Ženski fudbal više nije sporedna stvar, čak i u Crnoj Gori ovaj sport je sve popularniji, a naše reprezentativne selekcije sve boljim rezultatima dokaz su da i naše dame imaju kvalitet.
Kada je u pitanju ženski fudbal, odnosno dame u fudbalu, onda je svakako jedinstveni primjer u Crnoj Gori Jovana Ceklić. Ima samo 20 godina, ali iza sebe ima već ozbiljan staž u fudbalu, što kao aktivna fudbalerka, a posljednje tri godine i kao sutkinja.
Jovana je igrala u nekoliko crnogorskih klubova, bila i kapitenka Mladosti, ali u minuloj polusezoni na terenu smo je mogli vidjeti samo u ulozi sutkinje. Da li je to znak da je ljubav prema suđenju, ipak, prevagnula?
– Iskrena da budem teško je odlučiti. Fudbal je moja ljubav iz djetinstva, suđenje moja nova ljubav – ne pitajte me da biram između dvije ljubavi. Morala sam da odustanem od fudbala, jer se klub u kojem sam trebala da igram takmičio u rangu u kojem sudim i to je bilo presudno, jer sam željela da napredujem u suđenju – kaže na početku razgovora Jovana Ceklić.
Spoj između Jovane i fudbala, definitivno, nije slučajan. To joj je zapravo porodična tradicija – njen tri godine stariji brat Zvonko je bio dugogodišnji prvotimac Zete, bivši mladi reprezentativac Crne Gore.
– Fudbal igram od prvog razreda osnovne skole rekreativno, a tri godine sam bila članica Mladosti. Moja cijela porodica je u fudbalu, od malena sam pratila utakmice sa njima. Često sam gledala brata, igrala sa njim – prisjeća se Jovana.
Porodica, ipak, nije imala uticaj da se ozbiljnije posveti fudbalu…
-Tati i bratu fudbal nije bio za djevojke, zbog toga sam i kasnije počela da treniram. Moja upornost je presudila. Brat možda nije bio za to, ali sada uvijek
rado daje savjete, a kako igramo na istoj poziciji, najbolje se razumijemo – ističe Jovana.
Ali Ceklić objašnjava da je i kao mala imala osjećaj za suđenje.
– Kada bi se dječaci okupili da igraju fudbal, a ne bi me prihvatili u ekipu, onda sam im sudila, jer sam od strica imala sudijsku zastavicu. Bilo mi je interesantno da budem u toj ulozi i nekako sam možda i tada nagovijestila čime ću se baviti – prisjeća se Jovana.
Istina, kao i mnoge djevojčice, tako je i Jovana probala rukomet, koji je u tom uzrastu najpopularniji u ženskoj populaciji.
– Tri godine sam igrala rukomet i shvatila da to nije sport za mene. Nijesam ga igrala srcem. Često sam znala da preskačem treninge da bih gledala fudbalske utakmice. Tako da sve je jasno – kroz osmijeh govori Jovana.
Kada je u pitanju suđenje sve je krenulo iz mjesta gdje živi – iz Zete.
– Prije tri godine u Zeti, na stadionu ,,Trešnjica“, sjećam se da je bio dupli program i dobila sam priliku da budem u ulozi sutkinje. Kao neko ko je u fudbalu, pravila mi nijesu bila strana, tako da sam se veoma lako snašla u toj ulozi i uživala na terenu – ističe Ceklić, koja je nekad u ulozi pomoćne, a nekad glavne sutkinje.
– Kada se počinje morate biti pomoćnik, a moja želja je da budem glavna sutkinja.
Jovana je već izgradila autoritet i kod igrača i kod trenera, iako se sa klupe dogodi da bude prigovora.
– Ima momenata kada treneri burno reaguju na neku odluku, ali se trudim da ne reagujem odmah i da ih pustim da se malo ohlade, jer dolazim iz svijeta fudbala i znam kako je to kad u momentu naiđeš na izvlis bijesa. Naravno, ukoliko se to nastavi ide opomena. Nikada do sada nijesam isključila nekog trenera, što me jako raduje – objašnjava Ceklić.
Jovana dijeli pravdu gotovo u svim kategorijama od pjetlića do seniora u Udruženju klubova Centar, a kada su u pitanju njene ambicije tu je kristalno jasna.
– Cilj mi je, kao i svakog sudije, da sudim velike evropske utakmice, ali želim da sudim u muškom fudbalu – istakla je, na kraju, Ceklić.
