Jutro 3. februara za Nikolu Vučevića izgledalo je kao i svako drugo pred utakmicu. Šuterski trening u Milvokiju, rutinska medijska pitanja i standardna priča oko trejd roka, perioda godine kada se njegovo ime često pominje u raznim kombinacijama.
Samo što ovoga puta glasina gotovo da nije bilo.
Naš centar nije imao nikakvu najavu da je razmjena blizu. Generalni menadžer Čikaga Arturas Karnišovas pozvao ga je tek oko pola sata prije nego što će vijest postati javna – Nikola Vučević postaje novi igrač Boston Seltiksa.
“Bilo mi je čak pomalo dosadno što nisam morao da odgovaram na sva pitanja o trejdu”, rekao je kasnije kroz osmijeh u “TD Gardenu”.
Iza šale, ipak, stoji period u kojem je frustracija već bila kulminirala. Težak poraz od 43 razlike protiv Majamija bio je još jedna potvrda da Bulsi ne uspijevaju da izađu iz sredine tabele, što je i sam Vučević javno apostrofirao nekoliko dana ranije.
U tom momentu počeo je da razmišlja i o drugačijoj ulozi.
Prihvatanje minuta sa klupe, prilagođavanje sistemu i fokus na ono što može dati timu koji ima šampionske ambicije, bez insistiranja na starom statusu startera.
Zato prelazak u Boston nije bio šok, koliko promjena konteksta.
U debiju protiv bivšeg kluba Seltiksi su slavili 124:105, uz +23 u jednom momentu — razliku kakvu Vučević rijetko kada osjetio u Čikagu. Došao je u tim koji drži vrh Istoka, uz jezgro predvođeno Džejlenom Braunom ove godine, dok se Tejtum i dalje čeka, i jasnim plej-of ambicijama.
“Definitivno je prilagođavanje. Kada se desi preko noći, nemaš mnogo vremena da procesuiraš, ali sam razmišljao o toj mogućnosti. Znao sam da bi mi se uloga promijenila ako odem u tim koji juri titulu”, rekao je Vučević.
Poslije 14 godina kao starter, ulazak sa klupe donosi i psihološku promjenu.
“Čak i sitnice, kada se čitaju starteri, ti stojiš sa strane. Onda ulaziš kasnije. Treba vremena da se navikneš”.
Njegova treća utakmica u dresu Bostona bila je i najefikasnija – 19 poena i 11 skokova za 26 minuta, uz 4/5 za tri poena. Protiv upravo njegovih Bulsa.
Uloga je jasno definisana: šuterska prijetnja sa centra, povremeni post-up, ali bez potrebe da napad ide kroz njega. Okružen defanzivno pokretljivijim igračima, njegove slabosti pozadi dolaze manje do izražaja.
Istovremeno, Čikago prolazi kroz težak tranzicioni period sa sedam novih igrača. Napad je značajno pao – prije trejda Bulsi su imali 29,5 asistencija po meču (treći u NBA), a nakon razmjene 23,3, tek 23. u ligi.
Zanimljivo, protiv bivšeg tima Vučević je upisao i dvije blokade u istom minutu, segment igre koji mu nikada nije bio primarna snaga.
Sve zajedno ostavlja utisak igrača koji je dobio novu energiju.
“Ovdje se osjeti šampionska kultura. Imaju igrače koji su osvajali i vjeruju da mogu opet. Fokus je na pobjedama i plej-ofu. U Čikagu je bilo drugačije, mlađi tim, traženje pravca. Ovo je velika prilika za mene”, poručio je crnogorski centar.
Put koji je godinama nagovještavan kroz glasine i pokušaje sada je konačno dobio epilog, Vučević u timu koji ne razmišlja o razvoju, nego o titulama.
I u ulozi koja je manja po minutima, ali veća po značaju.
