Prvenstvo Starog kontinenta za naše najbolje rukometaše je završeno već nakon tri odigrane utakmice – realno to je bilo i očekivano s obzirom na situaciju koja ih je zadesila prije i tokom prvenstva.
Međutim, isto tako je jasno da “crveni” mogu da žale što se nijesu plasirali u drugu rundu takmičenja s obzirom da su imali idealnu priliku za to u posljednjem meču protiv Bjelorusije.
Ono što je sigurno jeste da su “lavovi” ostavili i posljednji atom snage na tlu Kopenhagena, želja nijednog trenutka nije dolazila u pitanje, jasno je bilo da su svi do jednog na prvo mjesto stavili rezultat reprezentacije, igrali su povrijeđeni, neki i na svoju ruku, međutim sve to nije bilo dovoljno da se osvoje bodovi u duelima sa Švedskom, Hrvatskom i Bjelorusijom.
Ako se pogleda statistika, jasno je da je bilo dosta pozitivnih stvari – Rade Mijatović je pokazao da je vrhunski golman, kapiten Mladen Rakčević je bio pravi vođa, Vasko Ševaljević je u prva dva meča bio pravi, kao i Igor Marković, Marko Simović je kupio navijače, jer je igrao bez dozvole ljekara i to odlično, dok su debitovali Vuko Borozan i Miloš Vujović. Nebojša Simić kada god da je ušao, odradio je posao, a pozitivan utisak je ostavio i Milan Radović. Roviti Mirko Milašević je takođe dao veliki doprinos i zaista je šteta što Stevan Vujović nije mogao više da pomogne jer je vidan bio njegov nedostatak, kao i kapitena Draška Mrvaljevića.
“Iako nije lako sumirati ono što se dešavalo u Danskoj, jer smo kroz dosta toga prošli, mogu reći da su krajnji utisci zadovoljavajući. Istina, ostaje žal što nijesmo iskoristili svoje šanse na meču sa Bjelorusijom. Nijesmo iskoristili odlične intervencije golmana Mijatovića da na odmor pođemo za ubjedljivom razlikom, dok smo zatim bili dosta brzopleti u nastavku. Bilo je dosta faktora koji su uticali da se ne plasiramo dalje, ali i sada smatram da je Evropsko prvenstvo u Danskoj bilo ogromno iskustvo za ove igrače”, kazao je selektor Zoran Kastratović.
Bjelorusi su imali jasan cilj na ovom prvenstvu. Imali su taktiku da svu koncentraciju usmjere na meč sa Crnom Gorom i to im je dalo rezultata. Na drugoj strani, naši momci su se mnogo istrošili u prva dva duela, pogotovo sa Hrvatskom, gdje su se mnogi ispovređivali.
“Iskreno da vam kažem, nije bilo lako biti selektor Crne Gore u Danskoj. Mnogo toga se dogodilo prije takmičenja. Kapiten Mrvaljević zbog povrede nije mogao biti za timom, zatim su Vujović i Grbović bili podvrgnuti hiruškim intervencijama, Milašević je takođe preskočio nekoliko treninga, dok su se na sitnije povrede žalili još neki igrači. Slično je bilo i na prvenstvu u Kopenhagenu, gdje su povrijeđeni igrali Grbović, Marković i Simović. Trebalo je ekipu u takvom stanju spremiti za veoma naporne i zahtjevne mečeve. Što se tiče Bjelorusije, oni su pokazali zašto su bili bolji od Slovenije u kvalifikacijama za EP”, kazao je Kastratović.
Da možete da vratite vrijeme, da li biste nešto promijenili? Vidno je bilo da Stevan Vujović nije mogao da pruži maksimum, dok je jasno bilo da je i Mladenu Rakčeviću bila neophodna pomoć i odmjena na crti, te da bi Marko Pejović mnogo značio, posebno igri u odbrani?
“Ne bih ništa mijenjao što se sastava tiče. Istina, Marko Pejović bi u ovakvoj situaciji svakako značio za tim, ali je procjena bila da su ova dva pivota trenutno ispred njega.”
Na meču protiv Hrvatske je bilo dosta dobrih taktičkih zamisli, dok je bilo i promašaja, s obzirom da Marko Kopljar imao puno prostora da ugrozi gol Mijatovića. Takođe je i protiv Švedske naša odbrana stajala dosta slabo, posebno u prvom poluvremnu, kada je Du Ric “crvenima” prodao istu foru najmanje šest puta.
“Nemam šta da zamjerim svojim igračima što se želje i motiva tiče na ovom prvenstvu. Pružili su maksimum, možda ih je i prevelika želja sputala da na kraju naprave bolji rezultat jer je bilo dosta izhitrenih šuteva, ali šta je tu je, sada nema nazad, moramo se samo potruditi da se te greške ne ponavljaju ubuduće.”
Za šest dana “crveni” će dobiti rivala u baražu za Svjetsko prvenstvo u Kataru iduće godine, a to će biti neka selekcija od petog do 12. mjesta na šampionatu.
“Mnogo bi bilo važno da se plasiramo na Svjetsko prvenstvo u Kataru ne samo zbog kontinuiteta velikih takmičenja, već i zbog činjenice da će ovi mladi igrači imati najmanje pet kvalitetnih mečeva u grupi.”
Da može da bira, selektor bi izabrao…
“Svakako da ima dosta selekcija po mjeri sa kojima možemo da igramo. Jedna od njih je svakako Austrija, pa zašto da ne i Bjelorusija. Siguran sam da ćemo imati šta da kažemo u tim mečevima ma ko bio protivnik.”
Handballme.me
