momenata, ali se držimo i nekako uvijek uhvatimo ritam. Ali, bitno je da osvajamo bodove. Cilj je obavezno drugo mjesto u prvenstvu, idemo i na kup, a ispod toga ne možemo. Želimo, kao i prošle godine, plasman na fajnal-for.”
U porazu Budućnosti Marija se nije naigrala iz objektivnih razloga. Oporavlja se od operacije. Postigla je gol, dobro ispratila sve ono što su njene i igračice Budućnosti radile i uradile u dvorani.
“Svidjela mi se igra Budućnosti do odmora. Igrali su brzo, vukli kontre, moraćemo mnogo više od ovoga što smo pokazali u Podgorici. Nadam se da ćemo biti svjesni onoga što do odmora nije valjalo.”
Šta je odlučilo pobjednika?
“Ključ pobjede FTC-a je promjena golmana nakon odmora. Skinula je nekoliko šuteva Đini Jauković i to je bio prelomni trenutak kada smo počeli da hvatamo ritam”, zaključila je Marija Jovanović za Arenu.
