Osvojio je sve što se moglo osvojiti na klupskom i reprezentativnom nivou, stekao je status legende, a od prošle godine je i član Fibine Kuće slavnih. O Bogdanu Tanjeviću se sa velikim poštovanjem priča širom Starog kontinenta, a nedavno je o njemu pisao Den Piterson. Još jedna legenda magične igre pod obručima i bivši trener Virtura i Olimpije iz Milana koji je vodio bitke sa Bošom u Italiji. Njegov tekst prenosimo u cjelosti. Uživajte…
Devet pobjeda, ali četiri lekcije
“Tačno je, Bogdan Tanjević mi se vratio! Pomenuo sam ga pišući o trenerima reprezentacija koji su osvajali medalje na takmičenjima FIBA, a protiv kojih sam igrao. Još jednom sam se, da tako kažem, suočio sa njim pišući o čuvenim ex-jugoslovenskim trenerima. A sada ponovo pišem o njemu u mom serijalu o trenerima koji su članovi košarkaških kuća. Razlog je taj što je Tanjević prošle godine izabran u FIBA Kuću najboljih.
Čini mi se da protiv njega imam skor pobjeda 9-4. Ali to je zato jer sam trenirao najjači tim u Italiji, a on je tek gradio ekipu Juve iz Kazerte, krećući sa njima od A2 lige. Ovo je gorka istina: ja sam dobio devet utakmica, a on me je trenerski “oduvao” u četiri!
Kada govorim o individualnom treningu i izgradnji tima, obično slušaoci od mene traže da im objasnim razliku u kvalitetu sjajnih trenera. Prije nego što odgovorim, uvijek se poslužim izrekom Bogdana Tanjevića: ‘Izuzetan trener mora biti zahtjevan i inspirativan’. To je Boša! Njegovi treninzi dovodili su igrače do njihovih fizičkih, mentalnih i emocionalnih limita. Na utakmicama, on bi bez problema najbolju zvijezdu tima poslao na klupu ako ne igra dobro, čak bi tim činom napravio kretena od njega. Njegov zvonki glas odjekivao bi dvoranom i upozoravao svakog igrača koji napravi grešku. Ne sjećam se da sam ikad sreo zahtjevnijeg trenera. On je htio da dajete sve od sebe, ali sve vrijeme.
Dovođenje Bodiroge
Zatim, Boša je budio samopouzdanje svojih timova i svakog igrača. Dok je trenirao Stefanel iz Trsta 1992. potpisao je ugovor sa momkom iz Srbije visokim 205 centimetara. Bio je to Dejan Bodiroga. Kritičari su vrisnuli: ‘Šta??? Ima samo 19 godina!? Zašto taj nije prethodno nigdje igrao? Šta, iz Srbije je? Zar nije bilo nekog boljeg američkog plejmejkera? Visok je 205? Ko je taj momak? Da nije Medžik Džonson?’
Istina je da je Bodiroga u to vrijeme bio dječak u ligi u kojoj su igrali ozbiljni muškarci. Ali on je ubrzo počeo da osvaja prvenstva sa svojim timovima i evropske titule sa svakom ekipom u kojoj je igrao. Bio je evropski Igrač godine. Na NBA draftu izabran je u drugom krugu… Ali, nije stvar u tome. Poenta je u sljedećem: Bogdan Tanjević je Dejanu Bodirogi ulio samopouzdanje. Kad je Bodiroga krenuo da igra u Trstu, bilo je to onako, ne baš najbolje. To kažem ja, kritičari su bili još neuporedivo oštriji. Tanjević je tada hrabro istupio: ‘Sačekajte! Nećemo raskinuti ugovor sa Bodirogom. On će biti naš ključni igrač. Možete ga otjerati samo preko mene mrtvog!’ Bodiroga je uzvratio osvajanjem trofeja tokom cijele karijere.
Kad je 1982. Brazilac Oskar Šmit potpisao za Juve iz Kazerte, znalo se da je izuzetan šuter. On i Tanjević su u naredne četiri godine najprije osvojili A2 ligu, sljedeće godine igrali su četvrtfinale plejofa A1, sljedeće polufinale, i na kraju finale. Sa reprezentacijom Brazila Oskar je odigrao rekordnih pet olimpijskih igara, a 1987. kad je u finalu Pan-američkih igara tukao reprezentaciju Sjedinjenih Američkih Država.
Mogao bih ja još da nabrajam. Duga je to lista. Eto, to je Boša! Zahtjevan trener. Inspirator. Trener nad trenerima”, napisao je Piterson za magazin Koš.
