Crnogorski odbojkaši će 13. septembra debitovati na velikom takmičenju, na Evropskom prvenstvu, koje se održava u Francuskoj, Belgiji, Holandiji i Sloveniji.
Goran Vujević, najbolji crnogorski odbojkaš u istoriji, je među malobrojnim odbojkašima iz naše zemlje koji su u bivšoj SFR Jugoslaviji ili SR Jugoslaviji (odnosno državnoj zajednici Srbija i Crna Gora) nastupali na evropskim prvenstvima. Popularni Kvisko ima pet odličja sa šampionata Starog kontinenta, bio je šampion Evrope 2001. godine u Češkoj, a ima još srebro i tri bronze. Vujević, svakako, odlično zna šta sredinom septembra očekuje izabranike Veljka Bašića…
“Bez obzira što je proširen broj učesnika Evropskog prvenstva, mislim da je Crna Gora na pravi način iskoristila šansu da se pojavi na velikom takmičenju. To je, sigurno, potvrda dobrih igara iz prethodnih kvalifikacija, ali je uvijek falilo jedan korak za plasman na EP. Iza ovog plasmana na Evropsko prvenstvo nije samo rad iz protekle i ove godine, već i rad iz prethodnih godina. Ovo predstavlja veliki uspjeh, pogotovo što odbojka nije toliko popularna u Crnoj Gori kao ostali sportovi, ali je ovo je pravi način da se odbojka kao sport dobije veću pažnju u odnosu na ostale”, kaže na početku razgovora za „Vijesti” Goran Vujević, koji je najveći uspjeh sa reprezentacijom ostvario osvajanjem zlata na Olimpijskim igrama u Sidneju 2000. godine, a, između ostalog, osvojio je srebro na Svjetskom prvenstvu u Japanu 1998. godine, kada je bio proglašen za najboljeg servera šampionata.
Crna Gora će na EP, u Roterdamu i Amsterdamu, igrati u grupi sa prvakom svijeta Poljskom, domaćinom Holandijom, Estonijom, Češkom i Ukrajinom.
“Crna Gora je u vrlo teškoj grupi, favoriti za prva tri mjesta su Poljska, Holandija i Estonija, a Crna Gora svoju šansu može da traži protiv Ukrajine i Češke. Ali, mislim da bi svaka pobjeda predstavljala uspjeh za reprezentaciju Crne Gore. Ne treba, dakle, da je cilj prolaz u osminu finala, nego cilj treba da bude da se odigra što više kvalitetnih utakmica, da se upiše neka pobjeda. Mislim da neke šanse postoje, ali su minimalne. Međutim, uvijek se treba nadati, iznenađenja se dešavaju na velikim takmičenjima, tako će biti i na ovom Evropskom prvenstvu. Crnoj Gori želim svu sreću, da prođe barem u drugi krug takmičenja. Biće jako teško, jer se Crna Gora prvi put sreće sa tako velikim timovima, pa će to biti i pravo mjerilo reprezentacije u ovom trenutku”, nastavlja Vujević, koji je 2015. godine nagrađen nagradom Evropske odbojkaške konfederacije za životno djelo, za cjelokupan doprinos razvoju odbojke.
Kao neko ko je pet puta igrao na EP, prvi put daleke 1995. godine u Grčkoj, Vujević odlično zna kakav je osjećaj debitovati na velikom takmičenju.
“Sigurno da kod igrača postoji neka vrsta straha, igraće protiv nekih reprezentacija i igrača koje su do sada gledali samo na televiziji ili kroz klubove u nekim jačim ligama. Postojaće sigurno neki respekt prema tim reprezentacijama, ali taj strah može samo da donese nešto pozitivno, da ekipa odigra najbolje moguće, da taj strah donese dodatnu snagu ili motivaciju. Sa druge strane, biće mnogo gustih mečeva i setova, i neiskustvo možda bude hendikep, posebno na visokom rezultatu na 23:23 ili 24:24, kada može da se plati danak neiskustvu i neigranju jačih utakmica tokom proteklih godina”.
Vujević, međutim, nema dilemu da nastup na jednom takvom takmičenju kao što je Evropsko prvenstvo može puno da znači za sve igrače u crnogorskoj selekciji.
