Rukometašica rumunskog “Bukurešta” i reprezentativka Crne Gore Jovanka Radičević za naš portal govorila je o svom povratku u “Budućnost”, završnici Lige Šampiona, reprezentaciji i Olimpijskim igrama u Tokiju 2020… Jovanka je nedavno potpisala dvogodišnji ugovor sa “Budućnosti”, a plavo-bijeli dres će ponovo nositi od sljedeće sezone. Kompletan intervju pročitajte u nastavku.
Od naredne sezone ponovo ćeš nositi dres „Budućnosti“. Kako se osjećaš povodom toga i šta očekuješ u naredne dvije sezone?
- Jako sam srećna što se vraćam u svoj matični klub u kome sam ponikla i naučila svoje prve rukometne korake. Imala sam još godinu dana ugovor sa „Bukureštom“ ali uz mogućnost da mogu da odem iz kluba poslije prve godine ukoliko odlučim i dobila sam ponudu od „Budućnosti“ zajedno sa Majdom da se vratimo kući . Jako sam srećna što ću ponovo igrati za klub u kojem sam se afirmisala i mislim da je nakon osam godina igranja vani pravo vrijeme da se vratim kući . Zahvalna sam Bogu na svemu što sam postigla i sigurna sam da sam se odlaskom prije osam godina nadogradila kao ličnost i sportista igrajući za druge klubove i pravo je vrijeme da se vratim svojoj zemlji porodici i klubu. Očekujem naravno kao i uvijek uspješne sezone, Final 4 i naravno želja mi je da osvojim titulu, to je nešto čemu uvijek težim.
ŽRK „Budućnost“ je obilježio 70 godina postojanja i najveće uspjehe u istoriji bilježio je u novijoj istoriji. Koji su momenti u klubu koje nikada nećeš zaboraviti i kojeg perioda se najradije sjećaš?
-„Budućnost“ je veliki klub koji je donio mnogo radosti Crnoj Gori i svim ljubiteljima rukometa i sporta i svake godine je u samom vrhu svih takmičenja. Osvojena je dugo čekana Liga šampiona koje generacije godinama nisu mogle da osvoje, i to je nešto što je za svako poštovanje. Moram reći da mi je jako žao što „Morača“ nije puna na svakoj utakmici, ipak su to djevojke zaslužile svime što rade i daju, nema ljepšeg promovisanja grada i zemlje nego kroz sport. Pamtim sve momente od početka i mog polaska na trening sa Natašom Cigankovom, do priključenja prvom timu, igranje sa tada legendama rukometa Majom Bulatović, Tanjom Jereminkom, Sandrom Kolaković, Bojanom Popović, Snežanom Damjanac i mnogim drugima, da ih ne nabrajam sve. To su bili momenti koji su za mene bili jako važni i poučni . Takođe pamtim osvajanje „Kupa Pobjednika Kupova“ i doček u „Morači“. Sve su to mometni koji se ne zaboravljaju.
Koja su tvoja očekivanja od „Bukurešta“ u završnici „Lige Šampiona“? Je li „Đer“ i ovoga puta zaista najjači tim i glavni favorit za osvajanje i koliko daleko može „Budućnost“?
- Na početku sezone smo po kvalitetu imali „dream team“, na svakoj poziciji po dva sjajna igrača, ali zadesio nas je peh i povrijedile su nam se dvije važne igračice – Neagu i Kurtović, i naravno, imajući to u vidu daleko smo od cilja koji smo imali na početku sezone. Ipak, mi i dalje imamo kvalitet da se borimo za „Final 4“ a šta će biti tamo to niko ne može da zna. Dvije utakmice u dva dana, sve je moguće. Tako da ćemo vidjeti šta će biti, uz to naravno prioritet je osvojiti domaće prvenstvo i kup, to je prije svega glavni cilj. Što se Đera tiče, to je klub sa tradicijom i klub koji je uvjek u vrhu, sigurno je da su jedan od glavnih kandidata za osvajanje „Lige Šampiona“. Imaju veliki broj stranih igrača i tačno znaju kako se osvajaju medalje. A što se tiče „Budućnosti“, to je tim za koji sam od početka rekla da će biti na „Final 4“, to su djevojke sa kojima sam u reprezentaciji i znam kako grizu i kako su gladne uspjeha. Imaju kvalitet, iz utakmice u utakmicu su sve bolje i sigurno će se naći na „Final 4“.
- Što se tiče reprezentacije Crne Gore, možeš li izdvojiti sličnosti i razlike u vođenju nacionalnog tima od strane Dragana Adžića i Pera Johansena?
Svakako da je osnovu i put kojim smo išli i kako smo gradili uspjehe u reprezentaciji djelo nas i Dragana Adžića. Put je bio težak i trnovit ali smo vjerovale i nikada nismo odustajale, pa čak ni onda kada smo od strane ljudi bile „Zlatne lavice“ pa onda odjednom neko ko ne želi da daje sve od sebe kako su nas opisivali poslije Svjetskog prvenstva u Brazilu. Tada smo otišli kao favoriti, i neću zaboraviti koliko smo upravo poslije tog prvenstva uložili truda i rada da zadržimo energiju i vjeru u bolje sjutra, i naravno to se i desilo. Kao i za sve u životu, tako i u sportu u jednom trenutku dođe do zasićenja i dobro dođu promjene. Upravo ta promjena selektora je donijela i neku novu energiju jer i igrači iz Budućnosti trebaju novu energiju kada dođu u reprezentaciju jer upravo je većina igračica bila iz Budućnosti. Faktički, samo su mijenjale boju dresova i to dovede do zasićenja… Tako da mogu da kažem da je svaka promjena dobro došla i drugačija. Činjenica je da postoje razlike u igri jer Draganov i Perov sistem se razlikuju, zadržali smo bazu što je jako važno, nismo puno toga mijenjali ali ima nekih novina. Mislim da sada u reprezentaciji puno brže igramo i trčimo više nego što je to bilo prije, tako da i jedno i drugo ima sličnosti i razlika.
- Očekivanja od Olimpijskih igara u Tokiju i može li ova generacija nadmašiti istorijski uspjeh iz Londona? Naravno ukoliko se kvalifikuje.
Prvo treba da dođemo do Tokija, kroz kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo a onda i kroz Svjetsko prvenstvo. Vjerujem da ova generacija može uzeti još jednu medalju, a što se tiče 2012. godine sigurna sam da će proći mnogo godina da neko taj uspjeh ponovi a možda se i nikad ne ponovi. Srebro pa zlato u 2012-oj se ne zaboravlja a i ne osvaja tako lako.
