Šampion Azije, košarkaški vladar Japana koji je ovog proljeća ostao bez prava i prilike da brani krunu… U jeku pandemije korona virusa u toj zemlji, već duže od mjeseca nakon definitivnog kraja sezone – pronašli smo Luku Pavićevića za razgovor u radnoj atmosferi.
– U klubu sam tu još nekoliko sati sa obavezama, pa se javljam… Vremenska razlika je sedam sati, ali lako se uklopimo. Naravno da ima posla. Znaš ono, da Japanci možda najbolje od svih znaju da se racionalno postave kad treba izvući maksimum iz teške i nepredviđene situacije. Da učine sve što je do njih, to je ta etika i posvećenost – govori Luka, naš bivši selektor, sada trener koji je Alvark iz Tokija doveo do titule šampiona Japana i prvaka Azije.
Početak intervjua se ticao upravo svakodnevnog Lukinog funkcionisanja u klubu, u jeku epidemije korona virusa u Japanu.
– Iz stana u lift, iz lifta u garažu, kolima do naše dvorane i prostorija gdje me opet čeka mjesto za automobil, pa pravo u moju kancelariju… Uz strogo pridržavanje pravila o distanci i prevencije virusa prilikom brojnih klupskih sastanaka. Sa ponosom mogu reći da je Alvark kao organizacija na nivou desetak najjačih klubova Evrope. I kao takav funkcioniše, planira, i kad nema timskih treninga – rekao je Podgoričanin.
U klubu koji funkcioniše pod okriljem jedne od najmoćnijih kompanija automobilske industrije Tojota, ovaj period suspenzije takmičenja prije svega je prepoznat kao prilika da se što bolje postave temelji daljeg rada i napretka. Tako i Luka doživljava svoj posao, svakog dana, od kada je preuzeo Alvark 2017. godine. Pa i mnogo ranije, od starta trenerske karijere prije 17 godina…
– Kada se desio prekid sezone u martu, Alvark je bio najbolje rangirani tim u Japanu sa 41 pobjedom. I to je prepoznato, iako je sezona prekinuta bez šampiona. Ostaće zapisano, da smo mi u tom ligaškom dijelu bili najbolji. Takođe, da smo proglašeni prvaci najjače, Istočne konferencije japanske B lige. Naravno, uz sve to je onaj uvodni momenat ove sezone, a to je osvojen Kup šampiona Azije. Prva takva titula za jedan japanski klub. Upravo zbog toga što smo prepoznati kao prvi u ligaškom dijelu ove prekinute sezone, imaćemo priliku i da ponovo predstavljamo Japan na klupskom prvenstvu Azije, ako se održi u standardnom terminu na jesen ili kasnije. Tu je i jedna šira slika rada, napretka tima spram vizije koju smo zajedno zacrtali. Sve to su razlozi za podršku uprave, da ovaj projekat nastavimo – rekao je Luka.
Sistem donio rezultat
Za Pavićevića, angažman u Japanu bio je prvi posao nakon klupe Budućnost Volija 2016. godine. U japanskom klubu je od prošle godine angažovan kao pomoćni trener i Podgoričanin Igor Đaletić – koji je i toj sezoni 2015-16. bio u Pavićevićevom stručnom štabu ,,plavih“.
– U Japan sam došao kao selektor 2016. godine. Sa zadatkom, da se postavi sistem koji će nacionalni tim Japana učiniti prepoznatljivim na internacionalnom nivou. A do tada nijesu bili u rangu najjačih azijskih zemalja i selekcija, Kine, Irana, na primjer ni Libana. Ta godina rada na poziciji selektora me preporučila brojnim tamošnjim klubovima. Pred čelnicima Alvarka sam tada predstavio jedan detaljan sistem rada i onog što ja smatram kao moj košarkaški program. Nakon tri godine, sa dvije šampionske titule u Japanu, titulom prvaka Azije, ovom sezonom u kojoj smo opet bili na vrhu, srećan sam, ponosan i zahvalan što je Alvark to ispunio i ostvario. Uz ono što je jako bitno za Tojotu, a to je šansa za napredak, afirmaciju domaćih igrača. Na Mundobasketu prošle godine imali smo pet reprezentativaca. Igrač iz japanskog sistema je prošle godine dočekao da bude izabran na NBA draftu. Sve to je ono što je ljudima iz Tojote jako bitno – dodao je Pavićević.
Kao trener koji izuzetno vodi računa o predanom radu igrača u kontinuitetu, Pavićević komentariše ovaj period gdje su igrači bez timskog treninga već mjesec i po…
– Moj sistem je naoko kompleksan, ali je suštinski jednostavan jer se tiče prije svega rada na košarkaškoj vještini, zatim snazi i kondiciji kao trećem segmentu. U stručnom štabu trojica trenera rade video-analizu i dijelom rade sa igračima. Još dvojica su zadužena za individualni rad. Uz vrhunskog kondicionog trenera. Kada je prekinuta sezona, moja ideja je bila da igrači uđu u proces postsezonskog rada. To je ono što je u jugoslovenskoj školi košarke bilo izuzetno važno i karakteristično za napredak igrača, a u posljednjim godinama i decenijama se izgubilo zbog velikog broja mečeva i duge sezone. Ipak, pet vrhunskih ljekara iz Tokija, koje klub angažuje, su preporučili da je situacija takva, da se organizuje individualni rad.