“Znam neke igrače iz reprezentacije Crne Gore koji igraju po inostranstvu, mlađe ne znam mnogo. Ali, sigurno, ovo je jedno veliko iskustvo za sve igrače. Biće, istina, teško i selektoru ako bude treba da pruži šansu mlađima, jer će biti jakih utakmica, biće i poraza. Ali, trebaće energija mlađih igrača, da bi se vidjelo kako se radi u Crnoj Gori sa klubovima i mlađim igračima”.
Kada su favoriti za medalje na Evropskom prvenstvu u pitanju, Vujević ističe da su kandidati oni standardni.
“Mislim da su Rusija, Poljska, Italija, Francuska i možda Srbija favoriti za ulazak u polufinale. Nakon toga su karte sve otvorene. Biće to teško takmičenje, sa dosta putovanja, dosta zemalja. Mislim da su tih pet selekcija pokazale najveći kvalitet u Svjetskoj ligi i kasnijim kvalifikacijama za Olimpijske igre”.
Vujević je igračku karijeru završio 2015. godine, u 43. godini. Od tada je sportski direktor kluba u kojem je proveo najveći dio karijeri, Peruđi, koja prošle sezone, i pored velikih ulagaja i odlične ekipe, nije ispunila ciljeve jer je izgubila finale plej-ofa od Lubea, te polufinale Lige šampiona od Zenita.
“Ambicije kluba su uvijek visoke, osvajanje titule u Italiji ili ulazak u finale Lige šampiona su primarni ciljevi, jer su i ulaganja velika. Sigurno je da ćemo ove sezone imati još veću konkurenciju jer su se mnoge ekipe pojačale, kao i mi. Sezona će biti neizvjesna, ali ne bojimo se nikoga, imamo iza nas tradiciju, sigurnost, koju mislim da možemo to da prenesemo i na tim. Imamo i jedne od najboljih navijača u Italiji, tako da se nadamo da ćemo minimum stići do finala plej-ofa i popraviti rezultat u LŠ u odnosu na lani”, istakao je Vujević, koji je 19 godina igrao u inostranstvu, od čega 18 u Italiji, za Brešu, Feraru, Taranto, Trentino, Latinu, Peruđu (u dva navrata), dok je jednu sezonu proveo u Olimpijakosu, a šest u Partizanu.
Da sam birao, Crna Gora bi imala veliku prednost
Kada je 3. decembra 2006. godine, posljednjeg dana Svjetskog prvenstva u Japanu, na posljednjem takmičenju u dresu zajedničke države, odlučio da stavi tačku na reprezentativnu karijeru, Vujević je ostavio veliku prazninu u srpskoj i posebno crnogorskoj reprezentaciji, budući da su se obje države nadale da će jedan od najboljih odbojkaša svih vremena na ovim prostorima nositi njihov dres.
I dok je igrao govorio da mu ne nedostaje reprezentativni dres (“Ja sam svoje rekao u reprezentaciji. I sada bi bio grijeh da nekom mlađem uzimam mjesto, kada on može da igra kao i ja”), i da mu je to produžilo klupsku karijeru, jer je imao više vremena za oporavak. Zato je i tako dugo trajao, i kaže nije zažalio zbog takve odluke…
“Jako rano sam ušao u reprezentaciju i svake godine sam imao pun učinak u reprezentativnim akcijama tokom ljetnjeg perioda. Poslije nekih skoro 18 godina, ako ne i više, odlučio sam da se odmorim ljeti, i mogu da kažem da taj ljetni odmor, koji do tada nisam imao, je produžio karijeru, jer sam igrao do 42 godine. Tada sam osjetio da je pravo vrijeme da dam sebi neki predah koji ranije nisam imao”, kaže Vujević.
Na pitanje da je birao, čiji bi dres izabrao, 46-godišnji Budvanin (u matičnoj Avali je napravio prve odbojkaške korake) odgovara:
“Nisam razmišljao o tome. Kada sam odlučio da završim reprezentativnu karijeru, nije se još bilo iskristalisalo da li može da se bira ili ne može. Sa jedne strane, dosta dugo sam igrao u Srbiji, pripreme reprezentacije su bile stalno u Srbiji, i sve se vrtjelo oko Beograda. Sa druge strane, ja sam iz Crne Gore i sigurno je da bih dobro razmislio. U tim nekim godinama možda ne bih jurio rezultate, neke medalje, pa bi Crna Gora, sigurno, imala veliku prednost”, zaključio je Vujević.
