Rukometašice Crne Gore su preko Beograda, Pariza i Sao Paula krenule ka Rio de Žaneiru, gdje će stići u večernjim časovima.
„Ne idemo u Brazil samo da učestvujemo. To pravo smo obezbijedile na kvalifikacionom turniru u Danskoj, idemo da se borimo i na kraju ćemo vidjeti šta smo uspjele”, kaže Katarina Bulatović za Vijesti.
„Ne najavljujemo neke velike medalje, ali sve sanjamo da se ponovi bar onaj London od prije četiri godine. A da li imamo snage za nešto više, to ćemo vidjeti za 20-ak dana”, jasna je Katarina.
Crna Gora je na posljednja tri velika takmičenja išla kao jedan od kandidata za medalje, ali je ispadala u osmini finala i četvrtfinalu svjetskih prvenstava i bila 4. na šampionatu Evrope. Imala je igru za medalju, ali je grč sputavao tim. Možda se sada to promijeni.
„Na nekim takmičenjima su nam medalje izmakle za sitnicu. Nedostajao je negdje gol, ponegdje stotinka ili sekunda i mislim da je idealno vrijeme da nam se sve to vrati na ovim Olimpijskim igrama”.
„Idemo spremne, raspoložene i da se borimo za jednu od medalja, zašto da ne? Iako smo imale mnogo problema i povreda, raduje što će konačno moći i Marija Jovanović da nam pomogne”.
„Mislim da je spremna. Svi znaju koliko se žrtvovala za ovo, koliko ranije je počela da trenira i vjerujem da će se to i njoj i nama vratiti na najbolji mogući način”, nada se 31-godišnja bombarderka, koja je sa 53 pogotka bila prva golgeterka prethodnih Olimpijskih igara.
U timu Crne Gore je i drugi strijelac u Londonu (46 golova), Bojana Popović, koja je prekinula četvorogodišnju penziju da bi osvojila novu olimpijsku medalju.
„Bojana nam mnogo znači, to se vidjelo i na turniru u Holandiji. Ne bi trebalo da trošim riječi o takvoj igračici i o svemu što je uradila. Žrtvovala se, ostavila dvoje djece kući da bi otišla i borila se sa nama za neku od medalja”.
„Da nije vjerovala u ovaj tim, sigurno se ne bi ni vraćala, jer znamo koliko je teško da se ostavi porodica, pogotovo tako dvoje male djece”, zaključila je Katarina Bulatović.
