Koliko je Jovanka Radičević nedostajala ženskom rukometnom timu pokazalo se još jednom.
U meču biti ili ne biti postizala je golove kada je najviše trebalo, na kraju ih je sakupila čak devet a hladnokrvno je lobovala protivničku golmanku u momentima kada su drhtali i gledaoci kraj malih ekrana…
I nije Jovanka samo neko ko postiže golove. Jovanka je igrač više na terenu, desna ruka svakog trenera, jedna ogromna doza energije i injekcija pozitivne ludosti koja je potrebna svakom vrhunskom timu.
A šampion postaješ kada u timu imaš pobjednike što Joksi sigurno i jeste. Kada ona igra igra i cijeli tim a ovaj tim sigurno da može mnogo kada u njemu vladaju bratstvo i jedinstvo.
Večeras, ubili smo Srbiju odbranom i kontranapadima uz novi “švedski specijalitet”- brzi centar.
Kapa dolje cijelom timu, kapa dolje i mladoj Tatjani Brnović koja je na pravom putu da postane nova uzdanica nekog novog crnogorskog tima, kapa dalja i selektoru Johansonu koji je ipak uspio da u ovo malo vremena pridoda nešto svog rukometnog znanja.
Na redu je Francuska, što da ne vjerujemo u još jedan podvig…
