Luka Đorđević je pojačao Lokomotivu iz Moskve u transferu vrijednom 2,5 miliona eura, potpisao je petogodišnji ugovor i zadužio je broj 22.
A 25-godišnji napadač je odmah dobio šansu u taboru “lokosa”. Lokomotiva je, u gradskom derbiju, u gostima savladala Dinamo (2:1), a centarfor reprezentacije Crne Gore je dobio posljednjih 12 minuta kada je na semaforu VTB arene pisalo 1:1.
Prodrmao je vicešampiona Rusije, a solidan debi i prelazak iz jednog velikog kluba u drugi je bio povodm da da ga ruski portal Čempionat ugosti u svojim odajama.
Lokomotiva je pobijedila Dinamo, CSKA i Anderleht u trci za potpisom rođenog Budvanina…
“Dinamo je otpao zbog neke čudne kompletne situacije u klubu, Anderleht i CSKA su uglavnom otpali pošto se klubovi nisu dogovorili oko obeštećenja. A što se tiče Lokomotive, bili su konkretni, nazvali su mog agenta i sve se desilo brzo: za dva dana se sve završilo”, rekao je Đorđević, koji se prije dolaska u Moskvu konsultovao sa saigračem iz Zenita Branislavom Ivanovićem, koji je na početku inostrane karijere igrao za “lokose”.
“Rekao mi je da je klub savršen, da je sve vrhunski organizovano, ali da nema pritiska kao u Zenitu. I bio je u pravu”.
A da li ste se plašili reakcije tifoza koji su vas voljeli i poštovali? Ipak ste prešli u konkurentski tim…
“Ne. Mislim da dobro znaju kroz šta sam sve prošao. Ubijeđen sam da su svjesni da sam morao dalje da nastavim”, jasan je Đorđević.
Iskusni 72-godišnji trener Moskovljanja Juri Semin se zalagao za dolazak našeg reprezentativca, a već mu j e dao novi nadimak “Luk”. I to je “hrabrom sokolu” bilo bitno, jer se zasitio seljakanja po pozajmicama…
“Svaki odlazak i povratak u Zenit ima svoju priču”, počeo je momak koji je tokom sedam godina ugovora (2012-2019) sa Zenitom igrao za Tvente, Sampdoriju, Ponferadinu i Arsenal iz Tule…
“Kada sam došao bio sam mlad i trener je bio Spaleti koji mi je odmah rekao da je najbolje da odem na pozajmicu. To mi je bilo u redu. Kada sam se vratio, tu je bio Viljaš Boaš koji je sa mnom popričao dva minuta i rekao mi ‘ne trebaš mi, idi negdje’. Zatim je došao Lučesku kod koga sam dobio priliku, ali se Zenit njega lako odrekao zbog pritiska rezultata, pa je došao Manćini”.
I sadašnji 54-godišnji selektor Italije je bio prilično grub…
“Čim je došao, počeo je da kupuje igrače i odmah sam shvatio da za mene nema mjesta. Jednostvano, na treningu vidite dva tima da igraju jedan protiv drugog i sa strane čeka još šest, sedam fudbalera. Nije mi se dopao njegov stav prema igračima koji nisu bili u njegovom planu. I nisam želio da igram svaku petu utakmicu po 15 minuta”.
Zenit je čak i ljetos obećao da će da pruži šansu polivalentnom špicu…
“Jeste, ali se očigledno nešto promijenilo kada je počela sezona”, poručio je Đorđević, koji ništa ne zamjera trofejnom timu iz Sankt Peterburga.
“Zenit nije jedan trener, direktor ili predsjednik. Zenit je veliki klub sa armijom navijača. Kad sam došao bio sam mlad. Zato, nema ljutnje na Zenit. Kada sam odlazio iz Mogrena imao sam još ponuda, ali odbrao sam Zenit i opet bih uradio isto, iako znam šta bi bilo u budućnosti”.
Na pozajmicama u Tventeu, Sampdoriji i Ponferadini se nije proslavio, ali zato jeste u Arsenalu iz Tule, gdje je igrao prethodne dvije sezone 60 utakmica, 16 golova. To ga je dovelo u Lokomotivu.
“Nisam imao vremena da se dokažem u Holandiji, Italiji i Španiji, dok u Arsenalu jesam. I zato sam imao dobar učinak”, jasan je nekadašnji klinac Mogrena, koga je u sezoni 2017/2018. u taboru “tobdžija” trenirao Miodrag Grof Božović.
“Čuli smo se prije početka sezone, želio je da me dovede. Sve je bilo u redu, dao sam sedam golova za polusezonu, a prvi strijelac Premijer lige Rusije je imao devet. Međutim, u januaru je došao Dzjuba takođe na pozajmicu iz Zenita i moja uloga se promijenila”.
Dzjuba Vas je usporio i izbacio iz tima?