Alvark opet ima tu sreću, da je naš kompleks jedan od rijetkih koji ima takve uslove da je rad i dalje dozvoljen. Tako da, igrači dolaze i rade u grupama po dvojica, uvijek i isključivo uz jednog trenera, uz strogo pridržavanje svih pravila i vođenje računa o bezbjednosti. Jer opet, ovo je klub koji ima uslove kakve ima rijetko koji tim u Evropi. I jako sam srećan što u takvom klubu imam priliku da postavim svoj sistem – rekao je Pavićević.
Važno planiranje
Aktuelni period, vrijeme koje je pred nama, donosi neizvjesnost…
– I to nameće moje trenutne obaveze u klubu. Makar nekoliko puta tokom sedmice sam tu i razgovaram sa igračima, trenerima, našim generalnim menadžerom. Mnoga pravila se mijenjaju; liga će biti proširena, konkurencija u konferenciji će se pojačati. Rivali su uspjeli da naturalizuju neke od svojih najboljih stranaca, što je u Japanu izuzetno teško a nama otežava da budemo konkurentni. Sada je uvedeno pravilo da se igrači iz drugih zemalja Istočne Azije ne računaju kao stranci, i tu moramo da reagujemo na tržištu. Dakle, već je u procesu selekcija tima. I stalno planiranje, kako, na koji način, se postaviti i pripremiti ekipu za bilo koji scenario. Termina početka lige, pa možda opet novog prekida, pa… O svemu valja voditi računa i za sve moramo biti spremni – dodao je Pavićević.
To je ono planiranje o kom Japanci posebno vode računa.
– Ljudima je malo poznato, ali kroz sličnu situaciju oni su prošli u sportu relativno skoro. Kada je 2011. godine bila katastrofa u Fukušimi, zemljotres i cunami, takođe je prekinuta sezona. I okrenuli su se radu, da učine sve što je do njih da to prevaziđu… Tako je i sad. Ta vitalnost i ta posvećenost, to je ono što je tako inspirativno ovdje, čak i u ovim teškim danima – zaključio je Luka Pavićević.
Zemlja kao inspiracija
Luka Pavićević već skoro četiri godine je u Japanu. Čini se da mu mentalitet, stil života, apsolutno odgovaraju…
– Japan je nešto što apsolutno nosi određenu ,,težinu“, snagu… I za većinu iz Evrope i sa Zapada to nije lako da isprate. Meni je potpuno odgovaralo. I zaista možete da toliko naučite od njih. Prije svega, kako je kompletna kultura i tradicija jednog naroda posvećena i usmjerena ka napretku čovjeka, pojedinca. I to se savršeno vidi kroz ove situacije – rekao je Pavićević.
Pratićemo svi primjer Japana
Posljednjih sedmica situacija sa koronom u Japanu se uozbiljila.
– Prije svega moram istaći da je korona u Japan stigla još 15. januara. Da samo na tokijski aerodrom slijeće svakodnevno 15 do 20 aviona iz Kine, da je ta komunikacija jaka. I pored toga, cijelih deset sedmica situacija je bila pod kontrolom. A to se tiče životnih navika Japanaca koje ćemo nakon epidemije svi polako da prihvatamo. To znači da je dio njihove opšte kulture, da se na ulasku u restoran ili instituciju ruke čiste nekim sredstvom za dezinfekciju. Da se obuća ostavlja ispred doma ili čak ispred nekih restorana. Da maske nose na ulici i poslu u jeku sezone gripa, da bi druge zaštitili od sebe. Da su gestovi pozdravljanja uglavnom različiti tipovi naklona, da vrlo brižno vode računa o ličnom prostoru, distanci… Japan je taj tip demokratije u kojem se kretanje na ulici ne može zabraniti, sve što vlada čini su preporuke. A narod ima takvu svijest da se pridržava. Tek posljednjih sedmica, tokom megapopularnih festivala trešnjinog cvijeta, epidemija je počela da se širi – rekao je Pavićević.
Jezik jedina barijera
Pavićević je istakao važnost poznavanja japanskog jezika u svakodnevici u Tokiju.
– Ko želi da dođe ovdje i radi i ostvari se u struci, smatram da treba da prvo žrtvuje jednu godinu i uči jezik. To su tri pisma, sistema pisanja gdje je jedan kineski, sa preko 1.000 znakova… Zbog svih košarkaških obaveza, ja se i dalje oslanjam na prevodioce, za prirodu mog posla mogao sam da se oslonim na engleski. Ali ljudi koji hoće da se ostvare u Japanu, neka uče jezik i tako se dodatno upoznaju sa jednom nevjerovatnom kulturom – napominje Luka.
O Olimpijskim igrama
– Moram reći da je Japan na svim nivoima već godinama činio sve, da dostojno ugosti i priredi simbolički jake, moćne Olimpijske igre u Tokiju. Država, kompanije, građani. Tako je i kompanija Tojota, koja rukovodi mojim Alvarkom, jedan od glavnih sponzora Igara. Zato su ovo odlaganje Igara za godinu doživjeli kao jednu ranu. Istovremeno uz svijest, da je to nedaća i viša sila na kakve su navikli kroz istoriju, i koju valja prebroditi i pobijediti. Uvjeren sam da niko kao Japan nije sposoban da na pravi način prevaziđe ovu situaciju. I nadam se da neće biti bilo čega što bi narednog ljeta ugrozilo Olimpijske igre u Tokiju – rekao je Pavićević.
