Marija Vuković nekako je predodređena da piše istoriju. Iako skromna, povučena, crnogorska rekorderka uvis, pokazala je kada je najvažnije da za nju ne postoje granice, da konstatno sve više leti…
Prva Crnogorka koja je donijela svjetsko zlato našoj zemlji (2010. kada je postala juniorska šampionka), rekorderka po broju nastupa na velikim takmičenjima, krajem juna ispisala je novu stranicu istorije crnogorske atletike i pokazala da su je mnogo prerano otpisali.
Marija je u Smederevu sa preskočenih 197 centimetara postala šampionka Balkana, oborila lični i crnogorski rekord, a istovremeno ispisala istoriju crnogorske atletike kao prva takmičarka koja sa ispunjenom normom ide na Olimpijske igre…
Istina, neposred pred nastup na prvenstvu Balkana Vuković je dobila potvrdu da će biti sigurna učesnica Olimpijskih igara, što je donijelo pomiješana osjećanja…
–Neposredno po dolasku u Beogradu dobila sam vajld kartu i bila sam srećna, jer je to onda bilo definitivno da ću biti učesnik Igara, iako sam po tablicama i mojim rezultatima svakako bila gotovo sigurna na toj listi. Ali, osjećanja su onda odjednom bila nekako pomiješana – sa jedne strane srećna što sam ispunila najveći san da budem na Olimpijskim igrama, s druge strane sam se iznervirala što nakon vjerovatno najbolje godine u karijeri i izuzetno dobrog rada u Grčkoj idem na taj način, a ne sa normom, u koju sam bila ubijeđena da mogu ostvariti – priznaje Vuković u razgovoru za naš portal.
Međutim, vajld karta je Mariju oslobodila imperativa i lišilo bilo kakvog pritiska.
-Nijesam imala pritisak. Rekla sam sebi idem u Tokio, ali sada idem na sve ili ništa, želim da pokažem da idem s razlogom. I jednostavno cijeli dan to je bilo to. Osjetila sam pozitivnu energiju. Nakon dugo vremena bila sa sestrom Jovanom, bratom Davidom, a uvijek kada sam skakala pred Jovanom imala sam dobar rezultat. Osim toga, kada god nastupam u Srbiji imam dodatni motiv. I, onda izađem na zaletište i čujem neke moje omiljene pjesme. Sve mi je govorilo da se poklapa i bila sam skroz opuštena – prisjetila se Marija.
Kako je visina rasla, konkurencija je bila sve manja. I, onda trenutak za istoriju, koji je Marijina sestra Jovana slikovito opisala na društvenim mrežama: ,,Let za Tokio, broj 197, pilot Marija”…
-Poslije 192 centimetra, pitala sam Rumunku Sanču da li da postavimo visinu na 196, da ne skačemo 195 i ona se složila, ali sudije nijesu prihvatile naš dogovor. Morale smo da skačemo 195 i kada sam preskočila bila sam zadovoljna, iako to nije bila norma. Zatim sam ostala sama, visina 197 centimetara i prva dva skoka kiksem, možda iz određenog straha, jer to nije visina koju skačem stalo, pa se ukočim, ali sam onda treći odvalila. Čak mi je trenerica rekla da se nijesam ispraznila od radovanja, bilo je prostora da možda napadem i dva metra, ali ostavićemo te veće visine za Tokio – prokomentarisala je Vuković.
O kakvom je rezultatu riječ možda najbolje govori podatak da je na posljednjim Olimpijskim igrama u Riju Španjojlka Rut Beitija osvojila zlato sa rezultatom 197 cm! Međutim, skromna članica AK Podgorica ,,spušta loptu”…
–Ova godina je mnogo jača, nego što je bilo tada. Čak 27 djevojaka je skočilo 197 centimetara i više, tako da će biti pakleno. Svako ima želju da prije svega stigne do finala, što bi bilo zaista nestvarno – dodala je Marija.
Marija Vuković skoro dvije godine je u Grčkoj. Ali, atletika nije poput drugih sportova, pa se sve svodi na stipendije, a kako je sada na prekretnici da napravi nešto baš ozbiljno, jasno je da će morati imati i veću podršku.
-Moram istaći da od prvog dana imam podršku Crnogorskog olimpijskog komiteta. Predsjednik Dušan Simonović i u periodu mini krize i kada je malo ko vjerovao, uvijek mi je pružao podršku i znam da su riječi hvale i čestitke od ljudi iz COK-a maksimalno iskrene. Zato mi je drago da sam opravdala njihova očekivanja. Uz ASCG i Glavni grad od skoro, jer sam od nedavno član AK Podgorica, vidjećemo da li je možda i trenutak da konačo imam i nekog sponzora. Možda mnogi misle da ako treniram u Grčkoj da je meni super. Ali, poznato je da u Crnoj Gori nemamo uslove i da smo iako to ne želimo prinuđeni da treniramo vani, daleko od kuće, gdje dosta toga moramo sami da iznesemo – objasnila je Marija Vuković.
