Odbrojavanje do rukometnog turnira na Olimpijskim igrama u Rio de Žaneiru je ušlo u samu završnicu. Do obračuna sa Španijom u „Areni budućnost” u Bara da Tižuki je ostalo svega devet dana, tokom kojih će rukometašice Crne Gore trenirati, prevaliti put preko Atlantika, navikavati se na vremensku zonu i, iznad svega, uigravati taktičke zamisli za možda i najvažniji meč u grupi A.
Računica je jasna – pobjeda nad djevojkama koje su od španskih medija dobile nadimak „guerreras“ (ratnice) zbog borbenog duha bi otvorio mnoga vrata izabranicama Dragana Adžića. Time bi praktično obezbijedile plasman u četvrtfinale, a poraz bi mogao da stvori tenziju već od starta.
“Španija uvijek igra odlično. Kad neko laički gleda, rekao bi da nije previše zahtjevna, ali svakoga namuči. Španjolke jesu niske, možda nemaju šut izvana, ali svaku grešku u odbrani vide i ubace se pet puta brže nego bilo koji vrhunski bek. Nezgodne su, nezahvalne za čuvanje, ali smo ih dobro izanalizirale. Znamo šta rade u odbrani i napadu, ali će nam biti potrebna budnost 60 minuta. Protiv takvih ekipa ako zaspiš na sekundu primio si gol ili im otvorio kontru”, upozorava Jovanka Radičević.
Crna Gora je u pripremnom periodu odigrala samo tri meča na turniru u Ajndhovenu i jasno je da neće biti u vrhunskoj formi 6. avgusta kada počnu OI u Rio de Žaneiru.
“Svaka prva utakmica je jako teška, nama je uvijek bila. Nadam se, ipak, da ćemo pobijediti. Dobro nam je došao turnir u Holandiji da vidimo da možemo da igramo sa svim ekipama, ako izuzmemo meč sa domaćima, kada smo bile preumorne i jedva se vukle po terenu. Protiv Švedske i Rusije, koje imaju vrhunske, brze i napadački dobre igračice pokazale smo da možemo da igramo. Teško da možemo da budemo u vrhunskoj formi na startu, vjerovatno nijedna ekipa neće biti, ali smo tempirale formu da budemo najbolje kada je najbitnije, od četvrtfinala. U grupi i imamo prava da kiksamo, a od nokaut faze nemamo, jer je samo jedna utakmica”.
Krilo Vardara smatra da niko u taboru Crne Gore ne smije da pomisli da bi trijumfom u prvom meču bio završen posao u grupi A.
“Možemo da dobijemo Španiju, a da poslije ona nekoga savlada i da se napravi krug. Ne razmišljamo o toj kombinatorici, trenutno smo koncentrisane samo na Španiju. Najviše bih voljela da pobijedimo, jer bismo imale veće samopouzdanje, a ne daj bože da krenemo sa porazom”, uz osmijeh kaže 29-godišnja Podgoričanka.
Radičevićeva je bila jedna od najboljih igračica Crne Gore na Olimpijskim igrama u Londonu, kada je čak 11 djevojaka na koje sada računa selektor Adžić bilo u timu. Ta 11. je Bojana Popović, koja u ovom olimpijskom ciklusu nije odigrala nijedan takmičarski susret.
“Veliki plus za nas je što se Bojana vratila, bila nam je od velike pomoći kada je bila samo u stručnom štabu, a ne sada kada će biti na terenu. S druge strane, jedna igračica ne može ništa da napravi sama, moramo da funkcionišemo kao tim i da iskoristimo Bojanino iskustvo. Ona svakog dana sve bolje izgleda, ali vidjećemo kako će to biti kada krenu pravi dueli na utakmicama. To ni ona sama ne može da kaže. Svi znamo kakva je bila igračica, ima vrhunsku želju i izgleda dobro na treninzima, ali će tek u Riju vidjeti u kakvom je stanju”.
U Rio ide i Marija Jovanović, koja je bila praktično otpisana nakon što je pokidala prednje ukrštene ligamente, ali se vratila prije nego što je moglo da se pretpostavi.
“Veoma prijatno sam iznenađena njenim povratkom, jer je prošlo svega pet mjeseci otkada se povrijedila. Još nije na 100 odsto, ali se vidi veliki napredak i da ima samopouzdanje. Najbitnije od svega je da nema strah, mislim da će moći da nam pomogne kada dođe završnica”, zaključila je Jovanka Radičević.
Ako nas zdravlje posluži, možemo mnogo
Bojana Popović je otvoreno priznala da se rukometu vratila kako bi osvojila zlatnu olimpijsku medalju. Crna Gora ima tim koji može da se umiješa u borbu za odličja, ali Jovanka Radičević ne želi da se zalijeće sa prognozama.
“Neću ništa da obećavam. Sve ekipe su pojačane i sve su vrhunske, pogotovo u grupi. Mogu samo da obećam da ćemo se boriti, a ako sprovedemo stvari koje smo dogovorile i ako nas zdravlje posluži, možemo mnogo. Imamo, međutim, dosta igračica koje imaju sitne probleme. Ja vučem povredu stopala već dvije godine, Suzana Lazović i Radmila Petrović imaju problema sa koljenima, Ema Ramusović takođe, ali ako nas sreća posluži možemo da napravimo dobar rezultat.”
Na nekoliko prethodnih prvenstava niste imale tu željenu sreću. Misliš li da je vrijeme da vam se sve vrati?
“Pred svako takmičenje mislimo da je vrijeme za to. Olimpijske igre su nešto posebno, svaki sportista o tome sanja. Većini nas je ovo drugi put da idemo, nekima je prvi, a o motivu i želji ne bi trebalo pričati. Ako se poklope kockice, možemo da napravimo dobar rezultat”, poručila je Radičevićeva.
