Kakav god bio rasplet ovogodišnjeg izdanja ABA lige, ništa neće baciti sjenku na odličnu sezonu Uroša Lukovića (30) u dresu Mornara. Kao njegov zaštitni znak izdvojile su se leteće blokade, kojih ima čak 53 na 18 odigranih utakmica, a podatak da je iza Martin Hasan sa 36 na 20 mečeva, jasno pokazuje koliko je dominantan u tom segmentu.
Neposredno pred prekid takmičenja zbog virusa korona, Uroš je proglašen za MVP februara. Svjetska pandemija nije zaustavila samo Lukovićev zalet, već i timski, jer je Mornar kolo prije kraja ligaškog dijela na petoj poziciji sa istim skorom kao četvrtoplasirana Cedevita Olimpija (13-8).
– Trenirali smo do prošlog utorka, a onda smo i mi stali. Bolja bi situacija bila da se prekinulo kad je završen taj regularni dio. Ovako imamo još jednu utakmicu sa Megom, ne znamo koliko ćemo pauzirati, ni da li ćemo ući u plej-of sa četvrtog mjesta ili završiti takmičenje kao peti – priča Luković za “Novosti”. – Ako ne bude moglo normalno da se nastavi, onda je fer da titula pripadne Partizanu, koji je zaslužio da bude prvi i da obezbedi Evroligu.
Upravo je iz crno-bijelog tabora Uroš stigao u Bar 2017. godine. Boravak u gradu na moru mu veoma prija, pogotovo u ovoj trećoj sezoni…
-Ljudi iz kluba su me prihvatili takvog kakav sam – uz osmijeh objašnjava Luković. – A ja sam im to na terenu vratio dobrim partijama. Braća Mihailo i Đorđije Pavićević, trener i predsjednik kluba, gledaju me kao člana porodice. Baš mi je lijepo, hemija je dobra. Na bekovskim pozicijama igraju Nidam, Pulen i Vranješ, koji su sjajni šuteri, pa je meni olakšana igra u reketu, jer protivnici na njih stalno izlaze u odbrani. Oni su me učinili boljim.
Centar Mornara priznaje da ne bi mijenjao sredinu, ukoliko to ne bude neka ponuda iz snova.
– Imam ugovor i sljedeće sezone, ako bih produžio, onda postoje velike šanse da ovdje i završim karijeru. I prošlog ljeta su stizale ponude od nekih klubova iz inostranstva, ali s obzirom na to da mi je lijepo i za život i za karijeru, ne bih mijenjao čisto reda radi.
Poziv koji bi kod njega sve promijenio, jeste onaj koji stiže iz Humske.
– Priznajem da volim Partizan od prvog dana života. Moj otac Ljubisav je bio pomoćni trener Dušku Vujoševiću, vjerovatno je od njega prešla ta ljubav na mene, brata i sestru, baš kao i ljubav ka košarci. Vratio bih se da me pozovu, to je jače od svega. Bio sam tu u sezoni 2016-2017, imao ugovor na dvije godine, ali su mi preko ljeta rekli da nema mjesta više za mene. Baš me je to tad pogodilo… Prešao sam u Mornar i možda odigrao najbolju utakmicu u karijeri za pobjedu protiv Partizana (26, 10-9 za dva, 8 sk, 2 as, indeks 40 za 25 minuta). Mislim da su shvatili da su pogriješili što su me precrtali.
Svjestan je Luković i sopstvenih grešaka, ali kaže da ništa u karijeri ne bi mijenjao.
– Da sam trenirao, na primjer, koliko moj brat Marko, sad bih negdje igrao Evroligu. Imam talenat, ali prosto takav sam… Meni je sad draže kad on odigra super za Primorsku, nego moja neka izdanja. Veliki je radnik i mnogo sam srećan što se vratio, posle velike nepravde koju je doživeo na startu sezone u Igokei, kao i posle nekih težih povreda – zaključio je Luković.
