Marija Ham je Mađarica koja se prije 15 godina doselila u Crnu Goru gdje živi sa porodicom. Njena velika ljubav je kuglanje, a pored kuglanja bavi se i molerajskim poslom.
Ona je kapitenka kuglaške reprezentacije i svaki svoj slobodan trenutak, zajedno sa sinovima i mužem, posveti kuglanju.
Kaže da je preko molerajskog posla upoznala Željka Brajovića koji je u Danilovgradu napravio bio kuglanu po svim standardima jedinstvenu u Evropi.
„Bila je jedinstvena po tome što se moglo kuglati i noću. Svijetle samo staza i čunjevi“, priča Marija.
Marija i njen muž Karlo jako mnogo rade na popularizaciji kuglanja u Crnoj Gori.
Ona ističe da danas postoji osam klubova u Crnoj Gori, kao i reprezentacija, ali da nemaju kuglanu.
Sva tri kluba iz Podgorice idu da vježbaju u Tivat, gdje je prije neku godinu preseljena kuglana iz Danilovgrada. U Nikšiću postoji nešto što se teško može zvati kuglanom. Na Cetinju u hotelu „Grand“ kuglaši ponešto prikrpe u prilično ruiniranoj kuglani pa, zauzvrat, mogu vježbati jednom ili dva puta sedmično.
Marija objašnjava da su nekada i kafane i hoteli imali kuglanu, ali da danas moraju da idu iz Podgorice u Tivat da kuglaju.
„To je sigurno jedini glavni grad u Evropi koji nema kuglanu“, ističe kuglašica i dodaje da je za kuglanje potrebno malo novca, te da bi im bile dovoljna neka hala „Titeksa“ ili ruinirana kuglana u Sportskom centru „Morača“.
Ona vjeruje da bi kuglanje ubrzo postalo masovna zanimacija Crnogoraca.
„Ovo je sport kojem se možete posvetiti u bilo kojim godinama“, ističe Marija i dodaje da „su Crnogorke vrlo brzo naučile da igraju, te da imaju dobar osjećaj za kuglu“.
Kapitenka kuglaške reprezentacije objašnjava da postoji razlika između bovlinga i kuglanja i da je kuglanje znatno stariji sport. Bovling ima jedan čun više, za razliku od kuglanja u kome se koristi devet čunjeva. I kugle se razlikuju, te tako je kugla za kuglanje teška 2,8 kilograma, dok u bovlingu ona može biti teška od tri pa do 15 kilograma.
Vijesti