“Prvo mi nije bilo jasno zašto Zenit šalje još jednog igrača na pozajmicu u Arsenal i to igrača koji igra na mojoj poziciji. Vjerovatno su dobri odnosi Božovića i Dzjube uticali na to. Božović jeste moj zemljak, razumijem ga što je doveo Dzjubu, jer je jedan od najboljih u Rusiji, ali mislim da je to bilo nepošteno prema meni. Posebno to što sam odmah završio na klupi”.
Tim ruskih novinara su zanimale političke teme. Đorđević je objasnio da Crnogorci vole Ruse i Rusiju, a prisjetio se i NATO bombardovanja Jugoslavije kada je imao svega pet godina.
“Najviše se to osjetilo u Beogradu i na Kosovu, ali nismo ni mi u Crnoj Gori bili pošteđeni. Zbog bombardovanja Jugoslavije, u koje je bio uključen osiromašeni uranijum, mnogo djece ima kancer. Saznao sam iz medija da posljedice štetnih materija ostaju 20 hiljada godina. Tako ni ja 20 hiljada godina ne mogu da imam pozitivno mišljenje o bombardovanju”, jasan je 25-godišnji fudbaler.
Luka se ne sjeća bratoubilačkog rata na prostoru bivše SFRJ od koga se sve republike bivše državne zajednice još oporavljaju, jer je bio klinac, ali…
“Rat je trajao od 1991. do 1995, a ja sam rođen 1994. Međutim, majka mi je pričala da me je nosila i da su letjeli vojni avioni i da je od straha pala na zemlju. Prošli su nas i otišli negdje drugo”, prisjetio se Đorđević, koji zna da se živjelo teško u doba rata i bombardovanja.
“Bilo je teško, a u prodavnici je bio praktično samo sok od jabuke. Ali, što se tiče mene nisam imao luksuzno, ali jesam normalno djetinjstvo. Otac je radio kao sportski novinar, komentarisao je i Ligu šampiona, a majka je bila fitnes instruktor”, poručio je rođeni Budvanin, koji se vratio i prošlost prisjetivši se da ga je otac intervjuisao i da mu je to bilo smiješno.
A momak koji je postigao jedan gol na samo 11 utakmica u dresu “hrabrih sokolova” od malih nogu navija za Partizan. I to nikad nije krio.
“Mnogi u Crnoj Gori navijaju za Partizan ili Crvenu zvezdu. Generalno, crveno bijeli imaju više navijača, ali nikada nisam želio da budem kao većina. Uz starijeg brata (Stefan Đorđević, napadač Petrovca) postao sam navijač Partizana. Kada sam bio šesti razred otac me je poveo na derbi u Beograd. Pobijedili smo 3:2. Poludio sam od sreće”, rekao je najmlađi strijelac u istoriji naše reprezentacije.
Đorđevićeva neostvarena želja je da obuče crno bijeli dres, ali…
“San mi je da zaigram za Partizan. Ali, tamo je teška situacija sada. Mnogo mojih prijatelja je igralo za crno bijele posljednjih godina i ispričali su mi dosta loših stvari”.
Kao okoreli navijač Partizana, komšijama ne želi uspjeh. Zvezda je sinoć igrala prvu utakmicu plej ofa za Ligu šampiona protiv Jang Bojsa…
“Neće proći. Još ima šansi? Nema. Previše bi joj bilo da drugu godinu zaredom igra u Ligi šampiona”, poručio je sa osmijehom na licu Luka Đorđević, koji je podvukao da Branislav Ivanović neće pojačati “crveno bijele” narednog ljeta.
“Otvorio sam jugoslovenski restoran u Tuli. Ne srpski, nego jugoslovenski. Često smo išli u jedan turski restoran, a tamo je radio kuvar iz Srbije. Pitao me je da li bih probao, bio sam odričan, ali poslije sam promijenio mišljenje. Posao je profitabilan, a svi su zadovoljni”.
Luka Đorđević je sezonu 2014/2015, proveo u Sampdoriji, nije se naigrao (upisao pet nastupa), ali se družio sa legendom afričkog fudbala Samuelom Etoom. Odmah su se pronašli, a zajednička tema im je bila Rusija, jer je sjajni Kamerunac od 2011. do 2013. godine igrao za tada superbogati Anži iz Mahačkale.
“Eto je druželjubiv i zanimljiv. Ne mogu da kažem da smo prijatelji, ali smo znali po sat vremena da ostanemo u svlačionici i da razgovaramo. Čak je u vrijeme Viljaša Boaša želio da mi pomogne, preporučio me je jednom klubu riječima ‘mlad je, dobar je, igrao je sa mnom u Sampu’, prisjeća se 25-godišnji reprezentativac Crne Gore, koji je otkrio da bivši napadač Majorke, Reala, Barselone, Intera, Čelsija nije mnogo naučio ruski jezik.
“Pitao sam ga jednom ‘sjeća li se ko je riješi, a odgovorio mi je’‘plata’“.
Da podsjetimo, Eto je u Anžiju primao 20 miliona eura godišnje.
