Budućnost, Rudar, OFK Titograd i Sutjeska eliminisali su u 1. kolu evropskih takmičenja, tako što su na osam utakmica ostvarili dva remija i doživjeli šest poraza, a uz to postigli samo dva gola.
Sutjeska, koja će nastaviti takmičenje u Ligi Evrope, zahvaljujući novom formatu Uefe, ispala je od bolje i neuporedivo bogatije Astane, dok se za Budućnost očekivalo da će pružiti makar bolji otpor slovačkom Trenčinu.
Ispadanje Rudara od Partizana takođe nije iznenađenje, ali je način na koji su Pljevljaci pristupili evropskim mečevima, malo je reći neozbiljan. Neozbiljno su izgledali i na terenu, u oba meča, kao totalni autsajderi. Samo nekoliko dana prije evropskih mečeva Rudar je napustio trener, Miodrag Vukotić, a ekipu je vodio pomoćnik, Vuko Bogavac.
Šta tek reći za OFK Titograd, ekipu koja je “pomjerila granice” – dogodilo se prvi put da jedan crnogorski klub ispadne od ametera, ili poluamatera, kako je svoj tim nazvao trener B36 Toršavna sa Farskih Ostrva.
Za Sutjesku, Rudar, OFK Titograd i Budućnost zajedničko je to što su u evropsku sezonu ušli oslabljeni, uglavom bez najboljih igrača iz prošle sezone, što će reći – nespremni, ili nedovoljno spremni, za ozbiljna evropska iskušenja koja donosi Evropa.
Ceh za ispadanje OFK Titograda platio je trener, Aleksandra Miljenović.
Zar je neko očekivao da će biti drugačije – čelnici ovog kluba mijenjaju trenere, u prosjeku, svaka tri ili četiri mjeseca. Novi predsjednik kluba Vladan Vujović tačno je godinu na toj funkciji, a već je promijenio četiri trenera (Dejan Vukićević, Branko Smiljanić, Vesko Stešević, Aleksandar Miljenović). Uskoro će tražiti i petog…
Sve su to klubovi koji su igrali, ili i dalje igraju Evropu – dakle, najbolji i najorganizovaniji koje Crna Gora ima u ovom trenurtku.
A kakvi su onda ostali?
U crnogorskom klupskom fudbalu vlada haotično stanje, 14 dana uoči starta 13. sezone u samostalnoj Crnoj Gori.
I “haotično” je čak preblaga ocjena.
U Zetu se, na primjer, prije dvije sedmice vratio Duško Vlaisavljević, godinu nakon što je sa timom sa Trešnjice umalo osvojio titulu.
Vratio se, a već je otišao – nema pojačanja, nema para, nema plata, nema priprema, nema pripremnih utakmica. Sve to ga je natjeralo da ode, samo 15 dana nakon što je došao. I Zeta, dakle, traži novog trenera…
Mornar je proslavio veliki uspjeh povratkom u Prvu ligu, ali su tu počeli problemi.
Barani, naime, nemaju gdje da igraju. Nemaju formiranu ni upravu kluba, nisu još formirali ni tim sa kojim će se takmičiti. Ako usiju da ga naprave, igraće mečeve kao domaćini u Petrovcu, ili na kampu FSCG u Podgorici.
Cijelu naprednu sezonu i Lovćen će igrati u gostima – na Cetinju se pravi stadion, što će najstariji crnogorski klub preseliti negdje drugo. Opcije su Podgorica, Danilovgrad…
Grbalj je prošle sezone plasirao u kvalifikacije za Ligu Evrope, ali nije nastupio jer klub nije ispunio uslove (finansijske) koje zahtijeva Uefa. Sve je to rezultiralo odlaskom predsjednika Marka Carevića, te povratkom u klub nekadašnjeg sportskog direktora Nenada Maslovara.
Iskra i Petrovac su se borili za opstanak, izborili ga, funckionišu uz puno problema, ali makar nisu mijenjali trenere.
To je crnogorska Prva liga, a kakva je onda Druga?
Fudbalski savez Crne Gore je minulih sezone proslijedio klubovima više miliona eura – za infrastrukturu, poboljšanje uslova za rad, izgradnju pomoćnih, popravku glavnih terena, za stabilno funkcionisanje…
Šta bi tek bilo da takve pomoći uopšte nema, ili da je nema u tolikoj mjeri?
Ulaganja, u svakom slučaju, nisu vidljiva, jer crnogorski klupski fudbal tone sve niže – kombinacija je nestručnosti, nedostatka vizije, nekompetentnosti ljudi koji vode klubove, a koji očigledno misle da sve znaju.
Klasičan amaterizam, pod plaštom profesionalnosti.
Ko su amateri, odakle dolaze? Sa Farskih Ostrva, ili iz Crne Gore?
