Mariju, koja je i reprezentativka Crne Gore u nordijskom skijanju, dijelilo je ljetos samo 20 bodova od učešća na ZOI, no uporan rad u toku protekle takmičarske sezone urodio je plodom. Odvozila je, kako kaže, 20 trka i imala zapažen rezultat i ispunila “B” normu, što joj je dalo vjetar u leđa i “mirno more” za odlazak na ZOI.
Mlada Kolašinka će već 15. februara izaći na stazu alpskog kros-kantri centra u južnokorejskom Pjongčangu u trci na deset kilometara. Bulatović je i učesnica dva svjetska prvenstva u ovoj disciplini.
U Švedskoj je 2015. godine bila 26., dok je u Finskoj bila 92. Nakon prvenstva u Finskoj, Marija je proglašena i za najboljeg sportistu grada na Tari za 2015. godinu.
“Prije svega, zahvalna sam mom treneru Milošu Bulatoviću iz Trebaljeva, a mnogo mi je pomogao i Goran Grbović sa Žabljaka. Zbog nedostatka snijega imala sam određenih problema, ali sam pripreme odradila u Sloveniji, dijelom u Hrvatskoj, a trenirala sam i u Kolašinu gdje imamo staze duge 2,5 kilometara. Osjećaj je nevjerovatan, jer sama pomisao da ću startovati pored takmičara koji su kolijevka nordijskog trčanja izgleda kao san, ali je zaista stvaran”, kazala je u razgovoru za Dnevne novine nordijka iz Trebaljeva i članica istoimenog kluba koji postoji više od 50 godina.
Mali klub sa velikim rezultatima je ranije bio poznat po velikom broju članova, ali taj isti klub danas stoji na plećima Marije i njenog brata, koji su ujedno i jedini članovi kluba.
U svijetu kažu da je biciklizam najteži sport, ali poslije njega je svakako najteže nordijsko skijanje. Za razliku od alpskog skijanja, gdje su noge “fiksirane” za skije, odnosno daske, u nordijskom skijanju prednji dio noge je fiksiran za skiju, dok je peta potpuno slobodna i noga se savija kao kod trčanja.
Imajući u vidu težinu ovog sporta, Marija nema previše slobodnog vremena, sve je podređeno treniranju, jer ona odavno ima, kako kaže, svoj cilj.
“Ovo je veoma naporan sport, pa sam i u ljetnjem periodu dosta trenirala, vozila biciklo, rolere i trčala, a naravno nije izostao ni trening u teretani. Prvi dnevni trening je vožnja bicikla u trajanju od četiri sata, drugi sat je trčanje, i svakog dana tako dok je jedan dan u nedjelji rezervisan za odmor, u zimskom periodu je tu snijeg pa su treninzi vezani za skijaške staze”, kazala je Marija.
Kako je Marija i dobitnica stipendije od Crnogorskog olimpijskog komiteta, svu snagu usmjerava, kako kaže, da opravda njihovo povjerenje. A gdje će veće od učešća na ZOI, Marija je svojim uspjehom opravdala sve što se može u sportu opravdati, a sada uživa u ispunjenom snu.
Snalazili smo se kako smo znali i umjeli
Iako je na našim prostorima slabo zastupljeno i malo se zna o nordijskom skijanju, Marija tvrdi da je alpsko skijanje nije nikad interesovalo. Prve skije dobila je kad je imala šest godina, a već naredne godine počela je sa takmičenjem.
“Nikad me nije interesovalo alpsko skijanje, a ni sportovi sa loptom, samo nordijsko trčanje. Nordijsko skijanje je veoma zahtjevno, pa tako trebaju i posebni uslovi i posebne staze. Snalazili smo se kako smo znali i umjeli, morali smo i ručno i skijama pripremit staze u Trebaljevu kako bih mogla da treniram”, rekla je Bulatović.
